Platforma: Dio prvi

(Zar vam se ne čini vidovitim?)

Crystalmeth je dotrčao totalno zadihan, ono izdiše čovjek, i potrefio povrh nas malo iščašenih. Herman Prat, Brut, Eryri, Ris, ja, Lula. Da, tu je bio i Travmaj.

Znači, svi smo ga automatski okružili, čovjek je stajao u sredini, pognut. K’o hoće nešto da kaže, a ne može, skroz zadihan. Mi, k’o njemu po leđima, šta ti je čovječe, šta je bilo, čekaj da dođeš do daha.

Naiđe Legal, a za njim i Astrologus. Kad vidješe nas u grupi, nešto se dešava, ubrzaše korak.

“Čekaj, odmaknite se”, reče Astrologus. “Jesi li dobro?”

Crystalmeth se ispravi, pogleda ispred nas izbjegavajući kontakt očima. Još jednom duboko udahnu kopajući po desnom džepu farmerki, izvadi cigarete, zapali i otpoče:

“Znači, da se dogovorimo?! Ne prekidate me dok ne završim. Ok.?”

Svi smo gledali sa stavom -šta ti bi-.

“Gase nas uskoro.”

“Koga, ba, gase?“, uleti Brut.

“Gase ljude. Brute, ne prekidaj, jebem mu, saslušaj!”

_

“Gase ljude i moramo migrirati iz ovih tijela.”

“Daaaaaj, ne zajebaji čovječe”, podbode Lula i okrenu se od grupe k'o da hoće da se smije, a da ga ne vidimo.

“Postoji fora da izvučemo nas iz nas, mislim svijest, i da nas negdje pohranim, na neki server. Za prvu pomoć, onda ćemo vidjeti dalje.”

“Cool čovječe, potpuno cool!”, reče Ris, ozaren u licu, gledajući u naše izraze, tražeći podršku.

Astrologus, Eryri i Herman Prat su analizirali Crystalmetha, ja sam analizirala situaciju. Znaš onaj momenat kad znaš da se neko uopšte ne zajebava. Znači, potpuno je prirodno da se ne zajebava, da govori istinu.

Mi tu izašli da zapalimo, Lovica otišla da prošeta, kaže miriše joj noć, i ja kao da je zovem. Unutra Katranova zabava, sve za pet, raja se zagrijala, pjevalo se zajedno, spadamo s nogu.

“Znači, nema dva mjeseca od kada se završilo ono sranje sa koronom i evo ga novo“, prvi prozbori Brut. Mislim da su se svi iznenadili na tu opasku. Brut je, kao i Tramvaj, Lula, Eryri bio sumnjičave prirode. Nisi mu mogao baš sve prodati.

Legal je šetkao oko nas, razmišljajući i prvi je vidio NKTB-a. Ovaj je bio na početku nizbrdice što vodi prema nama, prilično strmoj, a trčao je pravo brzo.

“Hej raja, vidite NKTB-a! K'o da ga gone, da se nije šta desilo unutra?”, dobaci Legal i krene ka NKTB-u.

Krenusmo i mi.

NKTB se odjednom kao primiri, uspori korak, namjesti pravo ozbiljnu facu, totalno neuobičajeno za njega. Glas mu je bio leden i ravan.

“Tražio sam vas. Nešto se dešava u gradu. Provjerite mobitele!”

“Kako misliš”, pitao je Lula, mahinalno vadeći mobitel iz džepa.

Osvjetljavala nas je mala svjetiljka okačena na nekakav kabal odozgo. Već nekoliko trenutaka kasnije sva su lica bila osvijetljena i odozdo, gledajući u zaslone od mobitela. Bilo je zanimljivo posmatrati kakve skinove na zaslonu imamo. Neke bih povezala sa osobom čiji je mobitel, neke ne bih.

“Hej raja, hoćemo unutra?”, začulo se iza nas. Primicala se Lovica i, kada je stala pod svjetlo, baš se vidjelo da joj je šetnja odgovarala.

“Baš sam se dobro izluftirala.”

“I, šta sada?”, upita Lula NKTB-a.

