Svevidjeće oko

 

 

 

Prije par dana gledam nekakav izvještaj o tome šta su se dogovorili u Councilu of the European Union (Savjet Evropske unije), pa, kad vidjeh sliku sjedišta tog Savjeta, uopšte ne saslušah šta je srž informacije, odnosno dogovora, nego me zaokupi to što sam vidjela. A vidjela sam inserte ove zgrade, kako rekoh sjedišta Savjeta Evropske unije u Briselu, a nosi ime Justusa Lipsiusa.

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/JustusLipsiusbuilding.jpg[/IMG]

Sjedište Savjeta Evropske unije u Briselu. Zgrada nosi ime Justusa Lipsiusa.

 

 

No, o tome ko je bio Justus Lipsius nešto kasnije.

Na fotografiji ove zgrade samo se naslućuje ono što je zagolicalo moje interesovanje. Poznate evropske zvjezdice u krugu, sa zastave i amblema Evropske unije, uokvirene su dvjema žutim linijama na način da prikaz, tako u kompletu, neodoljivo asocira na oko. Kada otvorih zvanični web portal Savjeta Evropske unije ( http://www.consilium.europa.eu/ ), sumnje su mi se i potvrdile – radi se o logou Savjeta.

 

 

  [IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Consiliumlogo.jpg[/IMG]

Logo Savjeta Evropske unije (Council of the European Union). Logo je do neke, čini mi se, 2007. godine izgledao drugačije, odnosno nije bilo vizuelne asocijacije prikaza na oko.

 

 

Ono što je na ovom logou i na zvaničnom portalu Savjeta Evropske unije http://www.consilium.europa.eu/  također primjetno, ali i što se sve češće naglašava u medijskim izvještajima je da se za Council of the European Union koristi vrlo interesantna "skraćenica" – Consilium. Prvo, terminu ‘savjet’ odnosno ‘council’ (na engleskom jeziku) u latinskom odgovara termin concilium, a ne consilium. Drugo, razna značenja termina consilium veoma su interesantna. Kreću se u opsegu od onih opštih; kao što su razmatranje, konsultacije, skupština, savjet (kao tijelo, skup ljudi) do konkretnijih; kao što su savjet (kao davanje savjeta), sugestija, mudrost, plan, svrha, sud ili presuda, savjetovanje vladara i njegovog suda, imperijalno savjetodavno vijeće (ili savjet)http://www.encyclo.co.uk/define/consilium .

Zašto je umjesto, na primjer, skraćenice CEU za Council of the European Union izabrana "skraćenica" Consilium sami ćemo prosuditi. Ovo je moja prosudba: Simboli igraju u prostoru podsvjesnog i nadsvjesnog. Njihovo ciljano igralište nije razumsko i svjesno. Consilium je, podsvjesno, moćna riječ, ona nam priča i kada je razumsko (svjesno) uopšte ne uzima u razmatranje i tako joj, zar ne, odgovara ovo posljednje na listi značenja – imperijalno savjetodavno vijeće.

 

No, da se vratim logou Consiliuma. Ne znam da li vas, ali mene ovo oko asocira na Svevidjeće oko ili Oko proviđenja ( http://en.wikipedia.org/wiki/Eye_of_Providence ). Svevidjeće oko korijene vuče iz egipatske mitologije, odnosno temelji se na prikazu Oka Horusa.

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/eye-horus.jpg[/IMG]

Prikaz Oka Horusa, sina vrhovnog božanstva kod drevnih Egipćana

 

 

Egipatsko Oko Horusa u hrišćanstvu je zamijenjeno Svevidjećim okom i uglavnom je uokvirivano trouglom koji predstavlja Sveto trojstvo. Kako god, Svevidjeće oko je danas, istovremeno, i religijski, i ezoterički, i simbol tajnih društava i moćan sekularni simbol, kako je, uostalom, i prikazano u nastavku.

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/QuoModoDeum.jpg[/IMG]

Alhemijski drvorez prikazuje Svevidjeće oko (Božije oko) što lebdi po nebu

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Svevidjeceokokatedrala.jpg[/IMG]

Svevidjeće oko na kapiji Imperijalne katedrale u njemačkom gradu Aachenu

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/SvevidjeceokoRusija.jpg[/IMG]

Svevidjeće oko na pijedestalnoj dekoraciji spomenika u čast ruskog imperatora Aleksandra I (Rusijom vladao od 1801. do 1825.)

