Da…, da,
treba nam Sunce koje dovoljno grije.
Kakav bi prizor bitke tog Sunca i ovog što rupe u koži buši
bio?
Da…, da,
treba nam govornik što ga mase slijede.
Onaj što će razbiti mimikrije i poze:
Ljudi, ljubav je lijepa, a patetika pati!
Da…, da,
treba nam više stihova od cvijeća.
Zamisli da njima zakitimo puste hodnike svih
nekrofila.
Da…, da,
treba nam neki novi in.
Hipici, darkeri, vjernici, nevjernici, narodnjaci i elita
zar je biti čovjek takva lita?
Da…, da,
treba nam više izleta pod Suncem bez rupa.
Sjedim, tipkam, ruke mi jezik, a u ustima
neprepričana bajka.
Da…, da,
treba nam bitnost.
I van one velike prilike što se spušta
u zjenicama djeteta.
Da…, da,
kupujemo najteže ukrštenice.
Neko gomila ništa, neko imanje, ostali znanje. Za groba, ćutke, sebično,
zna se.
Da…, da,
trebaju nam isto dvoje u istom krevetu dugo.
Da ona još uvijek voli kada i on
zavoli.
ovo me malo podsjeti na jednu pjesmu od EKVa, ali svakako mnogo trebamo!
“…trebaju nam isto dvoje u istom krevetu dugo…”
Dugoooo…
Mejah et.
Isače, nažvrljano ‘nako.
Lista need to preduga.
Poligraf :-)))))))))))))))