“Nemam mreže”, primijeti Eryri, “imate li vi?”.

“Niko nema mreže. Javio mi je jaran iz mahale, k'o pomahnitao dojurio tu do benzinske da natanka goriva..”

“Šta ćeš ti na benzinskoj?”, upita Herman Prat NKTB-a.

“Ništa nije bilo slatko unutra, jbg., morao sam, već krizirao.”

Lovica se zakikota i dalje ispitivački gledajući po nama, pokušavajući doći do riječi da pita šta se, kog vraga, dešava, o čemu mi to. K'o da smo i mi znali.

“Jooo, NKTB skrati čovječe, šta se dešava u gradu?”, procijedi Crystalmeth nervozno.

“Uglavnom, jaran mi javio da ljudi padaju u gradu na sred ulice. Samo padnu i arivederči, ništa od njih, mrtvi!”

“Šta sam vam rekao, moramo biti pravo brzi! Haj'mo da kažemo ostalima”, reče Crystalmeth i krenu.

“Hej, hej, čekaj”, zaustavi ga Astrologus, “kako to misliš da im kažemo?”

“Pa, ugasićemo muziku, okupiti se unutra i svima ću reći moj plan. Kako dalje i tako to.“

“Mislim da to nije najbolja ideja”, progovori glas, desno od nas. U svjetlo ušetaše Katran i hadžija Nezir.

“Krenuli da vas tražimo, niko dostupan na telefon”, reče Katran.

“Kad imamo šta čut'”, završi hadžija.

“Otišao sam do kuhinje, tamo sva svjetla popaljena, konobari i pomoćno osoblje špartaju, nose one ovale. A na TV-u haos.”

“Kako misliš haos, Katrane?”, upita Ris.

“Nemam pojma, uslikao sam monitor TV-a, gledajte!”

Svi se primakosmo Katranovom mobitelu.

O B A V J E Š T E N J E

PROGRAM PREKINUT USRED VANREDNIH OKOLNOSTI. OVO JE ZEMALJSKI SIGNAL. ČIM POTEŠKOĆE BUDU OTKLONJENE, EMITOVAĆEMO EMISIJU VIJESTI.

“Šta ovo, ba, znači? Više mi jednom recite šta se dešava?!!“, reče Lovica gledajući u mene.

“Ok., mogu li ja napokon da završim šta sam počeo?”

Svi smo pogledali u Crystalmetha

(nastavak očekujte uskoro, i to: kako je Crystalmeth objasnio šta se dešava i koji je plan za spas ljudi na zabavi smislio? kako je grupica ovu katastrofičnu vijest saopštila drugima i kako su oni reagovali? ko je negodovao što im Crystalmeth nije želio otkriti izvor svojih informacija? da li je bilo onih koji nisu vjerovali u Crystalmethov plan?)

“E, jbg.”, prokomentarisah. “Trebala sam i Silence ubaciti u ovaj dio, sad mi svanu moćna scena, ali ukalkulisaćemo nekako u naredni dio.

Pa-pa, raja.”

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1426

71 0 komentar

    • Ris je glavni junak ustvari, samo nismo došli do tog dijela.
      Ovo je post nastao u početnom valu Covida, uslijedio je i drugi dio, a onda sam se umorila, s tim da je i lockdown okončan u to vrijeme, pa sam se morala vratiti na posao.

      Sada je vrijeme da nastavim serijal, ali, prije toga, obnavljanje štiva?

    • Legal, nema izmjena detalja, objavljeno je u originalu?
      Neću raditi izmjene ni prilikom objavljivanja drugog dijela, a na treći i nadalje će uticati i vaša javljanja, te intervencije na plot. Vidiš Bruta, već se zadao?

      Ako si tada bio zadovoljan serijalom, objavljuj bez korekcija i nastavi. Malo smo smorniji kako rastemo (čitaj: starimo?), to može unijeti živost.

  1. Ne čini, isuviše je realistično vizionarski. Kad bi meni kako u nastavku mogla “naslutiti” samo malo više vremena (neku futurističku bateriju u kojoj se može uštedjeti vrijeme i ostaviti za kasnije) bila bih ti zahvalna. Ne mora puno, jedno dvásata samo da i ja sredim ovu novu dimenziju virtualnog bivstvovanja, još ni (grrr)avatar nisam promijenila ?