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Declaration_of_Human_RightsFrance.jpg[/IMG]

Svevidjeće oko na vrhu Deklaracije o ljudskim pravima nastale tokom Francuske revolucije 1789. godine

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/MountEcclesia.jpg[/IMG]

Svevidjeće oko u trouglu na fasadi ezoteričkog "hrišćanskog" hrama (1920. godina) u Mount Ecclesia, Kalifornija. Mount Ecclesia je sjedište bratstva i servisnih organizacija tzv. Družine rozenkrojcera ( http://en.wikipedia.org/wiki/Mount_Ecclesia ).

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/USGreatSeal.jpg[/IMG]

Svevidjeće oko na crtežu Velikog pečata Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj pečat još uvijek je u upotrebi.

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/USonedollar.jpg[/IMG]

Svevidjeće oko na novčanici od jednog US dolara

 

 

Ok., imamo simbol koji je evoluirao od Oka Horusa, iz mnogobožačke egipatske mitolgije, do Svevidjećeg oka, Oka proviđenja ili Božijeg oka (iako ga samo rijetki nazivaju doslovno tako) u hrišćanstvu. Imamo simbol koji se, kao takav, nemilice eksploatiše od strane tajnih, ezoteričkih i okultističkih društava. Ok., imamo, na koncu, duboko sekularni simbol koji je prisutan ni više ni manje nego na novčanici od jednog dolara.

 

Šta će ovakav simbol Consiliumu, odnosno Savjetu Evropske unije? To je, bar tako Uniju prikazuju, sekularni, multinacionalni, multietnički i multikulturalni savez država. Da li ovakav simbol, kao svoj, mogu doživjeti ateisti, da li ga, kao takvog, mogu doživjeti muslimani? Šta nam poručuje činjenica da sjedište Savjeta Evropske unije u Briselu nosi ime Justusa Lipsiusa ( http://en.wikipedia.org/wiki/Justus_Lipsius ). Južnoholandskog, odnosno belgijskog filologa i humaniste, kako to Wikipedia navodi, kreatora Neostoicizma i ideje o idealnom građaninu. Zašto je Justus Lipsius bio podobni "velikan" na način da se u njegovu čast, njegovim imenom nazove sjedište Savjeta Evropske unije? Koliko je tome doprinijela činjenica da je bio jezuita, te da su ga roditelji pokušavali udaljiti od Societas Iesu (Društva Isusa), paravojnog i okultističkog krila Rimokatoličke crkve (Vatikana) koji je ustoličio Ignacio de Loyola (Ignjacije od Lojole)? Mnogo je djela, knjiga, studija, veoma ozbiljnih i argumentovanih, ali i onih paušalnih, objavljeno, a u kojima se navodi da u Vatikanu postoji papa i tzv. crni papa, odnosno čovjek koji je nadređen Jezuitskom redu, rimokatoličkom redu koji, u svojim planovima i realizacijama, odgovara isključivo svom, tzv. crnom papi.

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Loyolaskull.jpg[/IMG]

Ignacio de Loyola (Ignjacije od Lojole) – http://en.wikipedia.org/wiki/Ignatius_of_Loyola – osnivač je Jezuita, paravojnog i okultističkog reda Rimokatoličke crkve. Jezuiti danas najplodotvornije djeluju u oblasti obrazovanja i edukacije. Javna je tajna da je većina elitnih evropskih univerziteta i fakulteta pod njihovim direktnim uticajem. Jezuitsko školovanje prošao je i aktuelni predsjednik Consiliuma (Savjeta Evropske unije) Herman Van Rompuy

Da li je činjenica da je prvi (i aktuelni) predsjednik Consiliuma (Savjeta Evropske unije) Herman Achille Van Rompuy ( http://en.wikipedia.org/wiki/Herman_Van_Rompuy ) svršenik

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Herman-van-Rompuy.jpg[/IMG]

Herman Achille Van Rompuy

jezuitskih elitnih škola pomogla tome da sjedište Consiliuma dobije ime po Justusu Lipsiusu?

