Superego

Kada bi čovjek htio, onako u par jasnih rečenica, da dobije odgovor na pitanje šta je, pobogu, taj superego, naišao bi na bespotrebno komplikovanje i isto toliko bespotrebno upotrijebljenih pojmova iz različitih škola psihoanalize, a za sve te pojmove postoje dovoljno dobre “obične” riječi.

Za neupućene, superego nije egomanijak napredne generacije.
Ego je centralna psihoanalitična tačka, centralno strecište ličnosti bez kojeg nema potpune cjelovitosti i funkcionalnosti ličnosti u svijetu u kakvom živimo i koji od nas nešto zahtijeva. Zato su, npr., osobe koje žive inačicama brahmanskog načina života, a čiji ego odustaje od svoje centralne tačke i cjelovitosti, te se utapa u sve, izdržavane osobe. One ne izdržavaju niti hrane ljude i djecu, njih hrane i izdržavaju.

Kako smo onda došli do toga da ego, posebno u kulturama koje imaju značajan uticaj Istoka, a takva je i naša, dobije takvo strašno značenje, značenje pogrešnog fenomena? Kao da ego nije ime i prezime čovjeka na ličnoj karti strukture ličnosti, a jeste.

Pa, ako je ego toliko neomiljen, šta bi tek bio superego?
To da u superegu leži centar za etičnost ličnosti, centar za moral, govori valjda da ni taj obični ego nije, sam po sebi, pogrešan.

No, da li se ego razbolijeva i kada se to događa?
Da.
Sve škole psihoanalize, na ovaj ili onaj način rečeno, kažu da ego, odnosno sama ličnost, obolijeva kada nije poslušna prema svome superegu. Posljednji stadij tog obolijevanja je da se zaboravi da je superego ikada i postojao u strukturi ličnosti. Više, jednostavno, ne progovara savjest, iako mala ja lično smatra da taj zaboravljeni superego i ta zaboravljena savjest progovaraju kroz osjećaje svoje nezadovoljstvo, a što onda širi zarazu očaja kroz cijelo tijelo, ne samo psihu.

Dalje, može li se desiti da jedna osoba ima zahtjevan superego, a druga manje zahtjevan, rastezljiv superego, pa ta druga osoba, zbog manje pravila, lakše postigne dogovor između svoga superega i ega, što osigurava nastavak ravnoteže, mir i odsustvo frustracija?
Ovo je sada sklisko područje.

Sklisko, zato što je obavljeno nekoliko većih istraživanja sa dobrom metodologijom, a kojima je dokazano da svaki superego, ultimativno, ima i prirodni, urođeni moral koji postoji nezavisno od stečenog sistema vrijednosti. Ono što iznenađuje je da ljestvica dozvoljenog u odnosu na nedozvoljeno kod tog prirodnog morala, kojeg bismo našli kod ljudi koje su odgojile životinje, nije ništa niža od stečenog superego morala čovjeka visoko obrazovanog u humanističkim naukama.

Da li su onda sva superega isto zahtjevna, da li je to pravi zaključak?
Na ovu tvrdnju nisam naišla, niti očekujem da će ikada biti moguće kredibilno ustvrditi išta u vezi sa ovim pitanjem. Ni da su sva superega podjednako zahtjevna, ni da nisu.

Default image
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1202

34 0 komentara

Leave a Reply

  1. Onako razbacujem, o sebi više, mislim da je stvar u balansu, koliko kojem egu daš da ruča, koje zahtjeve pred njega stavljaš…sve je do ishrane, i on se kao i tijelo nečim hrani…dođe sa predispozicijama, sa materijalom, ali gdje i koliko će razviti…

  2. ” Ono što iznenađuje je da ljestvica dozvoljenog u odnosu na nedozvoljeno kod tog prirodnog morala, kojeg bismo našli kod ljudi koje su odgojile životinje, nije ništa niža od stečenog superego morala čovjeka visoko obrazovanog u humanističkim naukama. ”

    Ovo mi je iskreno nevjerovatno. Samo ne znan kako je moguće jednu ovakvu stvar naučno utvrdit? Meni djeluje da je to veoma teško i da su velike šanse za krivi zaključak. Odakle ti ovaj podatak? Ako se možeš sjetit, jasno, i ja često pišem o stvarima koje san davno pročita i ne sjećam se di i kad točno.

    • Znam za podjelu na Ego, Id i Super ego, to san usvoija kroz psihoterapiju, geštalt uglavnom… A što se psihologije tiče, Frojda nisan čita ali san čita šta su drugi pisali o Frojdovim djelima. A Junga san baš proučava, msm da san mu pročita skoro sve šta je napisa. Elem, meni je i dalje nevjerovatan ovaj citat koji san izdvoija iz tvog teksta. Izguglaću tu tematiku. Hvala na dobroj temi vasionko.