    • Ti već u drugom dijelu, napisanom prije više od godinu dana, imaš najbolju bateriju Raro? Sačekaj, pa ćeš vidjeti.

      Što se ove platforme tiče, samo treba vremena za čačkanje.

    • Mist,
      mislim, koliko se sjećam, da je humor nešto opao u drugom dijelu u odnosu na prvi. Moraćemo vratiti razinu na nivo ovog prvog od trećeg nastavka, pa nadalje.

  2. Sjećam se kad si ovo objavljivala još davno. Zanima me nastavak. Ima priča potencijala, taman je i došla u pravi vakat, kad smo se svi preselili. Još da i metha ugledam ovde na novom blogu, bilo bi sve na mistu. 🙂 Ugl, čekam nastavak. Još ako ću bit glavni junak… Ima da ti priču isprintam i zalijepim na zid u sobi 😀

    • Hahaha, Lulo, morala sam guglati šta je isekai?
      Za razliku od vas japanera, ja sam odgojena na staroj dobroj zapadnoevropskoj groteski. Mislim da datira prije isekaia, ali nisam sigurna.

  3. zanimljiv je, uvijek je zanimljiv taj detalj, koji gađa negdje, istovremeno i na pojedinim mjestima i u sustini, dovoljno precizno da nema dileme u zamaskiranu srz dogodjenog . na nekoj stepenici događaji vrijeme i jezik koji ih-ga opisuju imaju intimnu ,unutarnju isprepletenost

    • Zamaskirana srž dogođenog..
      Uzmimo, u eksperimentalne svrhe, da je pet blogera u istom vremenu književnom maštom odgovorilo na lockdown, birajući likove koji su više-manje poznati unutrašnjem sistemu – zajednici (ovo zbog identifikacije, vezivni element). Svaka bi priča bila drugačija, ali bi gradivni elementi, detalji kako kažeš, u svakoj djelovali prekognitivno pri ponovnom čitanju uz vremenski odmak. U to vjerujem.

      Šta je to onda?
      Obrisi kasnijih nas u ranije dogođenom? To može biti ili djelovanje skupnog vremena (gdje je sav potencijal događaja u ili stanja sistema saznan, odigran, pa se od entropije “brani” upornim zaboravljanjem i pravolinijskim razvijanjem dijelova sistema) ili širenje, osvajanje prostora nebitka bitkom, koji svoju ultimativnu dominaciju crpi i iz djelimične autonomnosti (stanja, sila otpora, svijest, volja, osjećaji) dijelova sistema).
      (ovdje sam postavila kao “ili-ili”, ali čitaj kao “i-i-i…”.

    • Upadanje u tuđe priče? Vidiš, to je podatak koji se baš dobro može iskoristiti?
      Hvala, biće! Bar još jedan nastavak dok sam na godišnjem iz prethodne godine, a onda, aBd, bar još jedan dok sam na godišnjem iz ove godine.

    • Ma da, možda kao neki recurring character, ne bih u stars 😀 imam dovoljno tripa u svojim pričama već. Stavi me u nešto crno, mačkasto, ne nužno i spandex i usko. 😀 falaaaa

      da mogu i notifikaciju bih stavila na tvoj blog

    • Pa i to je privilegija mašte Selina? A gotovo sve što može u mašti, može i na javi. Znaš ono, probudiš se godinama nakon i shvatiš da se upravo dešava ono o čemu si maštala. Samo što je put do tog konkretnog cilja učinio, sa svojim nakupljenim iskustvima i uloženim trudom, da je to nekad izmaštano sada potpuno prirodno?
      Lijepo se često sjećati ovih presjeka u vremenu, jer doprinose smislu i bude divan osjećaj – zahvalnost. Da sada ne otvaramo sljedeću temu: Da nije došlo do maštanog na onaj način na koji se maštalo, nego na drugačiji, ali, zapravo, mnogo ljepši?

Leave a Reply