Orvelov Veliki brat oduvijek je pričao jezikom simbola. Previše bi prostora i vremena oduzela elaboracija zašto ti i takvi simboli nikada neće biti moji, odnosno zašto ih se gnušam. Kakva god bila, bivša SFRJ dala je nešto na čemu ću joj do kraja života biti zahvalna. Veoma široko i temeljito opšte obrazovanje koje je sprečavalo da pojedinac postane (i ostane) robotizirani organizam kojim će se, na podsvjesnom nivou, veoma lako upravljati do konačnog cilja – "idealnog građanina". Ostvarenje misije – što uniformnijeg sistema obrazovanja za vaskolike potomke evropskog građanstva – vrlo će skoro početi davati rezultate. Oni, neki drugi, rijetki, i dalje će djetinjstvo provoditi uz privatnog učitelja, mentora, a mladost po elitnim (jezuitskim) visokim školama.

Živi bili, pa vidjeli šta se u Consiliumu kuha.

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1278

21 0 komentar

  1. Interesantan post a jos interesantnije opazanje. Nije ni moj simbol “Svevidjece oko” i gotovo se slazem u cijelosti sa tvojim postom, sve do dijela kada se pominje SFRJ i siroko i temeljito opce obrazovanje:-) To je valjda i ocekivano sa moje strane.
    Ne mislim da je opce obrazovanje u bivsoj drzavi bilo siroko i temeljito, vise mislim da je bilo ideoloski usmjereno, od ucenja ruskog jezika kao obaveznog, do marksizma i opstenarodne odbrane gdje se djeca izvodila na streljanu i ucila pucati iz puske. Jedina moguca prednost je sto se ucila dva pisma a i to je bilo vise ideoloski inspirisano a ne da se vise zna.

    Mislim da je u zapadnoj Europi sistem opceg obrazovanja daleko napredniji i kvalitetniji od onoga kojeg je nudila bivsa SFRJ. A lahko nam je i sagledati rezultate takvog sistema obrazovanja u posljednjih 50 godina pa vidjeti da sav industrijsko-tehnoloski napredak dolazi sa zapada, a tako je i u drugim oblastima za ciji razvoj je neohodno temeljito i siroko opce obrazovanje. Jednostavno, bivsa SFRJ nije imala predispozicije da ponudi kvalitetan obrazovni sistem, sve i da je bila oslobodjena ideoloskog grunda koji je bio duboko involvirana i u skolstvu.
    Znamo da su prijasnji strucnjaci bili respektirani obicno ako su imali spezijalizaciju pravljenu negdje vani..

  2. Očekivano ili neočekivano Katrane, super da si komentarisao.
    Vjerovatno smo ti i ja različite generacije školovane u različitim vremenima u bivšoj SFRJ, pa je, moguće i zbog toga, tvoja i moja percepcija cijele stvari unekoliko drugačija.
    U osnovnu školu upisana sam 1985. godine i u tekstu sam se osvrnula isključivo na opšte obrazovanje čiji se temelji “udaraju” u osnovnoj školi. Ok., to nisam specifično naglasila u tekstu, ali sam na to mislila pišući.

    Tri godine studija provela sam uz predmet koji se zove Sistemi obrazovanja. Što kroz studij, što kroz srednjoškolsku i studijsku razmjenu uspjela sam dokučiti ponešto od sličnosti i razlika kada je riječ o sistemu obrazovanja u bivšoj SFRJ i zemljama Zapada (zapadna Evropa i SAD). Komparativni metod, kako to struka upakuje, hehehe.

