“Miješanje”

 

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Casta_painting_all.jpg[/IMG]

Slikovni prikaz sistema kasti (u zavisnosti od pripadništva supružnika različitim rasama) u Meksiku iz XVIII vijeka.

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Mestizo.jpg[/IMG]

Slikovni prikaz Mestiza (Mestizo – termin koji se tradicionalno koristi u Latinskoj Americi, Filipinima i Španiji, a označava pojedince koji nose "miješano" evropsko i izvorno/domorodačko naslijeđe – http://en.wikipedia.org/wiki/Mestizo ) u ‘Pintura de Castas’. Prikaz je nastao u Meksiku tokom španskog kolonijalnog perioda. Naslov prikaza je ‘Španac i Indijanka proizvode Mestiza’.

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Cabrera_Pintura_de_Castas.jpg[/IMG]

Slikovni prikaz Španca kako se igra sa svojom kćerkom "polutankom" dok njihovu igru posmatra njegova supruga Mulatkinja.

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Cabrera.jpg[/IMG]

Mestizo čovjek i njegova supruga Indijanka. Umjetnik je Miguel Cabrera, a slika je nastala 1763. godine.

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Othellopainting.jpg[/IMG]

Slikovni prikaz Otela i Dezdemone, glavnih junaka slavne Šekspirove drame. ‘Otelo i Dezdemona u Veneciji’ djelo je slikara Théodora Chassériaua.

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Anton_Hickel_001.jpg[/IMG]

Umjetničko (slikovno) portretisanje Rokselane (njenog imperijalnog visočanstva imperijalne princeze Otomanskog carstva Haseki Hürrem Sultan, odnosno rođenjem Alexandre Lisowske) i njenog supruga Sulejmana Veličanstvenog. Legendarna ljubav ovog para inspirisala je i raspirila evropsku maštu, što pokazuje i ova slika njemačkog baroknog umjetnika Antona Hickela.

 

 

 

SCENA PRVA

"A, vi ste u miješanom braku?!", reče ona.

"Aha, on je muškarac, a ja žena.", odvratih površno.

"… Aha…", prošaputa nekako plastično (odglumljeno) ona.

 

SCENA DRUGA

(Naša kći koja nosi čudnovata dva imena i dva još čudnovatija prezimena za ove prostore, posebno ukoliko se izreknu jedno za drugim, moj suprug i ja glasno bivamo prozvani u velikoj čekaonici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, a kako bi tete i čike u bijelim mantilima obavili rutinski pregled kukova naše, tada, novorođene kćeri.

Nakon što su glasno izrečena imena i prezimena naše kćeri, ustaljen žamor u čekaonici je ugušen u tišini. Naši koraci su ćutke ispraćeni iznenađenim pogledima do vrata koja vode ka ordinacijama. Samo su djeca naoko iznenađenih roditelja ili unuke i unuci naoko iznenađenih baka i deda bila zaista iznenađena. Pomislila sam u tom trenu da su se zapitala: "Zašto je sve tako zamrlo?", gledajući u ukočene poglede svojih roditelja ili staratelja.

Radnja se odvija i po izlasku iz KCUS-a:)

"Vidje li ovo? Nisam znao da je ovako.", reče on.

"Čekaj dok odemo nekim poslom do RS-a.", odvratih.

 

 

Tačno, miješani je svaki brak. Samo sam se zeznula pri odgovoru onoj ženi iz Scene prve. U trenutku sam bila nedovoljno ili nikako senzibilna spram onoga što se kolokvijalno naziva seksualnom orijentacijom. Ljubav, veza, brak mogu biti ostvareni i među istopolnim osobama. Trebala sam joj odgovoriti, npr.:

"Aha, on je osoba, a ja sam druga osoba."

 

Aliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii… Rijetki su, endemski, dijelovi pojedinih, endemskih društava, zajednica ljudi u kojima je individualni, osobni, onaj JA identitet iznad kolektivnog identiteta u nekakvoj unutrašnoj, dinamičnoj mentalnoj gradaciji identiteta.

