Kada bi čovjek htio, onako u par jasnih rečenica, da dobije odgovor na pitanje šta je, pobogu, taj superego, naišao bi na bespotrebno komplikovanje i isto toliko bespotrebno upotrijebljenih pojmova iz različitih škola psihoanalize, a za sve te pojmove postoje dovoljno dobre “obične” riječi.
Za neupućene, superego nije egomanijak napredne generacije.
Ego je centralna psihoanalitična tačka, centralno strecište ličnosti bez kojeg nema potpune cjelovitosti i funkcionalnosti ličnosti u svijetu u kakvom živimo i koji od nas nešto zahtijeva. Zato su, npr., osobe koje žive inačicama brahmanskog načina života, a čiji ego odustaje od svoje centralne tačke i cjelovitosti, te se utapa u sve, izdržavane osobe. One ne izdržavaju niti hrane ljude i djecu, njih hrane i izdržavaju.
Kako smo onda došli do toga da ego, posebno u kulturama koje imaju značajan uticaj Istoka, a takva je i naša, dobije takvo strašno značenje, značenje pogrešnog fenomena? Kao da ego nije ime i prezime čovjeka na ličnoj karti strukture ličnosti, a jeste.
Pa, ako je ego toliko neomiljen, šta bi tek bio superego?
To da u superegu leži centar za etičnost ličnosti, centar za moral, govori valjda da ni taj obični ego nije, sam po sebi, pogrešan.
No, da li se ego razbolijeva i kada se to događa?
Da.
Sve škole psihoanalize, na ovaj ili onaj način rečeno, kažu da ego, odnosno sama ličnost, obolijeva kada nije poslušna prema svome superegu. Posljednji stadij tog obolijevanja je da se zaboravi da je superego ikada i postojao u strukturi ličnosti. Više, jednostavno, ne progovara savjest, iako mala ja lično smatra da taj zaboravljeni superego i ta zaboravljena savjest progovaraju kroz osjećaje svoje nezadovoljstvo, a što onda širi zarazu očaja kroz cijelo tijelo, ne samo psihu.
Dalje, može li se desiti da jedna osoba ima zahtjevan superego, a druga manje zahtjevan, rastezljiv superego, pa ta druga osoba, zbog manje pravila, lakše postigne dogovor između svoga superega i ega, što osigurava nastavak ravnoteže, mir i odsustvo frustracija?
Ovo je sada sklisko područje.
Sklisko, zato što je obavljeno nekoliko većih istraživanja sa dobrom metodologijom, a kojima je dokazano da svaki superego, ultimativno, ima i prirodni, urođeni moral koji postoji nezavisno od stečenog sistema vrijednosti. Ono što iznenađuje je da ljestvica dozvoljenog u odnosu na nedozvoljeno kod tog prirodnog morala, kojeg bismo našli kod ljudi koje su odgojile životinje, nije ništa niža od stečenog superego morala čovjeka visoko obrazovanog u humanističkim naukama.
Da li su onda sva superega isto zahtjevna, da li je to pravi zaključak?
Na ovu tvrdnju nisam naišla, niti očekujem da će ikada biti moguće kredibilno ustvrditi išta u vezi sa ovim pitanjem. Ni da su sva superega podjednako zahtjevna, ni da nisu.
Ako postoji Kategorizacija Superega…
Priznajem da trenutno u sebi ne nalazim nikakvo znanje koje bi mogao u forumi rečenice reći da bi doprinosio konkluziji.
Nešto me tjera da postavim pitanje načina izgradnje superega.
Jedan primjer mi je intrigantan; uzimanje normi iz zaključaka fundamentalnih religijskin načela. Nagrašavam “ZAKLJUČAKA”
Ako je naučeno tj preuzeto normiranje koje je načinjeno kao superego, da li stabilno? (kako lapi znanje o naucenom i podsjećanje o naučenom, da li se superego “srozava” i izjednačava sa egom od prilike do prilike)
Nasuprot tome, ako je osjećaj ono sto postavlja norme, a formalnosti koje opisuju te norme, bilo religijske ili filozofske ili etičke, sluze samo za opravdavanje i priblizavanje da ID razumije sopstveni odnos prema situaciji koja zahtjeva primjenu normi.
SAMO RAZMISLJAM, I PROSIRUJEM PREMISU 😀
Veoma dobro Legal, ovo fokusiranje na već gotove zaključke iz religijskih dogmi/normi, a ne na sam proces dolaska do samostalnih zaključaka kroz proučavanje religijskih temeljnih izvora.
