“Nisam tužan, ja sam samo ružan”

Srastanje.
Pred san, u snu, dotiču vrele šake jagodične kosti glave koja je valjda moja
i ono iznutra što valjda je moje
i upadaju, kolaju,
ostavljaju od svoga prisustva nerazumljiv dio za san u koji ću po treći put ući
sigurna da sama sebi u sebi prilazim.

Volim kitnjaste obrube, govore o slabostima,
a nosim ravne poput njega, ravno
ravno ravno
ravno u mrcvarenje posljednjeg soka,
posljednje kaplje ičega što prijeti
da bude zadovoljstvo.
Ko su takvi ljudi, ko sam ja
na leđima nojza, statičkog šuma,
binara jedinica i nula.
Led.

Srastanje.
Evo nas okrenuti zjenicom u zjenicu
gdje je jedino pravo crno
gdje je duboki svemir,
materijal od ništa,
bez alata, pisma, tona, pokreta
bez identiteta želje.
Čisti um što čeka i ne vreba
spojen, prezasićen, prokleto prediktivan stoji.

To je stanje velike stvari u malim mjernim jedinicama
razorno zavezane razornim moćima
sholastika i cinika,
smjerno povučene u sjenu višestrukih
ubistava sebe
i ruku što, ovaj put, dave oko vrata
šapućući:
Dođi.
Dođi.
D o đ i !

naslov pripisan Dušku Radoviću (prim. aut.)

Default image
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1144

6 0 komentara

Leave a Reply

  1. Ljudi su slava i ološ svemira, zaključio je prepisanu poluglupost Blez Paskal 1658.

    (Oprosti mi na neprimjernoj riječi u tvome domu! )

    Mene su očevi učili : slava pripada samo Bogu Jedinom , kloni se zla i silnika .

    Dite me učilo : Samo pruži ruku i ne plaši se . Neko će je vidjeti .

    Niko me nije učio kako odagnati bol , zaleđen u utrobi žene.

    U svojim grudima osjetih ženininu ljubav i dobrotu od Neba darovanu i shavtih : ” ništa ja ne znam” i isplakah njenu vrišteću bol , zaleđenu u nutrini ljepote njene.

    https://youtu.be/oU95fDL7FA8

    (Oprosti mi , prvi put u komentare stavljam tuđe rukotvorine. Ali mora se kad nam neko “ukrade” misao , a vakat koji nam nestvarnom hitnjom izmiče nikako nike i , opetovano , nije radostan .)

    Čuvaj se Malena i molim te , ljepotom i umom svojim , uguši zov nerazuma.

    • Veoma intimno shvatate riječi. Ne znam šta bih s tim.
      Riječi mogu biti teatar, kulisa, a i ne moraju.
      Kada čitam, čitam iz te, moje perspektive. Kada slušam, slušam iz te, moje perspektive.
      Intimno shvatam riječi, ali poneke. Nekada ih je puno intimnih, nekada ih je malo.

      Eseji i ogledi vješt su zalogaj za vježbanje ovakve perspektive. Tu mi je mnogo pomagao F. Bacon.

      Hvala na lijepim željama😊
      Žao mi je ako vam je ovih par riječi učitalo teško raspoloženje. No, da ne cijedimo iz slova, raspoloženje jeste silno, ali nije teško. Više nemilosrdno, ali samo zbog naših neprilagođenih (lažnih) mjernih jedinica.

  2. Dobar veče svestrana Libretkinjo

    Neiskazane riječi , misli , boli , tuge , radovanja … čuče u nama . Isplivaju onda kad im istekne vrijeme sazrijevanja , jer se boje da prezrijevanjem gube smisao .

    Ponekad neka nerazumna a bitna konstelacija zvijezda uznemiri damare i njihove kočnice ” proklizaju” i ubrzaju procesiju.

    Život mi podario netraženo velika iskustvena znanja o boli . U mojim hairli senzorima persistira izuzetna osjetljivost na bol , i onda riječi “refleksno” tragaju za njegovim izvorom. I zato molim vašu Visost da moje shvatanje riječi prihvati onako kako su date , kao iskrene , dobronamjerne iskrice koje ne pristaju na puko časkanje , tek da se nešto kaže .

    Čudi me da si ti kao meštrica podsvjesnog , objavom izbjegla mogućnost simbioze podsvjesnog sa datom stvarnošću .

    Lijepo i vrijedno poštovanja je čuti da se neko drži imanentnih načela od pojedinačnog ka općem sa empirizam u zaleđu …

    Ja sam , vremešnošću (sasvim logično) skeptik koji nikad nije i ne bi učestvovao u bilo čijem pogubljenju , a licemjerno propagirao uzvišene ideale. I zbog toga u svome usporenom i pomalo dekadentnom sui generis bilu polazim od opšteg ka pojedinačnom , sa uvijek otvorenom mogućnošću da u uslovljenosti date situacije obrnem redoslijed misaonih tokova . Logički nepohvalno i “prevrtljivo ” , praktično i empatično prihvatljivo.

    Uh , umorih se od silne “pameti ” , da prostiš . Ništa zato , mirnije ću spavati.

    Laku i ugodnu noć propitivačice.