    Da sumiram… Sistem obrazovanja u bivšoj SFRJ, a tu, prije svega, podrazumijevam osnovnoškolsko i gimnazijsko obrazovanje davao je izrazito solidan, disperziran i dubok temelj u onome što se kolokvijalno naziva opšte obrazovanje. Tokom srednjoškolske razmjene sa, npr., mojim vršnjacima Italijanima i to iz imućnijih porodica (veoma bitno kada je ova tema u pitanju), susrela sam se s činjenicom da su veoma slabi, čak i oni od njih koji su bili gimnazijalci, sa poznavanjem filozofije (za Hegela ili, recimo, sofizam nisu ni čuli ili su teme prepoznavali samo u tragovima), sa poznavanjem logike, etike, sa poznavanjem istorije, sociologije itd. Specifično su im društvene nauke bile slaba strana. Možeš li zamisliti dobre đake, srednjoškolce, gimnazijalce Italijane koji tri čiste ne znaju sastaviti o pokretu Renesanse ili, na primjer, da uporede kako je pojam vremena doživljavan do pojavljivanja monoteističkih religija i nakon njih? S druge strane, briljirali su u oblasti specijalističkog znanja, čak i gimnazijalci. U SAD-u sam se, npr., susrela sa terminom gimnazija ekonomskog tipa, odnosno usmjerenim srednjoškolskim obrazovanjem ekonomskog tipa, ali nešto proširen opštim znanjem koje se dobija isključivo u gimnazijama klasičnog tipa.

    Težim biti humanistom Katrane. Uvjerena sam da usko specijalističko obrazovanje, tj. usmjeravanje ka kasnijoj specijalizaciji u ranom dobu djeteta ne gradi kvalitetnog pojedinca. Parča ga. Zaposli ga profesionalnim i radnim (a od rada se zarađuje, jel’) uzletima i to vrlo rano, a samo u uskom krugu specijalizovanog. Da bih približila na šta tačno mislim, pojasniću na primjeru moje prijateljice Selme. Selma radi za izvjesnu vladu na istraživačkom projektu, nešto oko fuzije. Selma je opasna, jer je u onom sistemu obrazovanja kakav je građen u bivšoj SFRJ (i danas ostao u tragovima na ovim prostorima) naučila samo jedno, a to je dovoljno – zna gdje i kojim metodom doći do informacija koje su joj potrebne i, još opasnije, zna ih povezati u naučni sistem. Selma je u otvorenom sukobu sa svojim poslodavcem, iako tome ama baš nikako nije doprinijela. Ona se jednostavno nije trebala petljati u termalnu sferu projekta. To je bilo zaduženje nekog drugog koga nije upoznala niti ga je smjela upoznati. Njen projekat je konfiskovan uz obrazloženje da se upustila u istraživanje koje od nje nije zatraženo. Hoću reći, usko specijalizovano poznavanje neke nauke ili struke (i insistiranje od strane društva i kasnije poslodavca da se ostane u tim okvirima) zabranjuje integralan pristup ustoličavanju naučnog ili stručnog sistema u pojednicu. Sprječava povezivanje raznorodnih informacija pohranjenih na mentalnim policama u sistem, naučni sistem. Ovakva forma obrazovanja danas je na Zapadu dostupna ili onima koji mogu masno da je plate za svoju djecu ili odabranima, nadprosječnima koji, usput, moraju biti VEOMA poslušni. Ne pada mi na pamet da branim socijalističku indoktrinaciju, ali ti vrlo odgovorno tvrdim da je neka druga vrsta indoktrinacije (u smislu kreiranja poslušnog građanina) itekako prisutna u sistemima obrazovanja, unutar javnih škola, u svim državama zapadne Evrope. Tamošnji sistem trpi slobodoumne mislioce (u prevodu one koji ne rade za nikoga i koji od nikoga nisu plaćeni) samo do trenutka dok postoji nada da ga mogu mobilisati za svoje potrebe. Ukoliko ta nada umre, taj naučnik ili pronalazač je marginalizovan, nerijetko lud. Većina njih, vrhunskih, veoma rano se priklone raznim društvima, savezima, fondacijama itd. kako bi obezbijedili finansiranje svojih projekata. A iza tih društava i fondacija kriju se mnoge nečiste namjere.

    Tvrdim, Katrane, da je na Zapadu, danas, veoma opasno biti, ujedno, slobodouman, nepotkupljiv i izvrstan naučnik. Što bi anglosaksonci rekli: Excellent!

    Široka tema, ali dostupna za provjeriti. Jeste da zahtjeva temeljno i dugotrajno istraživanje i iščitavanje, te ranije ostvarene kontakte sa ljudima, ali jeste dostupna za provjeriti.