Tako gledajući, teško da se “suh zaključak” da prirodno integrisati u superego, ako iza ne leži resurs razloga (za izvođenje takvog zaključka), istraženost oblasti zašto je taj suhi zaključak dobar za mene i zajednicu oko mene (jednom riječju, za opšte dobro) i uvjerenost u božansko u zaključku (da potiče od višeg znanja) na temelju vlastitog iskustva.
Ako preuzeto normiranje nije stabilno, onda ni ne postaje dio superega, nego ostaje u dinamici ega. Iako se sada otvara pitanje da li je superego, neupitno, statična pojava, za razliku od ega?
Ne znam odgovor, sve je ovo nagađanje.
Misliš da unutra, u ID-u, postoji urođeni mehanizam odnosa prema normiranju na način da se osjeti da neka norma/etička ili moralna dogma vodi dobru, a neka, nužno, ne?
Hmm, zanimljivo?
Mislim da bi trebao da postoji ili se rodi osjećaj koji će biti oslonac normiranju, pa tako i odnosu prema situaciji… MOzda nije pravo mjesto bas ovdje stavljati pitanje zdravlja Superega. Krenuvsi od sebe, pomislim da ustvari ja ni ne razumijem Superego ako ga umotam osjećajem pa tako rasuđujem. Time mozda dovodim u pitanje i njegovo postojanje, a iz toga dovodim u pitanje i postojanje, makar zdravog Superega, kod većine ljudi.
Npr Kroz interakcije mi vidimo samo ID i obrise ega kroz oholost neciju. kod takvih ne mozemo raspoznati osobine dotičnog superega, jedino mozemo zakljuciti nezdravost. Ako je covjekova osobina oholost, ja tesko mogu da shvatim i poimam da to moze da proizilazi iz Superega. A mozda to poimanje za mene je upitno jer za superego mogu da vezem samo Božansko.
Sjećaš se moga premisljanja
https://legal.blogger.ba/2019/06/29/moje-blesave-izjave-na-mjestima-i-u-drustvu-gdje-se-ne-ocekuje-7-10/
Dobar rezon za superego moze biti ono sto definise grijeh u Religijskim normama.
U etickom moze piti pitanje dostojanstva i ponosa.
U moralnom mozda pitanje čistote gradnje sopstvenog ega.
MOzda bez sopstvenog percipiranja sebe i bez te potrebe u sebi nema ni otkrivanja superega.
O urođenom, koje si tako dovela u razmatranje, vjerujem da igra ulogu. Naravno da ne mislim da biolosku urođenost. MIslim na duhovno kodiranje . siguran sam da dobar dio strukture superega dolazi iz duhovnog kodiranja. Imalo bi se sta razmisljati o tome,a li to je širina za sebe. I onako sam pretrpao oko sebe sve idejama, neke jos uvijek nisam pomenuo… Jos uvijek mi se previse sviđaju 😀 pa još uvijek samo ih doživljavam kao potencijalno, i nisam ih jos formulisao jasno za izreći… ako ikada napisem drugi dio Minerve bit ce o tome…
PS pa ima dosta onoga sto dodiruje Superegu u Minervi 1 😀
Ovakva Frojdova postavka (ID – porivi, Superego – savjest i Ego – vanjsko ispoljavanje) nedostatna je za razmatranje koje uvodiš Legal, jer u samom startu cijepa ličnost, što je u suprotnosti sa ciljem psihoanalize – cjelovitost ličnosti. Tako bi ID bio naša tamna strana, a superego naša svijetla strana, što, uz uvođenje božanskog, podrazumijeva da mi imamo “dva vladara”. Klasični dualizam koji je, s moje tačke gledišta, izrazito i opasan i lažan koncept.
Zar je nemoguće da priroda poriva u ID-u kod neke osobe koju su u najranijem periodu odgajali zli ljudi (formiranje superega) bude superiornija, etičnija u odnosu na pravila pohranjena u superegu? Za mene ta postavka nije nemoguća.
