Aplauz
Sjedjeli smo prekoputa u dnevnoj sobi njihove porodične kuće. Ulica Busuladžića. U ruci je držao daljinski od TV-a. Možda je bila nedjelja. Predveče. Ne znam ko je prvi pomenuo Andrića. Da li mi, jer smo negdje u to vrijeme pogledali…
Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
Sjedjeli smo prekoputa u dnevnoj sobi njihove porodične kuće. Ulica Busuladžića. U ruci je držao daljinski od TV-a. Možda je bila nedjelja. Predveče. Ne znam ko je prvi pomenuo Andrića. Da li mi, jer smo negdje u to vrijeme pogledali…
Najbolje pamtim razgovor koji nisam obavila. Ispostavi se, zapravo, da vođeni nekom intuitivnom silom, taj razgovor i nismo trebali obaviti, jer je sve već rečeno, bez riječi. Razmišljajući, pitam se, šta je to moglo biti iskustvena potka Danteu da pakao…
Saopštenje Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu Izgon ili otimanje? Nije ovo samo pitanje bosanskog jezika, ovo je pitanje naslijeđa Crkve bosanske. Pogledajte stav na crtežu. Ko se pozdravlja otvorenom šakom? Poslije svega, možda dođe vrijeme kada ćemo se čuditi…
Kad je sabijanje prozirno i lako, a jednorozi odluče da se objelodane.. Sve naznake postojanja stanu u vazduh, vodu, plavičastu vatru što gori kod korijena i u četvrti element – svjesnost da prolasci u prostoru i kroz prostor donose promjenu.…
Dosadno je? On ne govori da bi zabavljao. Ovo je prava prilika da se o preobraženju konačno čuje i da se ovaj pojam shvati baš u značenju koje nosi. Sjajno predavanje!
Ok., bile su to bajke, ali Žil Verna uzimam za prva prava vrata u ozbiljan svijet fantazije, kao što Lavkrafta uzimam za prva prava vrata u horror koji preferiram. Ne znam gdje i od koga sam pokupila pojam skupno vrijeme,…
U meni je on koji ima pitanje fokusa. Smišljanje je igra koja se može koristiti u razne svrhe, a jednu, terapeutsku, može biti opasno kontrolisati. Fokus je srž ulaska. I centar odvajanja od težine ove stvarnosti, momentalnog djelovanja sa svojim…
Zavezanost u čvorove svemira što nisu veći od tajnih mjesta tijela. Hoću li vidjeti tvoje oči, oči za koje sada ne znam da mi već nedostaju kao par, kao ljubav i jedan svijet. Da, već se opraštamo. Neka ovu pjesmu…
pred grad u stijenama spustilo me isparenje željnu svrbeža na koži trgujem bodeže za latice ruke za puteve na njima priča mi u toploj vodi o hramu nad svijetom gdje mijenjaju se lica diže se istina i griješi sa laži…
Zatvorenik Mor pokušao je zauzeti položaj kao čovjek na fotografiji. Kako god bi to učinio, a da u tih manje od šest kvadratnih metara ćelije izbjegne direktan pogled na fotografiju, morao bi pognuti glavu i gledati u prazan list papira.…