    Hvala tebi Jasnistave:-)
    Iako, iskreno, ništa posebno.

  3. Upisana si u osnovnu skolu 1985, znaci da je nisi ni zavrsila a poceo je rat, takoreci posljednja si generacija tog prijasnjeg skolskog sistema koji je u tvoje vrijeme osnovnog obrazovanja sigurno bio na najvisem nivou, ali ipak odgovorno tvrdim da je 1985. godine SFRJ imala neuporedivo vise nepismenog stanovnistva u odnosu na zapadnu Europu. Kako je to moguce?

    Dakako da u svemu postoje izuzeci (pozitivni i negativni) ali ne trebamo se njima sluziti kada uporedjujemo cjelinu, tako vjerujem da ti ni danasnji a ni oni prijasnji nasi srednjoskolci ne bi znali puno reci o pokretu renesanse..

    Ima istine u tome sto pricas u vezi usmjeravanja, ali siguran sam da je to usmjeravanje bilo ocitije u vrijeme SFRJ i da su naucni radnici ili istrazivaci svakako neuporedivo vise slobode imali u zapadnom sistemu, nego u onom u kojem smo mi zivjeli. Poznati su mnogi disidenti kojima je bila uskracena sloboda izrazaja i rijetko se kada desilo da se zbog uskracivanja ili usmjeravanja desi prebjeg sa zapada u istocni blok, obicno je bilo obratno.

    Danas u zapadnoj Europi imas i nasih ljudi koji su visoko obrazovani i obnasaju vrlo znacajne i vazne funkcije u mnogim firmama, ono sto se trazi od njih je strucnost i znanje, tako da imamo jednog vrsnog kardiologa koji je dosao do vodeceg mjesta jedne poznate klinike, za takvo sto u SFRJ bi morao biti clan partije i morao bi biti politicki podoban. Ovo je primjer kojeg se prvo sjetih a ima slicnih bezbroj.

    Mogu ti reci da po tvojim postovima i komentarima nikada ne bih uspio odrediti koliko imas godina. Hocu da kazem da pises puno zrelije i na visem intelektualnom nivou od godina koje imas:-) ovo treba shvatiti kao kompliment:-)

    p.s. Selma ima srecu da radi na istrazivackom projektu oko fuzije, takvu priliku vjerovatno nebi imala u SFRJ.

  4. “Težim biti humanistom Katrane. Uvjerena sam da usko specijalističko obrazovanje, tj. usmjeravanje ka kasnijoj specijalizaciji u ranom dobu djeteta ne gradi kvalitetnog pojedinca. Parča ga. Zaposli ga profesionalnim i radnim (a od rada se zarađuje, jel’) uzletima i to vrlo rano, a samo u uskom krugu specijalizovanog.”

    Recimo da je veoma dobro vrlo rano poceti zaradjivati. A taj “uski krug specijalizovanog” je samo prividan. Recimo samo primjer: Mladi na zapadu imaju priliku da putuju svuda po svijetu zahvaljujuci tim ranim radom, to daje veliko bogastvo i siroki pogled na razne kulture, upoznavanja… Ovo je jedan od nacina ucenja, nije potrebna uvijek ta teorija iz nasih klupa, jer je to samo jedna vrsta prelaska, dobijeni papir koji je, kako vrijeme pokaza, tako rec nevrijedan. Ima pojedinaca koji su ipak pokupili znanje i praksu ali to je kod nas skoro zanemarljivo. Sto se tice Italijana, tu cu se samo nasmijati :-))) Oni meni nisu bas neki primjer , al` hajd :-)))

  5. Uz opste obrazovanje na zapadu ide i opsta kultura; pozdravljanje na stubistu, pridrzavanje vrata, parkiranje NA PARKINGU, stajanje u red, POSTOVANJE NEPUSENJA na javnim mjestima, domu…, sve je ovo sve vise i vise vaznije od opsteg skolskog obrazovanja.

