Broj, težina i mjera određuju oblik stvari; supstanca je jedna, i Bog ju je stvorio za vječita vremena. Srećan je onaj koji razumije Slova i Brojeve. Slova su iz Brojeva, a Brojevi su iz Ideja, Ideje su iz Sila, a Sile su iz Boga. Sinteza Boga je Plan.
(riječi pripisane kralju Solomonu)
Ono što nije na Nebu, ne može biti na Zemlji.
Zemlja može slijediti Nebo u izmišljanju, takav patent će prije ili kasnije postati stvarnost.
Laž.
Laž odlikuje svjesnost ili najmanje sumnja onog koji laže da laže. Stoga, laž nije duhovna kategorija – to je neautentično stanje strano Nebu i fanatičnog je potencijala da razgrađuje i destruira jedino ono što je neautentično.
Konačno je vrijeme da se raspravi da li je naše tijelo autentično stanište našeg duha, entiteta koji sadrži naše sebstvo. Duha koji ima svojstvo liječnika naše duše i našeg tijela, ali i onoga što napusti zatrovano sebstvo ostavljajući ga poput ljušture da traži i vjerovatno nađe svoga sveopšteg borga.
Šta bi bio taj borg u našim zemaljskim uslovima?
Odgojno-obrazovni program u našim školama koji iz svoga programa odstranjuje liječnika duha?
Dnevni stres program u našim urbanim zajednicama?
Memljivost naših zidova u smrdljivim megalopolisnim gradovima usred čiste i provjetrene Zemlje?
Borg koji odgaja i podstiče sumnju i cinizam spram svega osim spram istine koju orvelijansko Ministarstvo istine implementira i implantira poput jedne te iste vijesti koju u istom danu drljaju baš sve najveće svjetske agencije ili poput vakcine protiv Covida-19 što izvjesno radi protiv nečega, ali protiv koronavirusa ne?
U hrabrosti je autentično stradati.
U izostanku hrabrosti je neautentično biti hrabar, te to nije kukavičluk, nego Nebo u nama, izvjesno, ne vidi u toj stvari vrijednost nego borg.
Uopšteno, ljudi previše sporo donose odluke o banalnostima, dok odluke o Nebu donose brzo i naprasito, mijenjajući ih, često ih nikada i ne donijevši zapravo.
Konačno je vrijeme da se raspravi i to da li postoji nešto kao univerzalna ljepota, univerzalna vrijednost ili univerzalno dobro. Čini se da smo u ovo doba toliko zagazili, svjesni tog borga što uokolo uopšteno diše, da više nismo u stanju shvatiti prirodno stanje i odijeliti ga od vještačkog stanja.
Šta je naš vid, a šta su oči programa?
Da li je moguće da je svako mišljenje autentična ekspresija? Da li je moguće da je svaka razlika neautentična ili, pak, autentična razlika?
Kroz šta gledamo, u šta tačno gledamo i šta tačno vidimo?
Šta ne vidimo?
Toliko širok svijet, čitavi svjetovi u nama, ogroman su zalogaj.
Neko je planirao da to možemo izdržati.
Konačno je vrijeme da se raspravi i pitanje autentičnosti. To nije samorealizacija / samoaktualizacija / do maksimuma ostvaren puni potencijal ličnosti. Autentičnost je ono što univerzalno i istinito jesmo po broju, težini i mjeri koja daje oblik našoj supstanci.
Slažem se, pojam ličnosti nema kapacitet da obuhvati ovaj kontekst.
Data definicija, iako na prvu ukazuje da opisuje stvari, dovoljno je široka da je u stanju opisati i relativno autonomna sebstva. Iz ljudske perspektive, međutim, i to samo zbog uobičajenog odnosa spram pojma vremena, može izgledati da joj je, u odnosu na ličnost, uskraćen dinamizam u korist statičnosti, no to je zamka.
A šta nije zamka?
Zar i kruhom našim ne love i ptice i ribe..
Zamke su dobre za učenje😇
zanimljiv ugao posmatranja transhumanizma, sa svim otvorenim pitanjima onog sto uopste humanizam jest. interesanto, on se ovdje i razmatra i odredjuje iz ove razlike.
jel ovo sa borgom tvoja originalna poveznica ili si naisla negdje drugo na nju ?
Svojevremeno sam napisala pjesmu o crvenokosoj kao ideji, a centralna-snažna slika te pjesme bio je jelen.
Tek jučer ili prekjučer, kroz post jednog blogera ovdje, uviđam da postoji nešto što se zove keltski horoskop i da sam ja jelen u tome horoskopu😁
Toliko o jelenu, pjesmi, crvenokosoj – po ovome saznanju mi je jasnije zašto sam to napisala i šta to uopšte meni znači.
Tako i ovaj tekst.. Pročitala sam ga još jednom nakon tvoga komentara i sve se složilo😊 Transhumanizam mi nije bio na umu dok sam pisala (osim što često pišem intuitivno, pa mi je na umu samo ono što izlazi kao svrha samo sebi).
Borg?
Rekla bih da jeste, ali sam sklona naknadnoj sintezi tokom čitanja raznorodnih materijala. Da sam na borga naišla u eksplicitno ovakvom kontekstu – mislim da nisam.
Meni uvijek zasmeta antropocentrična perspektiva definiranja pojmova koji izlazi izvan humanističkih okvira i drago mi je što se tvoj kategorijalno-terminološki sistem nije upacao u tu zamku. Uvijek mi padne na pamet Vrtlogov pokušaj da nađe univerzalni nazivnik za sve ljude pa se nasmiješim paradoksu jer on ne postoji – ono što zovemo “koncenzusom” je samo zemaljska kopija nebeske slike. Univerzalo nije isto što i općeljudsko, ono je puno šire i svesti ga samo na ljudsko znači reducirati ga, nikako poopćiti da bude općevažeće za sve (ljude). Drago mi je što si potvrdila jedno razmišljanje koje se ticalo definicije autentične ličnosti – čak i kada bismo taj pojam i reducirali samo na osobinu – kvalitet sebstva – ona i dalje ne bi trebala da ispuni nikakav uslov da bi bilo autentična (ne znam zašto neki psiholozi smatraju da treba, tačno ću da nađem tekst koji me trigerovao da napišem komentar), jer je nebitno kakvo je ono po čemu jeste to što jeste, tj. sama bît bitka, dovoljno je da jeste to što jeste. O kvalitetu bića bi se već dalo raspravljati…