[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/abeceda.jpg[/IMG]
Nešto se ne mogu sjetiti kada sam to tačno naučila izgovarati trideset glasova. Kada sam to tačno naučila ispisati trideset odgovarajućih znakova za tih trideset glasova?
Naučiti je svršena radnja. Nešto okončano u prošlosti. Ti čitaš kombinacije znakova koje izabrah da ostavim ovdje. Ti si, dakle, naučio čitati te znakove, a ja sam ih naučila kombinovati i ostaviti tebi na čitanje baš ovakve kakvi jesu. Na čitanje, možda i glasno izgovaranje.
I sada se pitam šta znači naučiti koristiti abecedu? Pitam se i šta znači naučiti izgovarati tu abecedu?
Koliko naučiti, odnosno svršiti tu radnju, znači ugraditi etiku u ispisivanje kombinacija znakova te abecede i izgovaranje tih glasova? Koliko naučiti znači ugraditi osjećanja i kakva osjećanja?
Često se derem izgovarajući kombinacije samo naoko uvijek istih glasova abecede. Ne volim se derati, osjećanje koje stanje deranja izaziva gradiram kao izazito negativno i po mene i po okolinu.
Nerijetko ne upošljavam ono etično iznutra tokom ispisivanja kombinacija znakova uvijek iste abecede.
Onda, da li sam naučila?
Jedno znam: Strpljen, spašen. Još jedno znam: Strpljenje je nauk izbjegavanja brzine.
Zadajem(o) si teret koji nismo sposobni nositi. Bez negativnih posljedica.
Svijet je brz, beskompromisno nestrpljiv, a mi tako nepripremljeni, u središtu, uvijek spori, uvijek preteknuti, uvijek jedan korak iza.
To je, sada znam, samo percepcija. Iskrivljena percepcija. U sporosti se misli daju iščistiti. U sporosti se etika da upregnuti i osjećanja izmijeniti. Na bolje.
Kako bi izgledao prebrzi svijet oko deset miliona sporih ljudi raspoređenih po svim labavije ili definisanije uokvirenim društvima ljudi? Da li bi njihove izgovorene kombinacije glasova abecede i napisane kombinacije znakova tog sistema stigle taj svijet ili bi prednjačile u tom svijetu, bile možda i nekoliko koraka ispred?
Da li bi deset miliona strateški raspoređenih sporih ljudi usporilo ovaj svijet primjerom za svoju neposrednu i širu okolinu?
Kako od abecede dođoh do etike, osjećaja, koncepta vremena i uređenosti svijeta ne znam, ali znam da su za to krive različite kombinacije uvijek iste abecede.
(Volim vas.)
izjavu ljubavi si mogla prvu stavit :))))
Obećavam da ću, sljedeći put, uvažiti tvoju želju.
Vidiš, negdje u ovoj sporosti transformisala se ova tvoja želja u moju vlastitu želju:-))))
(Volim te Gracias.)
http://youtu.be/lJiW_YYjGs0 :D))))) Neću dalje komentirati, sve jasno!!!
“strpljenje je pri prvom udaru” hadis 🙂 Neko mi je jednom rekao da se istina krije u prvoj reakciji, i da ona reprezentira iskrenost, a neko drugi da je mudrost sacekati, razmisliti, sloziti sve elemente na njihovo mjesto pa onda se izjasniti. Mozda, oboje vazi, a sve ovisno od okolnosti. Nekad je potrebna brzina reagiranja, a nekad je svrsishodnija odgodjena reakcija.
Hahahahahahaha, Superdlakavi, hahahahahahaha.
Vidiš, rijetko mi se dešavalo da se na nečiji komentar prvo nasmijem onako u punom tonu, a, samo par trenutaka kasnije, baš, baš zamislim na način vrlo ozbiljnog promišjanja.
Da, daaa, sve jasno!!!
Vidiš Vitezice, nisam pojma imala da taj hadis postoji. Nisam ga dosada, ni čula ni pročitala. Vrlo mi se sviđa ta mudrost. Hvala ti puno.
Što se tiče tvoga dodatka navedenom hadisu, da se mene sada, ovakve, pita glasam za opciju dva “…mudrost sacekati, razmisliti, sloziti sve elemente na njihovo mjesto pa onda se izjasniti.”. Znaš, ja nekako pravim distinkciju između istine i iskrenosti. Prva reakcija (ili tzv. reakcija na prvu) jeste odraz istinitosti prvog STANJA onoga koji reaguje, no ne znači (usudiću se reći najčešće ne znači) da ta istinitost prvog STANJA onoga koji reaguje (iskrenost) sadrži samu ISTINU, onu etičnu istinu.
U svakom slučaju, slažem se sa tvojom posljednjom konstatacijom. Ovaj tekst (i) o sporosti/strpljenju ne treba shvatiti dogmatski, odnosno kao primjenjiv u baš svakoj životnoj situaciji. Namjera mi je bila da više bude shvaćen kao nekakav generalni okvir.
(Heeeej, i vas volim:-)))
:-))))) slazem se..svakako i meni se vise dopada ovo drugo navedeno, mada i sama cesto reagiram na prvu i nisam bas ponosna na to 🙂
Nisi jedina Vitezice, kod mene je isto ponašanje u pitanju. Niti sam od njega imuna, niti takve postupke smatram dobrima. Naprotiv.
Ipak, sigurna sam da se trudimo. I ti i ja. I nastavimo tako, još i jače, još pažljivije, bolje…