Ima tu jedna tanana nit koju ovaj Frojdov koncept, kao i mnogi, ne razmatra. Svuda oko nas, u ljudima, ma koliko ih društvo pritiskalo razbijačkim elementima, prisutan je poriv za konstrukcijom, građenjem (da, svjesno to podvodim pod poriv i smještam u ID, a ne superego). Ukupno, poriv za konstrukcijom mnogo je jači od poriva za dekonstrukcijom i uvijek prevladava. To podrazumijeva da božansko nije samo u superegu, nego i u ID-u, pa time i u ukupnoj strukturi ličnosti, a što od dualizma (uvođenje đavola čiji se uticaj gotovo izjednačava sa uticajem Boga, a što je za mene blasfemija prve vrste) čini potpuni crap.
razmisljam i istrazuje 🙂
slažem se : dualizam jeste pogresan put za razmatranje ovog pitanja, jer uvodi metodologiju razmatranja koja nije adekvatna i mozda je nenaučna… Ovdje trazimo uticaje unutar licnosti ne van nje…
Svakako, ja i onako osjećam kako mi se misli vežu u čvorove, vjerovatno jer skoro da nista ne znam o tome, ali ne napusta me interes da istrazujem…
Postavka koju su navela i za koju smatras da nije nemoguća je sasvim na mjestu.
Ako bi analizirazli odnos koji je zahtjevalo odgajanje od strane zlih ljudi, onda sigurno da razvijanje osobina ega ili id, pod sta god padale osobine ranjivosti, empatije, i sav emotivni razvitak mogu biti jak motiv da odgajana osoba u tom okruženju izgradi suprotna pravila. Ako jednom sebi postavi pitanje “Zasto ja?” u smislu zrtve, za što su velike šanse da će biti kod zlih ljudi, nije nemoguće da isto pitanje kasnije se javi iz potencijalne pozicije činioca zla. Ako zlo prihvatimo kao konstrukciju, koju serviramo nekome, poznavanjem posljedica te konstrukcije mozda je bliže ne serviranju nego serviranju, a realiziranje ovisi od interakcije.
Mozda je ovo lupanje i prosipanje sto govorim, ali po ovome dođoh do neke tacke koja superego vezuje za interakciju sa drugima oko sebe…
😀 stvarno osjećam da se uzaludno naprežem 😀 trenutno
Kada je riječ o ličnosti i njenoj strukturi, malo je toga tu što se može egzaktno izmjeriti pa biti apsolutno naučno ili, a priori, proglasiti nenaučnin ili kvazinaučnim. Sve su to virtualni koncepti, pa tako i Frojdova podjela na ID, ego i superego.
Uticaji unutar ličnosti, odnosno međuzavisnosti u naoko zatvorenom sistemu ID-ego-superego neodvojivi su od vanjskih uticaja. Za ID dobijamo genetski materijal u dobu kada je naše postojanje još samo potencijal, za ID dobijamo i suptilne duhovne karakteristike – npr., da li ćemo, u generalnim tendencijama, više naginjati analizi, indukciji i dekonstrukciji ili sintezi, dedukciji i konstrukciji. Za superego dobijamo najočitije spolja – kulturološke i tradicijske obrasce, preneseni koncept etike i morala, dozvoljenog/nedozvoljenog. S pravom si ovdje, ranije, uveo božansko, jer su zapovijesti -ne ubij-, -ne varaj-, -ne otimaj tuđe- itd. revolucija uvedena abrahamskim religijama, posebno kada znamo da se ništa od ovih zapovijesti ranije nije odnosilo na prava ljudi u ropskom položaju.
Odlično si shvatio i dao primjer za idejnu i etičku superiornost ID-a nad superegom u pojedinim slučajevima i pojedinim životnim anamnezama. Sada je pitanje da li je kompletno osjećajno, pa tako i empatija, isključivo u prostoru ID-a, jer nema dobre etike (koja je u superegu) bez prisustva empatije? Pa se onda otvara još jedno pitanje – da li laka protočnost vrijednosti ili manjkavosti (za koje su potrebne korekcije) u komunikaciji između ID-a i superega zapravo čine to stanje lakšeg uspostavljanja ravnoteže i smekšavanja/umirivanja frustracija, a ne neki “manje zahtjevan superego” za kojeg sam u postu pitala da li je moguće da postoji?
Legal, bilo mi je zadovoljstvo?
Onako razbacujem, o sebi više, mislim da je stvar u balansu, koliko kojem egu daš da ruča, koje zahtjeve pred njega stavljaš…sve je do ishrane, i on se kao i tijelo nečim hrani…dođe sa predispozicijama, sa materijalom, ali gdje i koliko će razviti…
To za ego se slažem, ali kako ide stvar sa “formiranjem” superega?
