Često bih se u dlanove zagledala
da susretnem pogled pretka.
Istinu svih muka riješim
pošto počne da me svrbi.
Nerijetko je leden znoj nervoze
proročio dane suhe, spore smrti.
Tad bih svoje pretke tebi dala
da uz vatru krv s’ tvojima zgriju.
Svi smo pored nade stajali
baš tu, evo tu, na ovom mjestu.
Dijelilo nas vrijeme i djece naše broj
usred mora glava dignutih u nebo.
Ispod živih tabana živa trava i vječna rosa
kazivala je priču gdje je to sretnija.
O nebeskim poslovima raspršena slušajući
il’ skupljena sa sestrama Zemlju dojeći.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/rosa.jpg[/IMG]
Odlična kombinacija teskta i fotke :)))
Drago mi je Zlaja.
Hvala.
Registruj se i pomozi svojoj državi u najboljoj onlajn socijalno-strateškoj igri svih vremena!
http://tinyurl.com/87db6kv
full cool 🙂
Tnnnnnnnnnnnx. Daaf 🙂