Ispričaću vam jednu zgodnu pričicu koju je 2009. godine našoj grupi ispričala zamjenica dekanese Fakulteta masovnih komunikacija u Kairu. Zapravo je to bilo predavanje, no meni su njena predavanje inače bila veoma zanimljiva, pa sam ih i shvatala kao pričice. Namah sam povjerovala u istinitost i ove pričice koju ću vam prenijeti, no ipak sam provjerila sušinske elemente u priči. Tačni su.
Dakle, priča nama zamjenica dekanese tog fakulteta kako su nastale novinske agencije, kako je uopšte nastala ideja da se osnuje novinska agencija. Oko 1800-e godine u određenim je krugovima bio jasno definisan kružok ljudi koji su špijunirali za monarhe, imperatore, careve na tlu tadašnje Evrope, prije svih za Francusku, ono što je današnja Velika Britanija, današnja Njemačka, pa i Španija ( http://en.wikipedia.org/wiki/Europe#18th_and_19th_centuries ). Bili su vrlo dobri u tome poslu iako su svi njihovi klijenti znali da će dragocjenu informaciju skrenuti s puta ukoliko je konkurencija spremna platiti iole više za datu informaciju. Varate se da su glavni konkurenti u borbi za dobijanje dragocjenih špijunskih informacija bili monarsi, imperatori, carevi međusobno. U to je vrijeme manufaktura ( http://fr.wikipedia.org/wiki/Manufacture ) cvjetala i zapravo prelazila u industrijsko doba. Više novca za izdašno plaćanje špijunskih informacija od monarha, imperatora i careva imali su samo manufakturni "velmože", prvi industrijalci, preteče današnjih korporacionista.
Jedan od ljudi iz tog špijunskog kružoka bio je međunarodni trgovac i bankar, prevodilac i, naposlijetku, novinar, Francuz jevrejskog porijekla Charles-Louis Havas (http://fr.wikipedia.org/wiki/Charles-Louis_Havas ).
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/havas.jpg[/IMG]
Charles-Louis Havas
Havas je izumitelj koncepta svjetske novinske agencije. Taj Havasov koncept danas je svakodnevica. Svjetske novinske agencije danas daju novinarima bilo koje države na kugli zemaljskoj, čak i onoj najsiromašnijoj i ponajviše informacijski izolovanoj, mogućnost da u svojim izvještajima "pokrivaju" cijeli svijet i to u svim područjima informacija – od ratnih do informacija iz oblasti kulture i sporta ( http://fr.wikipedia.org/wiki/Agence_de_presse_mondiale_et_g%C3%A9n%C3%A9raliste ). Zanimljivo je da se svjetske novinske agencije u svome izvještavanju drže tri "sveta" pravila ili ograničenja:
1. neutralnost, ali samo da bi informacije koje one odabiru i emituju bile prihvatljive za objavljivanje u što većem broju medija u što većem broju zemalja;
2. pouzdanost, a ovo se pravilo, zamislite, pravda na način da kupci, prije objavljivanja informacije koju su kupili, nemaju mogućnost provjeriti je jer se dešava u inostranstvu (hmmm, pa kako onda znamo da je pouzdana) i
3. brzina, bitno je da svjetska novinska agencija informaciju o krupnom događaju plasira što brže, pa makar u svega jednoj ili dvije rečenice kako bi je svjetski mediji što ranije mogli preuzeti i prenositi dalje (brzina nije najbolji, nego je nikakav saveznik neutralnosti i pouzdanosti, usudiću se reći. Šta reći, ustvrditi!).
No, da se mi vratimo pričici zamjenice dekanese. Charles-Louis Havas osnovao je 1835. godine prvu novinsku agenciju Agence France-Presse (AFP) sa sjedištem u Parizu – http://en.wikipedia.org/wiki/News_agency .
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/AgenceFrancePresse.jpg[/IMG]
Prvo sjedište Agencije France-Presse
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/AFPizumtelegrafa.jpg[/IMG]
Efikasnost u ostvarivanju konačno postavljenog cilja znatno je poboljšana, kako za AFP tako i za ostale velike (danas svjetske) novinske agencije, izumom telegrafa – http://bs.wikipedia.org/wiki/Telegraf
Za Charlsa-Louisa Havasa, odnosno njegovu Agenciju Havas ( http://en.wikipedia.org/wiki/Agence_Havas ) koja je preteča Agencije France-Presse, radila su dvojica ljudi također jevrejskog porijekla. Prvi je Nijemac koji postaje britanski državljanin gdje razvija preduzetništvo, pionir je u razvoju telegrafa i novinskog izvještavanja u Velikoj Britaniji. Ime mu je Israel Beer Josafat, ali ga selidbom iz Njemačke u Veliku Britaniju prvo mijenja u Joseph Josephat, te, naposlijetku, u Paul Julius Freiherr von Reuter (Baron De Reuter) – http://en.wikipedia.org/wiki/Paul_Reuter .
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/PaulReuter.jpg[/IMG]
Israel Beer Josafat aka Joseph Josephat aka Paul Julius Freiherr von Reuter (Baron De Reuter)
Pogađate, Paul Julius Freiherr von Reuter kasnije u Londonu osniva agenciju Reuters, i tada a i danas jednu od najvećih i najuticajnijih svjetskih novinskih agencija.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Irish_Times_-_Ali_Masjid_-_November_23_1878.jpg[/IMG]
Telegrafska depeša agencije Reuters od 23. novembra 1878. godine
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/reuters-telegram.jpg[/IMG]
Reutersov telegram
Drugi čovjek koji je za Havasa radio sin je njemačkog bankara jevrejskog porijekla Bernhard Wolff ( http://en.wikipedia.org/wiki/Bernhard_Wolff ). Wolff je bio urednik Vossische Zeitunga, osnivač National Zeitunga i osnivač Wolffs Telegraphisches Bureau ( http://en.wikipedia.org/wiki/Wolffs_Telegraphisches_Bureau ) koji je preteča moderne njemačke novinske agencije DPA.