Tu je stvar jednostavnija, preglednija. Tehnički, riječ je o popisu vrijednosti i ne bi trebalo biti zamršeno kao u prostoru ega, na način da se ponekad, npr., od drveta ne vidi šuma.
Ne podcjenjivati snagu panterice Bagire, niti staru bosansku: “od zla oca, do gore matere”… a ni Žižekove teorije o braći Marks nisu loše…
Doduše, životinje rijetko sjebu svoju djecu, to je karakteristika ljudi…
Misliš da “genetski materijal” može imati značajnog uticaja na stanje u superegu?
Ako bismo se složili sa ovom premisom, a odbijam da se složim, onda bismo ušli u eugeničke zlokobne stranputice primijenjene u Trećem rajhu (i ne samo tu i tada).
Neee! Nigdje to nisam napisala…
Ma znam da nisi, ovo sam ja prevela “od zla oca i još gore matere”?
Pojasni ovaj dio, Žižek i Bagira su mi jasni?
… sve kreće iz kuće!
O da, ok., i to iz najranijeg djetinjstva.
Skužila?
” Ono što iznenađuje je da ljestvica dozvoljenog u odnosu na nedozvoljeno kod tog prirodnog morala, kojeg bismo našli kod ljudi koje su odgojile životinje, nije ništa niža od stečenog superego morala čovjeka visoko obrazovanog u humanističkim naukama. ”
Ovo mi je iskreno nevjerovatno. Samo ne znan kako je moguće jednu ovakvu stvar naučno utvrdit? Meni djeluje da je to veoma teško i da su velike šanse za krivi zaključak. Odakle ti ovaj podatak? Ako se možeš sjetit, jasno, i ja često pišem o stvarima koje san davno pročita i ne sjećam se di i kad točno.
I meni je bilo. A onda, ponovo, i nije?
Naravno, nemam linkove, ovo je sublimirano godinama, ali to ne znači da nije izazov da, samostalno istražujući izvore, pokušaš osporiti ili potvrditi. Koliko znam, super barataš sa engleskim, tako da je to to?
Preporučujem da počneš sa Frojdom, ako te interesuje, i to sa “Ego i Id” i sa “Predavanja za uvod u psihoanalizu”.
Znam za podjelu na Ego, Id i Super ego, to san usvoija kroz psihoterapiju, geštalt uglavnom… A što se psihologije tiče, Frojda nisan čita ali san čita šta su drugi pisali o Frojdovim djelima. A Junga san baš proučava, msm da san mu pročita skoro sve šta je napisa. Elem, meni je i dalje nevjerovatan ovaj citat koji san izdvoija iz tvog teksta. Izguglaću tu tematiku. Hvala na dobroj temi vasionko.
Nema na čemu?
Ima Žižek (jebite me, volim lik i djelo) one Pervert's guide to… cinema, ideology… nisu knjige, dokumentarci su… 2006. godina čini mi se…
Nije literatura, jer je većinski kontra literature!
Stiven Spilberg je imao cijelu dokumentarnu seriju Why we hate. I to nađite obavezno! Ima na netu u nekoj već “ilegali”.
Nije vezano za temu, ali je itekako vezano za temu!
Jeste vezano za temu, bar Spilberg, odlično si se toga sjetila? Bravo!
Što se Žižeka tiče, nisam znala za te dokumentarce. Pronađem, hvala Romanoff.
Po meni je jako apsurdna ideja transcedenciranja ega kao sto si navela u nekim istocnjackim kulturama tipa kod monkova, apsolutno nema nikakvu vrijednost za opce dobro kao tipa uzmi kolektivni self-preservation, vise naginje destrukciji i pasivnosti.Takodje sto se tice hipotetickog modela superega smatram da je formiran kad eksterni konflikti su internalizirani kao derivat iz Id-a.
Slažem se u potpunosti; jedino što mogu vidjeti kao dobro za opšte dobro je, otprilike, “spašavam vas od svoga zla i grešaka, zato što izbjegavam svako djelovanje”. A, sa druge strane, takve osobe su uvijek izdržavane od strane drugih, jer je iskustvo svih kultura da ne rade i ne doprinose zato što izbjegavaju svako djelovanje? Također, još jedna od velikih mana je što tu ne vidim išta do sebičnosti – ja ću, na vašim plećima, tragati za higher knowledge, praktično za samoponištavamjem sebe, a vi, marvo, ostanite duboko ukotvljeni u materijalno i “nisko”.
Zamisli da se ovakav primjer primijeni, kao idealan, na sve pojedince u društvu?