U engleskom govornom području se za djecu koja su rođena iz ljubavi dviju osoba koje pripadaju različitim rasama ili rasnim tipovima i podtipovima ljudi kaže da su half – blood.  U bukvalnom prevodu su polukrvni. Valjda krv roditelja ovaploćena u njoj ili njemu, djetetu, nikako ne može činiti prosto krv kao i kod drugih ili neku complete – blood, odnosno kompletnu, cijelu krv u prevodu na naš jezik. Kod nas je, donekle, i gora situacija. Rijetke su ljubavi, veze i brakovi između osoba različite rasne pripadnosti, pa se termini polutan i polutanka upotrebljavaju za djecu rođenu iz ljubavi roditelja različite etničke i religijske pripadnosti. I ta su djeca nekako pola, polovična djeca, na pola djeca, šta li?!

 

Istorija ovog svijeta (i ljudske civilizacije) govori da je on, skoro redovno, bio devastiran, uništavan i urušavan sukobom različitosti, sukobom nečega s nečim drugačijim. Prije sukobljavanja, te različitosti su se, kao po nekom paternu, decenijama, pa i stotinama godina odvojeno stapale u neku svoju unutrašnju istost u kojoj je njegovana zabrinutost, pa i strah od te druge, također homogenizovane u istost, različitosti.

Istorija ovog svijeta (i ljudske civilizacije), međutim, svjedoči da je on, skoro redovno, bio građen, uljepšavan, napredovan kada bi se različitosti srele i zaljubile. Marko Polo u Kinu i njene ljude; staroegipatska civilizacija u nekakve strance (zaljubljeni u imaginarno tvrde da su to bili Atlantiđani) koji su doplovili do njihovih obala, te faraonima i vrhovnim sveštenicima šaptali zvjezdane i tajne graditeljstva; Sjedinjene Američke Države u Nikolu Teslu; Španija u Arape (dinastija Omajada) kada iz zlatnog doba izvire jedan od najzačudnijih gradova i najljepših mjesta na svijetu – Kordoba.

 

 

Ljudi miješaju poglede, miješaju ruke, vlasi kose, trščane stabljike, miješaju riječi, nade i snove, miješaju izume, boje i note, miješaju osjećanja, osmjehe i dodire…

I dobijaju…

Dobijaju dijete.

 

 

 

 

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1278

23 0 komentara

  1. s obzirom na obzir: evo konstruktivnije:

    koliko god škola i univerziteta imali, u ljudima će uvijek postojati predrasude, da li po vjerskom, rasnom, spolnom i/ili svim drugim pitanjima. Ne iznenađuje reakcija ljudi naročito u našim sredinama gdje se i dalje misli da se narodi i nacionalnosti ne trebaju ženiti, imati obitelji itd.
    Moja namjera je bila reći, da koliko god se mi trudili objašnjavati ljudima da je prvenstveno bitno BITI ČOVJEK, a apsolutno nebitno i nebitna politička, nacionalna, vjerska, rasna oprijedeljenost, okolina koja ne zna za bolje niti ne može razumijeti i pokazati toleranciju, ili makar ne isčuđavati se javno.

    Naravno, da o predrasudama i dalje treba mukotrpno i strpljivo govoriti, objašnjaviti, samo mi se čini da je ovdje nećeš naići na odjek i refleksiju u onom obimu i kvaliteti kojeg bi ti željela.

    Uvjerena sam da nisam promašila poantu, jer otkad je svijeta postoji i postojat će miješanje.