  6. Ihhhhhhhhhh komentara, okupili se istomišljenici, hehehehe 🙂
    Ne znam više na šta i kako da odgovorim, pa, evo, pokušaću…
    “2 u jedan” kažu u onim reklamama, hahahaha

    Katrane, skoro sa 100% sigurnošću pretpostavljam da znaš mnogo više nego ja o sistemu obrazovanja u bivšoj SFRJ s obzirom na dužinu iskustva, kao i Poligraf. Nemam uporedne statističke podatke o nivou nepismenosti na prostoru bivše SFRJ i zemalja zapadne Evrope te 1985. godine (pretpostavljam da bi se do relevantnih moglo doći, ali bi mi to, ponovo pretpostavljam, oduzelo mnogo vremena), ali se slažem sa tvojom procjenom da je nepismenost bila veća u državama bivše SFRJ. Ne znam baš da je bila neuporedivo veća, s obzirom na sistem večernjih škola koje je socijalizam uspostavio i to počevši od, vjerovatno, neke 1950. godine, a u nekim krajevima vjerovatno i ranije. Moja baka, domaćica sa sela (poprilično udaljenog od prvog grada i to u siromašnoj Bosni), pohađala je tu večernju školu, a bila je djevojka ili se već bila udala, ne znam. Odlično je naučila čitati i pisati koristeći oba pisma, te osnovni račun – sabiranje, oduzimanje, množenje, dijeljenje, mjerne jedinice itd. Kao i sada naša zemlja, i bivša SFRJ je imala problem sa romskom populacijom. Ipak, imala sam prilike prije tri godine iščitati jedan Izvještaj Odbora za Rome pri Savjetu ministara BiH (ne znam sad da li je dostupan na Internetu) koji je dao uporedne podatke koliko je, završno s tom 2008. godinom, romske djece uopšte bilo prijavljeno (upisano u matične knjige), te koliko ih je bazično opismenjeno, odnosno završilo osnovnu školu i to poredeći sa stanjem u Bosni i Hercegovini iz neke ‘91. godine, čini mi se godine zadnjeg popisa. Podaci su bili porazni, odnosno u ovoj našoj demokratiji broj neprijavljene romske djece i one koja nisu ni upisana u školu bilo je nemoguće zasigurno dokučiti, ali je s punom sigurnošću konstatovano da je neuporedivo, neuporedivo manji u komparaciji s brojem neprijavljene i neupisane u osnovnu školu romske djece iz te ‘91. godine. Zemlje zapadne Evrope, do otvaranja granica za države Istočnog bloka, kako ti to kažeš, nisu imale problema s nepismenom romskom populacijom. Da li trebam posebno naglašavati da čvrsto držanje granica zapečaćenim za sve one drugačije, siromašne, obespravljene, one koji ni azil ne znaju zatražiti i to na slobodarskom Zapadu smatram klasičnim rasizmom? Trebam li?

    Što se pokreta Renesanse tiče, da, u pravu si, ne znam da li bi mi današnji srednjoškolci, gimnazijalci u Bosni i Hercegovini znali reći tri čiste, smislene o renesansi. A podsjećam te da je od agresija (množina) i rata prošlo 16 godina, te da, s proglašenjem Ustava BiH kao dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma živimo u demokratiji. U moje srednjoškolsko vrijeme, svi moji drugari i drugarice koji su voljeli učiti, a bilo ih je, slobodnom procjenom, jedno 15 od ukupno 28 učenika u mojem gimnazijskom odjeljenju, jako su dobro znali obrazložiti zašto se pokret Renesanse desio, ko su bili temeljni mislioci pokreta, šta su bile osnovne vrijednosti te misli itd. Ok., to je gimnazija u gradskoj sredini u koju se utrkivalo da se upiše. Zašto to, u isto vrijeme, u jednom Milanu skoro potpuno ne znaju naši generacijski drugari i drugarice Italijani, ne mogu dokučiti. Mislim mogu, no to bi mi oduzelo previše vremena, a na tragu je onoga što sam obrazlagala u prethodnom komentaru.

    Poligrafe, tvoj odgovor u vezi s Italijanima jednostavno ću zanemariti kao irelevantan. Prvo, poznajem tvoj stav u vezi s Italijanima kao nacijom, s istim se nikako ne slažem, a drugo, baš bi Italijani, specifično oni sa sjevera te zemlje, morali znati mnogo više nego ja o pokretu Renesanse jer se baš na tom sjeveru Italije u nekon XIV vijeku i razvio i dosegao najveću vrijednost – likovnu, spisateljsku, muzičku. Pokret Renesanse jednostavno je najveći kulturološki domet upravo italijanske istorije i sramno je da italijanski srednjoškolci te 1995. skoro ništa nisu znali o vlastitoj kulturi i istoriji.

