Zlo

 

 

 

Interesantno…

Jutros, idući na posao, pojavi mi se misao. O zlu. Samoj suštini zla. Sad analiziram. Da li sam šta vidjela usput što nisam kognitivno preradila, ali što mi je iz podsvjesnog ili nesvjesnog lansiralo potrebu da o zlu razmišljam? Ne sjećam se da sam išta sanjala. Hmmm, jučer jesam bila na terenu radeći na priči koja je nesumnjivo vezana za jednu (oprosti mi Bože, ljudi ne bi trebali suditi) zlu osobu… Ne znam.

 

Razmišljam ja tako da li je suštinsko zlo, zlo u svojoj suštini, neko vrhovno zlo, nazovimo to kako hoćemo, oslobođeno namjere ili zlo u svojoj suštini, bez namjere, nije suštinsko zlo?

Zemaljski sudovi, jasno je, presuđuju odlučnije, veće kazne izriču ukoliko postoji namjera, unaprijed izrađen plan za počinjenje nekog zla. Iz toga proizilazi da je zlo u svojoj suštini zlo samo ukoliko postoji namjera da se bude zao, odnosno učini zlo.

Međutim, razmišljam jutros, šta se dešava ukoliko postoji zlo koje je apsolutno oslobođeno bilo kakvog promišljanja, misli o svojoj suštini, pa tako mu i ne trebaju bilo kakve namjere ili planovi da učini zlo? Zlo koje jednostavno, uvijek i bez iznimke čini zlo? I to je to. Nema ni trunčice glasa savjesti u istom, a mnogi za savjest kažu da je odijek Božijeg dobra u nama.

 

Dođem na posao i pročitam tekst na istu temu od bloggerke MejjaSu. U ovom dijelu tog njenog teksta dobih jedan vrijedan dio odgovora, … ali i upozorenje: "Ali ne zaboravite dovu upućenu samo Stvoritelju. Kad nas je mogao stvoriti, onda može sve. Čuvajte se da ne omalovažite Njegove mogućnosti, moć, sveobuhvatno znanje i ljepotu Njegovog stvaranja, a bome i neomalovažite Njegovo stvoreno zlo. Kad je stvorio zlo onda On i kontrolira zlo, zato se nebojte nikoga osim Njega, Allaha, Milostivog Gospodara svih svjetova.".

___________________

Prisjetih se, kao vrlo mala… Znate, u onoj dobi kada djecu počnu zanimati knjige, masivne, velike knjige koje mirišu na prašinu, na policama. Ova je bila bogato ilustrovana, koliko se mogu prisjetiti radilo se o nekakvom prvom dijelu Istorije svijeta. U toj knjizi, koju je moj pokojni ujak dobio na poklon u osnovnoj ili srednjoj školi nakon pobjede na nekom učeničkom takmičenju, bila je jedna slika, slika koju sam ja, od tih najranijih dana, personifikovala uz to vrhovno zlo.

Sada… Jedva sam je pronašla na Mreži.

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Kuga.jpg[/IMG]

‘Triumf smrti’  (ili ‘Crna kuga’) flamanskog slikara Pietera Bruegela der Ältere (Pieter Bruegel Stariji), 1562., ulje na ploči. Pohranjena u madridski Museo del Prado.