Svaka pojedinačna priča ima svoju pojedinačnu istinu, a svaka pojedinačna istina dio je jedne generalne istine. To bi trebala biti istorija. No, istorija je ljudskih ruku djelo, a njen jedini pošteni zapisničar je vrijeme. Čim pošteni zapisničar prođe, odnoseći tabake zapisanog na neko drugo mjesto, istorija postane lažljiva. A baš po lažljivoj istoriji ljudi optužuju, sude i presuđuju.
Jao onome ko ovo ne zna dok za tabacima poštenog zapisničara traga. Onaj ko zna, biće veoma obazriv u razgovoru sa svakom od pojednačnih istina, jer svaka može biti i istina i "istina". Vjerovatno je svaka samo istorija.
Biće taj, koji je ovoga svjestan, zamršen i nejasan u opisu traganja za tabacima poštenog zapisničara. Ljudi će se, zbog toga, hvatati za glave jer može biti’ da je i ovako i onako, a oni poznaju i prepoznaju samo krvnika i žrtvu. Bude, često, da su pojedini od krvnika i žrtve, a da su pojedini od žrtava i krvnici. Jao i onome ko se to usudi reći.
Hvala Tebi što postojiš Bože. Hvala Tebi što su tabaci poštenog zapisničara u sigurnim, Tvojim, rukama. Neki će opisivati da su do njih prečicom došli, pa će im jedni pljeskati a drugi će im psovati, ali i Ti i ja znamo da to nije istina. Ti, jer ih pred sobom držiš, a ja jer znam da su kod Tebe, ali do Tebe puta ne znam.
Tek kad pred Tebe dođem znaću da li sam se ovoga što napisah uvijek pridržavala.