    Vidi Katrane, kada razgovaramo o pronalazaštvu (prirodne nauke), pa i nekim vrstama apstraktnih umjetnosti (ne vokalna muzika, slikarstvo, vajarstvo itd.) pozivanje na indoktrinaciju, neslobodu i zabrane ideološkog (socijalističkog tipa) jednostavno je izlišno i nije primjereno temi. Zašto? Jedan pronalazač ili naučnik u oblasti prirodnih nauka mogao je sasvim nesmetano raditi na svojim projetima. Naravno ukoliko nije, u privatno – javnoj sferi, iznosio svoja mišljenja o sistemu, no to, znamo, nikakve veze nema sa njegovim naučnoistraživačkim radom. Dakako da su u bivšoj SFRJ postajali neuporedivo lošiji uslovi (laboratorije, istraživački kabineti i sl.) za naučnoistraživački rad nego u zapadnoj Evropi, ali da je neki pronalazač ili naučnik u oblasti prirodnih nauka bio progonjen zbog rezultata vlastitog istraživačkog projekta nikako se ne slažem. U tom kontekstu, predlažem da malo spustimo lopticu u miješanju krušaka i jabuka. A što se umjetničke slobode u bivšoj SFRJ tiče, predlažem da poslušaš šta ima reći bivši zaposlenik BBC-a na sljedećem linku: http://balkans.aljazeera.net/video/kontekst-stranci-koji-zive-u-zemljama-zapadnog-balkana (u prozoru desno je snimak emisije). Naravno, jasno je da taj Englez nikako nije mogao imati tretman u bivšoj SFRJ poput domicilnih umjetnika, no njegovo je iskustvo u zemljama bivše SFRJ vremešno, valjda bi nešto primjetio ili čuo iz priča svojih kolega. Bar nešto.

    “Danas u zapadnoj Europi imas i nasih ljudi koji su visoko obrazovani i obnasaju vrlo znacajne i vazne funkcije u mnogim firmama, ono sto se trazi od njih je strucnost i znanje, tako da imamo jednog vrsnog kardiologa koji je dosao do vodeceg mjesta jedne poznate klinike, za takvo sto u SFRJ bi morao biti clan partije i morao bi biti politicki podoban. Ovo je primjer kojeg se prvo sjetih a ima slicnih bezbroj.”

    S ovim tvojim primjerom se slažem, ali znaš, ima tu još nešto, nešto mnogo bitno… Nivoi i vrste inoktrinacije su različiti, indoktrinacija nužno ne mora biti političko – ideološkog tipa. Jako bi mnogo vremena, tebi i meni, evo sada da se odvažimo, uzelo jedno istraživanje s ciljem da ustanovimo koliko je čelnih ljudi klinika, korporacija, banaka, visokoškolskih ustanova, većih i luksuznijih hotela itd. na Zapadu, recimo, jevrejskog porijekla, koliko njih su članovi tajnih društava i različitih fondacija i klubova. Kod nas se misli, pa ok., ostvarili su šta su ostvarili, ugledni su članovi svojih zajednica i država, sasvim je normalno da postanu članovi tih elitnih društava, fondacija, klubova… E, znaš, nije to baš tako, odnosno redoslijed je obrnut. Prvo postaju, bivaju mobilisani (doslovno izabrani što mnogi od njih mnogo kasnije otkriju ili nikada) od strane ovih elitnih bla, bla, bla, pa tek onda zasjednu u čelnu fotelju klinike, korporacije, banke, univerziteta, fakulteta, luksuznog hotela itd. Na svom vlastitom primjeru sam ovo osjetila, te čula iz priča pojedinih ljudi u zapadnoj Evropi, konkretno iz reda moje šire familije.

