Boje ili rasprava o isključivosti

 

 

 

Zašto postoje boje? Koliko je u njima svjetla, a koliko tame?

Zašto postoji vlažno? Koliko je u njemu vode, a koliko suhog? 

Zašto postoji čovjek koji je bolestan, a ne umire? Koliko je u njemu zdravlja, a koliko bolesti?

Zašto postoji veliko dijete? Koliko je u njemu djeteta, a koliko odraslog?

Zašto postoji mijenjanje? Koliko je u njemu istog, a koliko promijenjenog?

Zašto postoji saznanje? Koliko je u njemu znanja, a koliko neznanja?

Zašto postoji zora? Koliko je u njoj Sunca, a koliko mraka?

 

Odgovor na ovo koliko? je mudrost. Kad čovjek istinito i temeljno poželi dati odgovor na ovakva pitanja, on nikada nije kratak. Posebno nije sadržan u jednoj riječi ili rječci. Da! Ne! Za! Protiv!

 

On je predobar čovjek. (Da li čovjek koji je predobar uopšte može postojati?)

On je zao. (Da li čovjek koji je esencijalno zao postoji?)

On je dobar. (Da li čovjek koji je dobar u sebi nema nimalo zloće?)

On je loš. (Da li čovjek koji je loš u sebi nema nimalo dobroćudnog?)

Nije on toliko dobar. (Šta je to toliko dobar?)

Nije on toliko loš. (Šta je to toliko loš?)

 

Da li su onaj koji nije toliko dobar i onaj koji nije toliko loš isti? Prvi nije dovoljno dobar da bi bio dobar, a drugi nije dovoljno loš da bi bio loš? Prvi u sebi ima lošeg čim nije dovoljno dobar, a drugi u sebi ima dobrog čim nije dovoljno loš.

 

Da li, baš zbog ovoga, čovječanstvo ne može bez etičkih pravila? Zašto smo, ili se to meni čini, na prvu skloniji prozvati nekoga lošim, nego nekoga dobrim? I, još važnije, šta kažemo o nekome, a šta zapravo, baš u tom trenutku, o njemu u sebi, unutra, osjetimo i mislimo?

Da li je iskrenost izreći nešto o nekome čim to pomislimo? Kažu da jeste. A, u kakvom smo stanju bili dok smo to izricali? Da li smo bili zaljubljeni u tu osobu? Da nismo bili ljuti na tu osobu? Još važnije, da li ćemo sutra kada nas osoba u koju smo bili ili jesmo zaljubljeni razočara, biti neiskreni kada o njoj, ponovo na prvu, izreknemo nešto suprotno od onoga ranije izrečenog? Da li ćemo sutra, kada nas osoba na koju smo bili ljuti obraduje ili pomogne nam, biti neiskreni kada o njoj, ponovo na prvu, izreknemo nešto suprotno od onoga ranije izrečenog?

 

Mislim da iskrenost nije ono što na umu, to na drumu. Mislim da je iskrenost mnogo trajnija kategorija. Slično kao pravda. Sporo stiže, ali stiže. Slično kao istina. Mislim, bar bi iskrenost trebala biti trajna kategorija. U suprotnom, ako ćemo, da oprostite, jednom s*ati, a drugi put lizati, šta je to? Iskrenost? Ili nestalnost, ljudska slabost u obuzdavanju temperamenta?

 

Boje postoje. Mnoštvo je tih boja. Ranije, nekad u pubertetskom i adolescentskom dobu, recimo da sam i mogla dopustiti sebi da na sve i svakoga gledam kroz prizmu koja prikazuje samo dvije boje. Bijelu i crnu. Ili -ili. Danas, takvo što u meni jednostavno mi je nedostojno. Nedostojno svijeta, biljaka, životinja, ljudi, svega i svih u bojama.

Još jedno obećanje. Trudiću se da ne budem isključiva. Zašto ne bih bila uključiva? Svega i svih u sebe, i sebe prema svemu i svima.

 

Svijet je veliki, a filozofija mu je tako jednostavna da se u jednu dugu smjestiti može.

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/2-11.jpg[/IMG] 

 

 

 

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1278

7 0 komentara

  1. Jako puno misli. Nisam ni nakon tri čitanja siguran šta bi bilo dobro napisati. Jedino za ono sa ljudima mogu reči da medalja ima dvije strane. Važno je koja će preovladati. Ipak mislim da i jedna i druga strana su u svima nama

  2. Hahahaha, obećao si Poligraf, pa ti vidi;-)

    Zlaja, vidiš da si napisao baš ono što je bilo (naj)bolje za napisati: “Nisam ni nakon tri čitanja siguran šta bi bilo dobro napisati.”.
    Ljudi su tako skloni “brzinski čitati” druge ljude. A svaku knjigu kada pročitamo, ako ništa drugo a ono u sebi, damo kritiku pročitanog. Ne znam koliko puta treba “čitati ljude” prije nego što čitalac odluči da da kritiku (pozitivnu ili negativnu), ali sam sigurna da je to jakoooooooooooooooo puno puta.
    🙂

Leave a Reply