  3. Po meni je jako apsurdna ideja transcedenciranja ega kao sto si navela u nekim istocnjackim kulturama tipa kod monkova, apsolutno nema nikakvu vrijednost za opce dobro kao tipa uzmi kolektivni self-preservation, vise naginje destrukciji i pasivnosti.Takodje sto se tice hipotetickog modela superega smatram da je formiran kad eksterni konflikti su internalizirani kao derivat iz Id-a.

    • Slažem se u potpunosti; jedino što mogu vidjeti kao dobro za opšte dobro je, otprilike, “spašavam vas od svoga zla i grešaka, zato što izbjegavam svako djelovanje”. A, sa druge strane, takve osobe su uvijek izdržavane od strane drugih, jer je iskustvo svih kultura da ne rade i ne doprinose zato što izbjegavaju svako djelovanje😏 Također, još jedna od velikih mana je što tu ne vidim išta do sebičnosti – ja ću, na vašim plećima, tragati za higher knowledge, praktično za samoponištavamjem sebe, a vi, marvo, ostanite duboko ukotvljeni u materijalno i “nisko”.

      Zamisli da se ovakav primjer primijeni, kao idealan, na sve pojedince u društvu?
      Možda je i to odgovor zašto nema gorih mjesta za život, igdje na planeti Zemlji, od ruralnih, zabačenih dijelova Indije, i to pored tolikih resursa i blagodeti.

    • Ovdje drugačije razmišljam.
      Traganje za višim znanjem nije magla, nego privilegija. To bi trebalo podrazumijevati da redovno obavljamo naše obaveze prema svijetu i nama samima u društvu, a onda, kao svojevrsnu nagradu, sebi priuštimo istraživanja u raznim sferama, koja mogu dovesti i do, bar naznaka, višeg znanja.

      Ovako, potpuno se izuzeti od svojih obaveza prema društvu, te se predstavljati tako da ti je jedina željena svrha i cilj više znanje, dok ti sve vrijeme neko drugi daje da jedeš, daje ti krov nad glavom i odjeću, e to je sebičluk i bezobrazluk prve vrste.

      • To podrazumijeva se.Kad kazem higher knowledge da je magla osvrcem se na njihovo tapkanje u mraku trazeci ga uporno kroz kvazi transcedencije apstraktnih ideja a pri tom ne nudeci nista svijetu korisno,meni je to mrtvilo kao sto sam navela.Moje pitanje za tebe, sto za tebe predstavlja vise znanje(osim akademskog), i sta mislis pod naznakama? 😁

        • Šta je za mene više znanje?
          To definitivno nije samo jedan izvor, jedna škola mišljenja, jedan put – konvencionalni ili alternativni. To nije ni samo intuitivno, ni samo racionalističko.
          Za mene je to pojedinačno osvjetljavan sistem koncepata, koji se oslanja na sve gore navedene resurse, sistem koji se polako gradi i koji zahtijeva da se njime zna upravljati, kako ne bi odveo u krajnost i sljepoću usljed isključivosti.

          Znanje je veoma opasna stvar. Nisu se zbog žena ili religija vodili ratovi, nego zbog nametanja ili odbrane, a nekada i samog postojanja, drugačijeg znanja, znanja koje je, za to vrijeme, ustanovljeno na novom, revolucionarnom konceptu.

          Šta je onda vise znanje?
          Svuda ćemo naći saglasnost u jednom. Prostor svjesnosti je beskonačan. Kod drevnih postavki, čak i onih gdje je kornjača na leđima nosila Zemlju i gdje je postojao rub svijeta, koncept vremena je bio beskonačan, postavljen ciklično sa svojim vrćenjem u zatvorenom sistemu kroz različite, ponavljajuće eone. Kod postavke vremena nastale sa abrahamskim religijama (abrahamskom revolucijom), vrijeme je pravolinijsko odvijanje, koje ima svoju skupnost u vladaru vremena – Bogu, što sav prostor vremena objedinjuje kao dešeno.

          Stoga, postavila si pitanje koje zahtijeva očvrslu objektivizaciju, a kroz sve nas, dijelom autonomne svjesnosti, ono progovara u naznakama, jer smo i mi prostor odnosno pretpostavka višeg znanja, upravo kroz prostor naše subjektivnosti. I mi smo očvrsla objektivizacija tog višeg znanja. Naši otisci prstiju su uvijek različit ID, pa je tako i naše znanje uvijek različit ID. Jer, zmanje nije uvjeravanje, uvjerenost, nego ono kroz šta prolaziš i što otkrivaš sam.