    Selma definitivno ne bi imala priliku raditi na istraživačkom projektu razvoja fuzije radi korišćenja energije u civilne svrhe, jer je tako nešto za države bivše SFRJ, na ovom stadiju njihovog razvoja, san koji se možda samo naslućuje za daleku budućnost. Naravno, ukoliko se do tada ne zaokruži proces papirnate kolonizacije, a zaokružiće se;-), tako da šanse i nisu toliko loše. Problem je što je Selmi rečeno da radi na projektu čiji će rezultati biti korišćeni u civilne svrhe, a ona, onako odjednom, nabasa na memorandum NASA-e. Sada Selma s pravom sumnja da možda, ustvari, radi i za vojne ciljeve, a to se mojoj Selmi nikako ne sviđa;-) Sloboda? Za šta će se moja ideja iskoristiti, pita se Selma, odnosno pitala se posljednji put nakon što sam dobila njeno pismo, ne e-mail, pismo, i to ono koje mi je uručio njen otac, lično, ovdje u Sarajevu. A bilo je otkucano i bez pomena njenog identiteta, niti mog, niti bilo čijeg.

    Poligrafe, kada je veoma dobro početi rano zarađivati, reci mi zašto djeca iz veoooooooooooma imućnih porodica iz zapadne Evrope, konkretno Zapada u cjelosti, do neke 28 godine života (jer su unaprijed određeni za liderske pozicije u oblastima koje izaberu) griju guzice po raznim univerzitetima, a različite im fondacije i klubovi (u kojima su članstvo ostvarili njihovi očevi i pokoja majka) snose basnosnovne troškove školovanja? Ok., recimo da ima poneki od njih koji ostvari i pravo na stipendiranje, recimo da je poneki zaista nadaren i voljan da uči.
    Znaš, imale bi i naše generacije (gradske) poslijeratne od čega da SLOBODNO putuju (sabrali bi već nešto novaca otac i majka) i SLOBODNO bi putovali, vjeruj mi, da čike na Zapadu nisu zapečatili granice zbog, valjda, neke vanredne EKSKLUZIVNOSTI (čitaj: sofisticiranog, ozakonjenog rasizma) svojih društava. Dakle, apsolutno sam saglasna da je to jedan, veoma bitan, jako koristan i efikasan način učenja, ali džaba, a ti Bosanko, džaba što si vanredno talentovana, čami u onome što je isto i nikako nemoj upoznati drugačije jer ti je to OD DRUGAČIJIH striktno zabranjeno. Šuplja priča moj Poligrafe, šuplja priča…

    Za apsolutno sve u vezi s opštom kulturom, Katrane i Poligrafe, se slažem, ali je tema bila opšte obrazovanje, a ne opšta kultura;-)

    Eto sada, vidite li mi dužinu komentara, hahahahaha
    (Ah, samo jednog u nizu :-))))))))))

  7. Hehehehe, budi konkretniji Jasnistave, slobodno. Previše si vremena potrošio čitajući moje kilooooooooooooometarskeeeeeeeeeeeee;-)
    A za otkazivanje sastanka… Evo ga instant recept kako do otkazivanja više ne bi dolazilo: ukoliko se termin sastanka bliži, pametnije je moje komentare zaobilaziti u širokom luku, hahahaha 🙂

    Ooooooooo da, tu si u pravu Katrane. No, u praksi se to pravilo vrlo često pojavno ispoljava kao suprotnost. Generalno, nekom društvu manjka široke i kvalitetne opšte kulture, a nekom širokog i kvalitetnog opšteg obrazovanja. Pojedinci koji izlaze iz ove matrice, na ovaj ili onaj način, uglavnom su u domenu sporadičnog.

    Poligrafe, pročitala sam, uhhhhhhhhhhhhhhhhhhh, zanijemila… Šta čovjek može reći…
    Taj dječak, prije svega, odrasta u duboko konfliktnim bližim (porodica), vjerovatno i širim (škola, socijalno okruženje) uslovima. On samo manifestuje usvojene modele ponašanja. Usvajane, vjerovatno, još od najranijeg djetinjstva u krugu porodice… ako je uopšte ima u odnosu na ono što mi poimamo pod porodicom.
    Događaj je toliko tragičan da su ironija i sarkazam zaista nedolični.

    Hvala Magnolija. Drago mi je da potiče na razmišljanje.

Leave a Reply