    Čak štaviše, u vlastitoj obitelji imam upravo takav slučaj i vrlo dobro znam o čemu ti govoriš, jer i moja obitelj prolazi slično. Pogledi, tumačenja, objašnjenja, …. iznova i iznova…

  2. gracia* Tvoj prvi komentar je u stilu okarakterisavanja necije licnosti. Ode ti od teme u startu, pa se onda nekako vrati. Imam osjecaj da kod par blogera ulazis u komentarisanje u stilu neke vrste provokacije vezujuci se za licnosti blogera a ne za ono sto pisu. Ako grijesim halali 😉
    Ostaj mi zdravo.

  3. Kao prvo, misljenja sam da rasa, pripadnost, drzavljanstvo, nacija, boja koze ili nesto slicno pri odabiru partnera nije uopste bitna. Bitna je samo VJERA! Ne samo kod nas, nego i u svakom zapadnom drustvu.
    Kao drugo, citam da u Meksiku svaki zatovrenik ima pravo da ga supruga ili neka druga zenska osoba dva puta mjesecno posjeti u zatvoru i da s tom osobom vrijeme moze provesti u separeu. To je mozda najzdraviji i najromanticniji odnos izmedu zene i muskarca.

  4. Gracias, tvoj mi, napokon, meritum (doticanje teme teksta) u drugom komentaru nije bezrazložan, a posebno nije nepotreban. Na koncu, tvoja inteligencija nije “oštećena” ulaženjem u meritum, naprotiv.

    SilentS, osim prvog dijela komentara na koji odgovaram identično kao i u odgovoru Gracias, ništa ne skužih. Ne skužih nastavak u kontekstu teme…

    To s bitnošću isključivo religije, Jasnistave, prisutno je samo unutar društava koja ne čine različite rase ili rasni tipovi i podtipovi ljudi, ili ih čine u zanemarljivom broju. Takvo je i naše društvo. No, religija, u ovom kontekstu, postaje skoro irelevantna u društvima koja poznaju rasnu raznolikost.

    Imaš čudan pristup romantici, no priznajem da je dva puta mjesečno baš mjera;-)

  5. Odrastao sam u multientnickom drustvu. I danas zivim u takvom drustvu. Uvazavam sve osobe neovisno koje su vjere, nacije ili seksualne prirode. Nemam nista protiv mjesanih brakova ili istospolnih ljubavnih odnosa. Neke stvari ne praktikujem ali bi branim pravo svakoga da zivi bas onako kako on to zeli.
    Ja ti imam problem sa onim uobicajnim vidom “svi smo isti”. Ne, ja mislim da nismo svi isti, bas naprotiv, svi smo vrlo razliciti. Putujem puno, cesto sam u BiH, kao sto sam cesto i na zapadu Evrope. Pratim stampu mnogih drzava. U Njemackoj, Francuskoj ili u Skandinavskim drzavama pratim diskusije o stranicima. Ali kad bolje razmislim o onome sto oni tamo trvde, ja skontam da oni zapravo muslimane a ne strance misle kad kritikuju doseljenike. Ali ti to nikad niko nece priznati.

    Ti si u pravu sto se tice romantike. Ja stvarno ne znam puno o tome. Ali slutim sljedece:
    1. Muska i zenska bica nisu stvorena da zive u istom domacinstvu.
    2. Osobu koju volis, vise volis ako nisu blizu nje.
    3. Uvijek mozes ljubav ljepse zamisljati nego sto je mozes dozivijeti.
    4. Brak (ili ako hoces: ljubav)je puno vazniji od spolnog odnosa.

  6. @poligraf: ima li smisla da obrazlažem prvi komentar? Noise je iznijela privatno iskustvo, a mislim da je temu mogla dotaći i bez izricanja privatnog.. da je kojim slučajem post bio “globalniji i općenitiji”, moj komentar bi također bio takav…. s druge strane, ako se već dotakla privatnog, mislim da je trebala ostat na tome….
    Svi mi koji imamo slične situacije (pri tome mislim na situacije u kojima nas okolina svojim predrasudama tretira na neodgovarajući način) doživljavamo to svakodnevno i iz posta sam stekla dojam da je Noise s punim pravom ogorčena i frustrirana takvim postupcima okoline.
    Nažalost, da kažem još jednom, proteći će još mnogo vode i ispod savskih i miljackinih mostova dok se nešto ne promijeni.