          I, da pokušam skraćeno i pojednostavljeno odgovoriti na tvoje pitanje.
          Svako onaj, od nas, koji se ne bi iznenadio pri pojavi nekog ogromnog ličnog ili globalnog incidenta, totalno revolucionarnog u odnosu prema postavkama znanja u presjeku našeg civilizacijskog trenutka; svaki taj koji bi se snašao i u sebi pronašao dodirnu tačku sa tim konceptom, jer je negdje i taj način revolucionarnog ostavio kao otvorenu mogućnost; svaki taj koji bi našao put da izrazi svoju svjesnost i komunicira sa onim izvan sebe i pri takvoj postavci – on je razvio naznake višeg znanja.
          Beskonačnost podrazumijeva naše putovanje, ali znanje o tom putovanju ne podrazumijeva kretanje od tačke A do tačke B, nego jasnu vidljivost cijelog tog okolnog područja u prečniku od tačke A do tačke B.

          • Ovo što si napisala na kraju vasionko je takva ugoda za čitat! Općenito, dobra diskusija. Ako mene pitaš, a ja najviše na blogu pišem o svijesti i tim stvarima, slažem se sa Silence i s tobom, ne vidin ništa vridno u tome da se odričeš ega i da te drugi uzdržavaju. Međutim, i ja se slažen da postoji “više znanje”. Ja ne bi to čak ni nazva više znanje, nego prosto “znanje”. Kad kažem “više”, ostavlja se dojam da je to nešto privilegirano, elitistički i slično. A tu ću kopirat ovu tvoju misao “Jer, zmanje nije uvjeravanje, uvjerenost, nego ono kroz šta prolaziš i što otkrivaš sam.” Ovo si u zadnjem komentaru napisala i s tim se potpuno slažem. Znaš već, (ko i svi na blogu 😀 ) za moje iskustvo Ljubavi. Neću joj davat pridjeve ovdje, jer je bolje bez toga… Tako da, da, znanje u kontekstu duhovnosti postoji, samo, ne triba se uspoređivat tipa moje znanje, sa tvojim, jer svi su ljudi na svom putu i svak pojedinačno triba za sebe otkrit šta je njemu znanje.

            • Drago mi je što nalaziš diskusiju dobrom😊
              Drugo, dobra primjedba u vezi sa uviđanjem nepotrebnosti odrednice -više- uz znanje, slažem se, posebno sa aspekta sticanja istog subjektivno iskustveno, gdje je onda mjerna jedinica više-niže apsolutno bespotrebna i bespredmetna.

              Što se tiče hindu i budističke tradicije, vezala sam se za jednu raniju – brahmansku. Iz ove su nastale potonje dvije – hindu i bidistička, i naravno, isto nije vezano samo za indijski kontinent. Nalazimo isto i u hrišćanskim isposničkim tradicijama, raznim kultovima, zoroastrizmu, na Tibetu i sl.

  4. Da li vidim ovdje nesto kreacionisticke teorije u tvom pojasnjenju? Ok, zakljucujemo da je u tom precniku vijecita borba za moc gdje ID dominira od samog pocetka do danas.Takodje koncepti i sistemi kao ideologije su ljudski imperativ, prvom invencijom ili ucenjem jezika automatski smo postali vezani njima i bez njih nije moguce funkcijonisati, odatle i sukobi kao ratovi.👍

    • Kreacionist sam Jarčice, otvoreni, to je moja početna pozicija, ugao, perspektiva. Uvijek.

      Možda i govorimo o istim značenjima, ali ne koristimo iste pojmove za to. Moć ili prevlast u borbi između ID-a i superega nije nešto što bih posebno naglasila, pa tako i nisam, ni u postu, niti u komentarima. Ali to ne znači da isto može uticati na tebe da to ne uvedeš kao premisu.
      Dakle, prevlast između ID-a i superega u ovom prečniku koji osvjetljavamo svojim znanjem o putovanju. Moć ili prevlast podrazumijeva borbu između ID-a i superega za početak, ili griješim?
      Ako smo ovu premisu tek uveli, nismo još ništa zaključili. Možda ti jesi😊

      Ljudske mjerne jedinice i jezik, pa tako i koncepti, su u samom startu lažni, vještački, kompromisno dogovoreni, u skladu sa kojim univerzum ne funkcioniše, to već znamo. No, svi ovi sistemi i koncepti imaju jednu, najvažniju, autentičnu (usudiću se reći božansku) karakteristiku – maštu ili moć izmišljanja. To nikad ne potcjenjuj, posebno uz dokaze iz našeg doba – mnogi danas komercijalno primijenjeni pronalasci i invencije do prije 70 ili 50 godina bili su samo dio SF literature.