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/1926-vossische.jpg[/IMG]
Naslovnica Vossische Zeitunga
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/nationalzeitung.jpg[/IMG]
Naslovnica National Zeitunga
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/depesche.jpg[/IMG]
Telegrafska depeša National Zeitunga
Iako Wikipedia (čitaj: savremena službena istorija) pokušava predstaviti da je između Havasa, Reutera i Wolffa došlo do nekakvog rivaliteta, što je izrodilo tri PRVE novinske agencije na svijetu (zamisli slučajnosti?!), odnosno direktne konkurente, ova rečenica s Wikipedije pažljivom čitaocu otkriva i više nego što je dovoljno ( http://en.wikipedia.org/wiki/News_agency ): "U cilju smanjenja opštih troškova i razvoja unosnog oglašavanja, kao jedne od strana poslovanja, Havasovi sinovi, što su ga naslijedili 1852., potpisali su ugovore sa Reuterom i Wolffom dajući tako svakoj novinskoj agenciji ekskluzivnu zonu izvještavanja u različitim dijelovima Evrope.".
U cijeloj pričici, a o čemu naša junakinja, zamjenica dekanese Fakulteta masovnih komunikacija u Kairu nije kazivala, zgodno je pomenuti i Amerikanca jevrejskog porijekla Mosesa Yale Beacha ( http://en.wikipedia.org/wiki/Moses_Yale_Beach ) koji je 1846. godine finansirao osnivanje Associated Pressa (AP) – http://en.wikipedia.org/wiki/Associated_Press .
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/Moses_Yale_Beach.jpg[/IMG]
Moses Yale Beach
[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/image2879237j.jpg[/IMG]
Telegrafista Associated Pressa prima izvještaj
Da li su Havas, Reuter, Wolff i Moses Yale Beach bili strategijski, misijski, dogovorno povezani ili ih, zapravo, samo veže istorijski kontekst događanja evropskih revolucija u godini 1848-oj ( http://en.wikipedia.org/wiki/Revolutions_of_1848 ) i jedna privatna osobenost – to da su svi jevrejskog porijekla? Onome koga je tema zaintrigirala, a ko dobro vlada engleskim jezikom, preporučujem tekst na ovome linku: http://wakeupfromyourslumber.com/node/11500 .
Da se mene pita, kao što me se ne pita, jedan od većih strateških interesa svih zemalja svijeta, a posebno manjih, neuticajnijih i siromašnijih, bio bi da ima malu vlastitu redakciju, ako ništa drugo jednog jedinog novinara, svoga dopisnika, po mogućnosti u svim važnijim državama svijeta i blizu sjedišta svih važnijih međunarodnih organizacija one ili ove provincijencije. Zašto je to tako važno? Prvo, pukom analizom što video vijesti (tzv. feedova) što vijesti uopšte ovih najvećih svjetskih novinskih agencija i više je nego primjetno da izvještavaju o potpuno istim događajima, dešavanjima i pojavama, odnosno baš sve najveće svjetske novinske agencije odabiru baš sve istovjetne vijesti koje će tog dana, pa čak i sata, distribuirati prema svim svjetskim medijima – kupcima informacija u njihovom "vlasništvu". Drugo, ako je ovo navedeno pod prvo i shvatljivo jer je krupan događaj, dešavanje i pojavu lako uočiti pa tako i prioritetno plasirati, nije jasno (a zapravo je pažljivom analizom veoma jasno) kako to baš o svim identično odabranim za plasiranje događajima, dešavanjima i pojavama najveće i najuticajnije svjetske novinske agencije izvještavaju na identičan ili veoma sličan način?
Centralizacija političkog upravljanja = cetralizacija monetarnog upravljanja = centralizacija informacija koje su bitne (samim time ostale su nebitne i za njih i ne znamo) = centralizacija (globalnog) mišljenja.
Nema množine koja znači različitost. U konačnici, ukoliko se ovako nastavi, množine, onakve kakvu je poimamo, neće biti.
Bit će množine sve to više.
Razlog:
“Svak radi u korist vlastite štete”
To Ti je tako od vajkada bilo i biti će.
Svaku sreću, mir i dobro Ti!,hn.
Ne bih se složila sa tvojom konstatacijom Hajjenezir, odnosno prenesenom narodnom mudrošću (ako je narodna mudrost u pitanju). Svak’ znači svi, a svi ne rade u korist vlastite štete. Vjernik to zna, a svaki je vjernik optimista. Ipak, sebe ubrajam u ovog svakoga o kojima pišeš, ne znam za tebe. Sve ovo je, i na koncu i na početku, suveren posao Jednog.
A što se množina tiče. Množine vjerovatno, u transcendentalnom kontekstu, mogu biti loše, ali u svijetu ljudi, onako generalno posmatrajući, uglavnom nisu loše zato što proizilaze iz dara – slobode izbora i volje. Globalno (od globalizacije) taj dar ne bi smjelo osporavati da je imalo etično. To je poenta završetka ovog teksta, bar onako kako sam je zamislila. Ne bih ulazila u način na koji se može shvatiti iako sam dala osvrt i na tvoje shvaćanje.
I ti ostaj u miru i dobru Hajjenezir, pozdravljam te.