    Noise, čini mi se da si obrazlaganjem i prikaz kroz povijest temu, odličnu temu, “razvodnila”….. znanstveno si dokazala da je tema prisutna od početka čovječanstva, ali mi od toga, od te povijesti nemamo ništa. Imamo sa sadašnjim trenutkom u kojem živimo, stoga i moj drugi dio prvog komentara. Moja je greška što moje misli nisu dobro izražene…. zbog toga se ispričavam, jer je takav komentar očito doveo u nedoumicu i tebe i poligrafa i ostale koji su komentirali tvoj post.

  7. Jasnistave, to “svi smo isti” ili “nismo svi isti” široka je tema. Bazično, ljudski, humano, etički, svi bi trebali, svi bi MORALI biti jednaki (isti) u pravima, ali i obavezama. Naravno, pod pretpostavkom da se naše, pojedinačne psihofizičke sposobnosti kreću u razmjerima normalnog. Ukoliko potonje izostaje, tada sam zagovarač činjenja pozitivnih razlika, odnosno pozitivne diskriminacije.
    Da, potpuno sam saglasna s tvojim zapažanjem (a ono nikako nije novost) da Zapad u skoro svim degutantnim, polurasističkim i rasističkim, šovinističkim i sl. izjavama spram “doseljenika” (avaj, ovo bi trebao biti TOLIKO prevaziđen pojam, pa valjda se živi u demokratijama, slobodama, globalnom selu čija je jedna od pretpostavki migracija) zapravo pikira na ljude koji su islamske vjeroispovijesti.

    Doživljaj romantičnog duboko je intimne prirode i ličan za svakog koliko otisak prsta;-) No, ono što sam iskusila je:
    1. Moja iskustva su dijametralno suprotna;
    2. Kvantitet (više ili manje) i kvalitet (kako) su dva različita pojma, te je u svjetlu distinkcije između ovih pojmova potrebno sagledati tvoju konstataciju;
    3. Moje mi iskustvo, doduše jedno, govori da to nije tako ili da nije BAŠ tako u svim ili većini slučajeva;
    4. Slažem se.

    Napredovali smo Gracias. Naime, od početnog “bezrazložnog” i “nepotrebnog” došli smo do onoga “nije trebalo tako nego je trebalo ovako”. U oba slučaja (prvi i posljednji tvoj komentar), prigovor se tiče editorskog stava – da li jednu temu treba uopšte obraditi (početni) koji je evoluirao u ono kako tu temu treba obraditi (posljednji). No, držim se drugog tvog komentara u kojem si izrazila vlastito mišljenje o temi. Na koncu, to i jeste svrha komentarisanja.

  8. Naravno da je siroka tema. Ali se neki aspekti ipak mogu pojednostaviti.
    Mi zivimo na prostorima gdje je narod sveobuhvatnoj indoktrinaciji dugo bio izlozen. Pricali su nam da savrsenost svakog drustva od jednakosti ljudi koji ga sacinjavaju ovisi. Pokusali su nekom nedovrsenom filozofijom zamijeniti vjere, drugacije politicke stavove su kaznjavali, kao sto su socijalne, kulturne, izobrazbene nejadnakosti pokusali da eliminisu.
    To je valjda glavni razlog zasto danas mnogi misle da se o nejednakostima ne smije u javnom zivotu ili u razgovoru sa nama drugacijima pricati. Ja jos nikad nisam licno cuo da je neko nekoga kritikovao zato sto je u braku s osobom druge nacije. Navodno smo svi neograniceno tolerantni, u svakoj celiji naseg tjela smo puni razmijevanja. Ali isto tako znam da mnogi ipak drugacije razmisljaju.