Možda je i to odgovor zašto nema gorih mjesta za život, igdje na planeti Zemlji, od ruralnih, zabačenih dijelova Indije, i to pored tolikih resursa i blagodeti.
Pa da.Traganje za higher knowledge=magla, automatski mi naginje na duhovni narcisizam teske kategorije, jarane u Savannu nazad vrati se i prinosi svetu vodicu suncu i povremeno se plakni ispod pazuha i trazi higher state of consciousness ?
Ovdje drugačije razmišljam.
Traganje za višim znanjem nije magla, nego privilegija. To bi trebalo podrazumijevati da redovno obavljamo naše obaveze prema svijetu i nama samima u društvu, a onda, kao svojevrsnu nagradu, sebi priuštimo istraživanja u raznim sferama, koja mogu dovesti i do, bar naznaka, višeg znanja.
Ovako, potpuno se izuzeti od svojih obaveza prema društvu, te se predstavljati tako da ti je jedina željena svrha i cilj više znanje, dok ti sve vrijeme neko drugi daje da jedeš, daje ti krov nad glavom i odjeću, e to je sebičluk i bezobrazluk prve vrste.
To podrazumijeva se.Kad kazem higher knowledge da je magla osvrcem se na njihovo tapkanje u mraku trazeci ga uporno kroz kvazi transcedencije apstraktnih ideja a pri tom ne nudeci nista svijetu korisno,meni je to mrtvilo kao sto sam navela.Moje pitanje za tebe, sto za tebe predstavlja vise znanje(osim akademskog), i sta mislis pod naznakama? ?
Šta je za mene više znanje?
To definitivno nije samo jedan izvor, jedna škola mišljenja, jedan put – konvencionalni ili alternativni. To nije ni samo intuitivno, ni samo racionalističko.
Za mene je to pojedinačno osvjetljavan sistem koncepata, koji se oslanja na sve gore navedene resurse, sistem koji se polako gradi i koji zahtijeva da se njime zna upravljati, kako ne bi odveo u krajnost i sljepoću usljed isključivosti.
Znanje je veoma opasna stvar. Nisu se zbog žena ili religija vodili ratovi, nego zbog nametanja ili odbrane, a nekada i samog postojanja, drugačijeg znanja, znanja koje je, za to vrijeme, ustanovljeno na novom, revolucionarnom konceptu.
Šta je onda vise znanje?
Svuda ćemo naći saglasnost u jednom. Prostor svjesnosti je beskonačan. Kod drevnih postavki, čak i onih gdje je kornjača na leđima nosila Zemlju i gdje je postojao rub svijeta, koncept vremena je bio beskonačan, postavljen ciklično sa svojim vrćenjem u zatvorenom sistemu kroz različite, ponavljajuće eone. Kod postavke vremena nastale sa abrahamskim religijama (abrahamskom revolucijom), vrijeme je pravolinijsko odvijanje, koje ima svoju skupnost u vladaru vremena – Bogu, što sav prostor vremena objedinjuje kao dešeno.
Stoga, postavila si pitanje koje zahtijeva očvrslu objektivizaciju, a kroz sve nas, dijelom autonomne svjesnosti, ono progovara u naznakama, jer smo i mi prostor odnosno pretpostavka višeg znanja, upravo kroz prostor naše subjektivnosti. I mi smo očvrsla objektivizacija tog višeg znanja. Naši otisci prstiju su uvijek različit ID, pa je tako i naše znanje uvijek različit ID. Jer, zmanje nije uvjeravanje, uvjerenost, nego ono kroz šta prolaziš i što otkrivaš sam.
I, da pokušam skraćeno i pojednostavljeno odgovoriti na tvoje pitanje.
Svako onaj, od nas, koji se ne bi iznenadio pri pojavi nekog ogromnog ličnog ili globalnog incidenta, totalno revolucionarnog u odnosu prema postavkama znanja u presjeku našeg civilizacijskog trenutka; svaki taj koji bi se snašao i u sebi pronašao dodirnu tačku sa tim konceptom, jer je negdje i taj način revolucionarnog ostavio kao otvorenu mogućnost; svaki taj koji bi našao put da izrazi svoju svjesnost i komunicira sa onim izvan sebe i pri takvoj postavci – on je razvio naznake višeg znanja.
Beskonačnost podrazumijeva naše putovanje, ali znanje o tom putovanju ne podrazumijeva kretanje od tačke A do tačke B, nego jasnu vidljivost cijelog tog okolnog područja u prečniku od tačke A do tačke B.
