Dokaz

 

 

 

Svašta sam u životu radila. I ovakva ili onakva u tim fazama bila. Ovakva, koje se stidim ili onakva, kakve se ponosim. I obrnuto.

Čudno, i ovakvoj i onakvoj meni dokaz Boga, dokaz o Bogu nikada nije trebao. Bilo je lijepo, i još uvijek je, njegovati u sebi postojanje Nekoga ko je uvijek bolji od mene, Nekoga ko će me svojom suštinom dobrote opomenuti unutra. U glavi. U srcu. Onda kada opomena od same mene izostane.

I, kako bismo to dokazali Boga? Onako, empirijski dokazali. Decimalnim sistemom koji gore u vasioni ne vrijedi pišljiva boba? A, to je dokazano. Ako je decimalni sistem dokazano ništavan, zašto ga ne mijenjamo? Čime?

Šta će mi dokaz Boga? Već imam uvjerenost u Njega. Ako iz svoje uvjerenosti crpim motiv da uvijek pokušam biti bolja, šta će mi dokaz?

 

Čitam takva trabunjanja. Hmmm. Zar je toliko teško prihvatiti da postoji neko misaono i osjećajno Nešto, neki misaoni i osjećajni Neko ko je bolji od tebe? Bolji, u smislu dobra. E, kada već dođemo do ovog dobra, onda se i ono krene relativizovati. A onaj koji relativizuje dobro za mene je kukavica. Kukavica koja nije u stanju vladati sobom i onda, kao životnu poštapalicu, eksploatiše sholastiku do banalnosti:

Da li je ovo crno?

-Jeste.

-A zašto je crno?

-Pa, je li i tebi crno?

-Jeste.

-Pa, zašto me onda pitaš zašto je crno?

-Zato što postoji mogućnost da nije crno.

-Kako postoji mogućnost da nije crno, kad ga i ti i ja vidimo kao crno?

E, ta mogućnost je, čak i za one rigidne empiričare, uvijek Bog. Kao što boja, pa tako i crna, zapravo nije boja, nego spektralna igra svjetlosti na površini nekog materijala, materije, čija refleksija čovječijim očima daje različite boje.

 

 

Ima u vezi sa stvaranjem čovjeka nešto što nikako ne može biti slučajnost. U moru drugih neslučajnosti, ova je za mene najljepša, najsavršenija.

 

Rodila sam se slaba i bespomoćna, ali sam samo na instinktivnom nivou osjećala da sam slaba i bespomoćna. Saznanje, znanje o tome nisam imala.

Kao curica sam otkrila igru. Neko pametan je rekao da je sumnja majka znanja, i ja sam to usvojila i ponavljala, ali sada mislim da je igra majka znanja.

Kao djevojčica sam otkrila ljepotu svijeta oko mene i ljepotu svjetova u knjigama. Ljepota i uzbudljivost, dinamičnost svijeta oko mene pomogla mi je da zamislim i doživim ljepotu svjetova u knjigama. Ali mi oni svjetovi u knjigama nikada nisu sjali kao sunčan dan u prirodi.

Kao djevojka sam otkrila ljubav. Roditeljska je bila preduslovna, podrazumijevala se. Ova nije.

Kao žena sam otkrila rađanje. Pitam se kako ijedna majka na svijetu može tražiti dokaz Boga preko toga? Predlažem istraživanje o tome koliko majki, koje su rodile prije dva mjeseca, nisu vjerujuća bića.

Kao nešto starija žena otkriću da je učenje moje dijete otpremilo u svijet. Da mu je kreiralo više-manje zaokružen unutrašnji i da ga je otpremilo u spoljašnji svijet. Da ga je u svijet otpremilo samostalnog.

Kao starica otkriću da više nemam toliko snage i da više nemam toliko zdravlja. Tada ću znati, neću instinktivno osjećati, da sam slaba i bespomoćna. Kako se prema ljudima oko sebe budem ponašala tada, to će najviše reći o tome kakva sam zapravo. Kakva sam uspjela postati. Dobra ili loša. Više dobra ili više loša.

 

U vezi sa nastankom čovjeka, ali i svih živih bića, učenje je najteže podvesti pod slučajnost. Ovo je iskazna rečenica za one vjerujuće koji će je pročitati.

Slijedi iskazna za one koji za sebe kažu da ne vjeruju: U vezi sa nastankom čovjeka, ali i svih živih bića, mijenjanje je najteže podvesti pod slučajnost.

 

 

E, neka mi sada neko dokaže da učenje ne prati mijenjanje, a mijenjanje učenje? Neka mi, dakle, dokaže da saznanje nije mijenjanje, a da mijenjanje nije saznanje?

 

 

Bog je svaka mogućnost, a mogućnosti su beskonačne.

 

 

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1278

5 0 komentara

  1. Drago mi je Katrane.
    To su vjerovatno jedini dokazi, Bog i ljubav, ljubav i Bog, za koje dokazi ne trebaju. Visoko su iznad te čovječije logike kojom se civilizacija tako ponosi (i oholi). Tamo su negdje u srcu, posebno kad je čovjeku teško, a, bome, i kada mu je lijepo, onako neuhvatljivo lijepo:-)

Leave a Reply