    A kad slucajno budem na nekom sijelu gdje svi prisutni tvrde da je prije bilo sve bolje, da su svi popovi i hodze lopovi, da su politicari i strane sile odgovroni za raspad bivsa drzave, te da predrasuda medu prisutnim ljudima i nema, da su mijesani brakovi nesto sasvim normalno, kad u razgovoru slucajno spominju da im je zet, sura, tetak ili najbolji prijatelj neke druge vjere, kad s pivom nazdrave, eh tad se meni ovaj zivot ogadi. Jer tolerancija po mom shvacanju ne znaci da moramo glumiti neku finocu, da moramo biti kao neko drugi, nego tolerancija znaci da drugi ima pravo da zivi kako on to zeli i da moze biti onakav kakav jeste.

    Kao sto vec rekoh, ja stvarno ne znam puno o ljubavi 🙂 Jednostavno mi je drago sto ti ipak tako, da ne kazem zrelije, razmisljas. Drago mi je sto si puno emotivnija i romanticnija od mene. I drago mi je sto si nasla srecu i sto si ocigledno sretnija nego sto sam ja. 🙂

  9. Hmmm, ne bih, Jasnistave, jednakost ljudi nikako posmatrala kroz istorijski otklon spram ideološke matrice komunizma, odnosno socijalizma kojom smo bili preplavljeni i oblikovani kao mokra glina. Jednakost ljudi nije izum komunizma niti bilo koje druge društveno-političke i ideološke matrice ikada. Jednakost ljudi izum je Boga, reforma etike čovječanstva predstavljena u konkretno dvije Njegove objave i to putem Isusa Hrista i Muhammeda a.s.

    Kada si naveo “ili u razgovoru sa nama drugacijima pricati.” na šta si konkretno mislio. Ko smo “mi”, a ko su “oni”? I, ako si ti “mi”, ko su onda “oni” i zašto si drugačiji? Ovo ne skontah.

    “A kad slucajno budem na nekom sijelu gdje svi prisutni tvrde da je prije bilo sve bolje, da su svi popovi i hodze lopovi, da su politicari i strane sile odgovroni za raspad bivsa drzave, te da predrasuda medu prisutnim ljudima i nema, da su mijesani brakovi nesto sasvim normalno, kad u razgovoru slucajno spominju da im je zet, sura, tetak ili najbolji prijatelj neke druge vjere, kad s pivom nazdrave, eh tad se meni ovaj zivot ogadi.”

    Čitam, čitam i čitam ovaj tvoj dio… Onako na prvu, kad sam ga prvi put pročitala, skontah da te pitam zašto ti se “život ogadio” zbog ovakvih izjava, ali onda skužih da si u pravu. Da, i sama sam čula jako mnogo ovakvih priča. Znaš kako, intervjuišem, na primjer, čovjeka (političara, intelektualca i sl.) kojemu se argumentovano spočitava bolesni nacionalizam i, još bitnije, šovinizam i onda mi on, ničim izazvano, počne truniti o tome kako u bližoj i daljoj porodici ima X ljudi drugih religija, etnija, drugih štatijaznasvene. Ili, na primjer, sazna neki poznanik da sam u “miješanom” braku, pa ponovo, ničim izazvan, počne truniti identičnu priču. A ovo -ničim izazvano- u psihologiji zlata vrijedi;-) Tačno, u pravu si, na širim sijelima tolerancija se često svodi na obično glumatanje i plastiku.

    Što se ovog tvog posljednjeg pasusa tiče, mislim da me blago zekiš;-) Tvoje su riječi i da ne znaš puno o ljubavi i da ja, navodno, zrelije razmišljam i da sam puno emotivnija i romantičnija od tebe i da sam očigledno sretnija od tebe. Odbijam da ih shvatim u ironičnom, sarkastičnom kontekstu;-) Neka bude da si skroman, pa jednostavno griješiš.