Ovo što si napisala na kraju vasionko je takva ugoda za čitat! Općenito, dobra diskusija. Ako mene pitaš, a ja najviše na blogu pišem o svijesti i tim stvarima, slažem se sa Silence i s tobom, ne vidin ništa vridno u tome da se odričeš ega i da te drugi uzdržavaju. Međutim, i ja se slažen da postoji “više znanje”. Ja ne bi to čak ni nazva više znanje, nego prosto “znanje”. Kad kažem “više”, ostavlja se dojam da je to nešto privilegirano, elitistički i slično. A tu ću kopirat ovu tvoju misao “Jer, zmanje nije uvjeravanje, uvjerenost, nego ono kroz šta prolaziš i što otkrivaš sam.” Ovo si u zadnjem komentaru napisala i s tim se potpuno slažem. Znaš već, (ko i svi na blogu 😀 ) za moje iskustvo Ljubavi. Neću joj davat pridjeve ovdje, jer je bolje bez toga… Tako da, da, znanje u kontekstu duhovnosti postoji, samo, ne triba se uspoređivat tipa moje znanje, sa tvojim, jer svi su ljudi na svom putu i svak pojedinačno triba za sebe otkrit šta je njemu znanje.
Drago mi je što nalaziš diskusiju dobrom?
Drugo, dobra primjedba u vezi sa uviđanjem nepotrebnosti odrednice -više- uz znanje, slažem se, posebno sa aspekta sticanja istog subjektivno iskustveno, gdje je onda mjerna jedinica više-niže apsolutno bespotrebna i bespredmetna.
Što se tiče hindu i budističke tradicije, vezala sam se za jednu raniju – brahmansku. Iz ove su nastale potonje dvije – hindu i bidistička, i naravno, isto nije vezano samo za indijski kontinent. Nalazimo isto i u hrišćanskim isposničkim tradicijama, raznim kultovima, zoroastrizmu, na Tibetu i sl.
I da, moran naglasit, da ova varijanta transcendentiranja ega, tako što te drugi uzdržavaju je uglavnom Hindu tradicija. Kod budista je drukčija stvar, kod njih je slično ko sa našim kršćanskim svećenicima, oni rade i pomažu drugima.
Sionko: citam ovo i na kraju kao utisak mi se javlja ugoda takve vrste da razumijem one Baje koji su zatvoreni u hramovima citali i proučavali a druge koji radili za egzistenciju, zaduzivali da im donose hranu i piće 😀 samo ne znam jesu li oni imali i da li imaju tako lijepe i sadrzajne spise kojima se bave 😀
Da li vidim ovdje nesto kreacionisticke teorije u tvom pojasnjenju? Ok, zakljucujemo da je u tom precniku vijecita borba za moc gdje ID dominira od samog pocetka do danas.Takodje koncepti i sistemi kao ideologije su ljudski imperativ, prvom invencijom ili ucenjem jezika automatski smo postali vezani njima i bez njih nije moguce funkcijonisati, odatle i sukobi kao ratovi.?
Kreacionist sam Jarčice, otvoreni, to je moja početna pozicija, ugao, perspektiva. Uvijek.
Možda i govorimo o istim značenjima, ali ne koristimo iste pojmove za to. Moć ili prevlast u borbi između ID-a i superega nije nešto što bih posebno naglasila, pa tako i nisam, ni u postu, niti u komentarima. Ali to ne znači da isto može uticati na tebe da to ne uvedeš kao premisu.
Dakle, prevlast između ID-a i superega u ovom prečniku koji osvjetljavamo svojim znanjem o putovanju. Moć ili prevlast podrazumijeva borbu između ID-a i superega za početak, ili griješim?
Ako smo ovu premisu tek uveli, nismo još ništa zaključili. Možda ti jesi?
Ljudske mjerne jedinice i jezik, pa tako i koncepti, su u samom startu lažni, vještački, kompromisno dogovoreni, u skladu sa kojim univerzum ne funkcioniše, to već znamo. No, svi ovi sistemi i koncepti imaju jednu, najvažniju, autentičnu (usudiću se reći božansku) karakteristiku – maštu ili moć izmišljanja. To nikad ne potcjenjuj, posebno uz dokaze iz našeg doba – mnogi danas komercijalno primijenjeni pronalasci i invencije do prije 70 ili 50 godina bili su samo dio SF literature.