  10. Necu ti odgovriti na sve sto si napisala. Stvarno se ne moze istodobno o svemu razmisljati. Uostalom se trudim da budem kratak.
    Da, jednakost je i “izum vijere”. Ali to samo vazi za osobe unatar jedne homogene grupe a ne za razne nacije, vjere itd. Stanovnistvo BiH je ipak vrlo heterogeno, to moramo uvijek imati na umu. Mislim da svako kod kuce, tamo negdje iza zatvorenih vrata, moze raditi sta god zeli ali da u zajenickom zivota moramo zajednicke ideale naci i zivjeti. Ali ti ideali ne mogu bit neki novi izumi, nego moraju biti osnovani na onome sto jesmo.
    Komunizam je htjeo uvesti nesto novo i trazio je da se odreknes necega sto je dio tebe. To ocigledno nije uspijelo. Pa i ne moze uspjeti, jer nije logicno, nije prirodno. Ali dobro, ako zelis mi mozemo o ovome neke druge prilike pisati. Samo da jos kratko odgovorim na konkretno pitanje: Ako ne znas ko smo “mi” a ko su “oni”, onda ne znam gdje si zadnjih dvadesetak godina bila i sta si radila.

    Dopusti samo da se osvrnem na to poslednje sto si napisala jer mi se cini da se tu najmanje razumimo.
    Niti sam ironican, niti sarkastican. Mislio sam to bas tako kako sam i napisao. Evo jos jasnije: sto se tice ljubavi, volio bih da sam kao ti. To ozbiljno mislim. Mene je zivot ucinio nemilosrdnim i okrutim. Da Bogdom nije…ali sta mogu?…ne mogu iz svoje koze. Meni diskusija ne sluzi da bi nahranio svoj ego
    ili da bi drugog nadmudrio. Mislim da mozemo i razlicitih stavova biti. Mislim da je legitimno priznati kad je necije misljenje pametnije ili bolje…kao u ovom slucaju tvoje.

  11. Vidi Jasnistave, nemam druge oči osim ovih koje nosim, druga osjećanja sem ona koja osjećam, druge misli… itd. Svijet doživljavam na poseban način kao i svi mi. “Mjerim” ga po unutrašnjim uzusima. Za me su svi ljudi jednaki, jednaki u slobodama, pravima i obavezama, a trudim se da se kao prema jednakijim ponašam samo kada čovjek preko puta mene ima smanjenu psihofizičku sposobnost iz ovog ili onog razloga. To je ona pozitivna diskriminacija. U tom mom svijetu nema mjesta za jednakost ljudi samo unutar jedne homogene grupe; da li unutar religijske, etničke, homoseksualne, rasne, polne, socijalne, da ne kažem klasne itd. U tom mom svijetu, načinu na koji ga doživljavam, jednakost je garantovana svim ljudskim bićima, načelno i svim životinjama i biljkama, ali to su želje, nemoguće želje. U to čvrsto vjerujem, to je jedna od glavnih odrednica mog identiteta, to – biti čovjek uz druge ljude. Svi ostali dijelovi mog identiteta, osim najvažnijeg – majčinske uloge, jednostavno su nevažni u poređenju s ovim.

    U vezi s komunizmom apsolutno se slažem.

    To “mi” i “oni” bilo je jednostavno preširoko postavljeno u dijelu te tvoje rečenice. Tih “mi” i “oni”, tih razlika vjerovatno postoji mali milion, ali ja se u životu trudim primjenjivati samo jednu – dobri i zlice. I to, ponovo, uz oprez, jer ima Onaj čiji je posao presuđivanje o ovome.
    Gdje sam bila u posljednjih 20-ak godina? Uglavnom u Bosni.

    U vezi s posljednjim ok. Ne poznajemo se mi ni mrvicu da bi takva mišljenja izvodio. A to su važna mišljenja. Ponovo, pričam iz ozračja vlastite subjektivne procjene, posmatram tvoj postupak kroz vlastiti unutrašnji doživljaj. Meni nikako ne izgledaš, kroz pisanje, kao neko ko je nemilosrdan i okrutan, naprotiv. Jedino ljubav čovjeka mijenja, to je moje iskustvo. Ja sam sebi dala vremena, a bilo je da sam se u nekim trenucima također doživljavala nemilosrdnom i okrutnom.

  12. Eh vidis, tu se nasa misljenja dijametralno razilaze. Za me nisu svi ljudi isti ili jednaki.

    Ma nisi to trebala bukvalno shvatiti, to je bila samo obicna fraza. Sluzim se tim frazama kad se trudim da izlaganje skratim. Nisam te mislio napadati ili ispitivati. Gdje god da si bila…neka si bila.

    Vezano za to poslednje sto pises, uvazavam tvoje misljenje, ali ga ne dijelim. 🙂

  13. Ok. Voljela bih znati zašto je to tako, odnosno zašto za tebe svi ljudi ne bi trebali biti jednaki (realnost je, naravno, da, de facto, svi ljudi nisu jednaki), ali ok.

    Nisam osjetila ništa napadački ili ispitivački.

    Ok. Također;-)

  14. Da ti ne ostanem odgovor duzan. Evo zasto nismo svi isti ili jednaki:
    Na tvoje postove sam napisao komentare, diskutujem s tobom, uvazavam to sto ti pises, trudim se oko tebe itd.
    Ja citam i postove drugih blogera…mozda o temama na koje bi znao nesto pametnije napisati. Ali ja ipak zelim s tobom raspravljati.
    Hajd’ razmisli zasto! Zato sto imas finog muza? Zato sto slusamo istu muziku…ili mozda nesto trece?
    Evo moj odgvor na to pitanje: Zato sto ti ipak nisi niti ista, niti si jednaka drugima.

  15. Dobro, ja sve kroz oblast deduktivnog hodam – ista (jednaka) prava, slobode i obaveze za sve ljude, a ti spuštaš na nivo induktivnog. Ima smisla, nije da nema. No, ponovo, nečija se unikatnost tebi može više ili manje dopadati, ali to ne briše činjenicu da svako ljudsko biće ima svoju unikatnost kao neponovljiv otisak prsta. Tvoja ili bilo čija preferencija tu generalnu unikatnost zapravo samo potvrđuje.
    Bazična jednakost ljudi u jednom društvu ili skupu/savezima društava i to u njihovim pravima, slobodama i obavezama ne mora za posljedicu imati ništenje unikatnosti pojedinca. Naravno, na ovom polju vodile su se i vjerovatno nikada neće prestati voditi bitke zloupotreba, ali to ne znači da je postupno približavanje ovom idealu nemoguće. A, svakako, svako će u takvom frameworku, kako kažu braća anglosaksonci, pronaći vlastite preferencije. Kvaka je što konzumiranje takvih preferencija ne bi smjelo ugroziti prava, slobode i obaveze drugih u ovom generalnom okviru.

    Dakle, nisam ista, ali mi je društvo dalo (mislim, Bog je dao, a onda su različita društvena uređenja kroz istoriju ovaj poklon više ili manje uspješno/neuspješno kopirala) ista bazična prava, slobode i obaveze kao i drugim ljudima. Zato, posmatrajući s početnih pozicija, jesam jednaka sa drugima. Sve različitosti između drugih i mene, nastale u međuvremenu, plod su kvalitetnijih ili nekvalitetnijih uslova za razvoj, načinjenih izbora, učinjenih ili neučinjenih nepravdi prema pojedincu od strane sredine itd.

    (Ovdje se nisam doticala genetskog naslijeđa i početne psihofizičke sposobnosti. Govorim samo o onima čija je početna psihofizička sposobnost bila dovoljna za samostalan nesmetan razvoj).

Leave a Reply