Hjuston, ima li vas?

37 0 komentara

1. Inače sam rado čitala njegove postove, ali ovaj danas me iznenadio.

   • Ja sam skontala da tu baš sve smrdi još ovdje.

     • Caligo, sada sam uvidjela da je prvi tekst o prebrojavanju ubijene djece Sarajeva uklonjen sa bloga. Ovo što sam linkala u komentaru iznad je postfestum tekst.

       Da ne bude zabune, OVO je taj tekst, prema kojem sam skontala da tu baš sve smrdi.

2. Pročitao sam post ali sam pročitao i tvoj komentar koji me oduševio. Većina ljudi piše zbog para, i svašta će napisati zbog novca, raznih interesa, a ti pišeš potpuno besplatno, radi istine.
   Sta reci, hvala ti, hvala ti od srca, za svaku riječ.

   p. s
   Moji komentari kod dotičnog nisu dobrodošli, ne dozvoljava moje komentare. Cenzura, još od onda kada je prebrojavao ubijenu djecu Sarajeva i nudio nagrade.

   • Cenzurisala sam i ja tada tvoje komentare na mome postu povezanim sa upravo time, nisam ih odobrila, jer sam smatrala da su preoštri i nečinjenični. No, sada vidim da si itekako bio u pravu, ovo je očigledno matrica, i sada ću da ih odobrim, neka bude javno.

     Nemoj mi se zahvaljivati, pobijeni ljudi su i moj narod. Svi narodi Bosne su moj narod, svi su oni moje meso, moja kost i moja suza. Moja duša.

     • Da i ti si cenzurisala moj komentar, jer mi moramo paziti, ne smijemo da povrijedimo, uvrijedimo, ne smijemo sebi dozvoliti “ružne riječi”. Moramo biti smjerni i suosjecajni, pravo suditi i onima koji negiraju Genocid i koji bi da prebrojavaju ubijenu djecu Sarajeva. I kad su ružni i odvratni, ne treba to da im kazemo. Kada ruše džamije mi crkve ne smijemo da rušimo.

       Zahvalio sam ti se na istini i nepotkupljivosti, to je danas rijetka i vrijedna karakterna osobina.

       • “(…) mi moramo paziti, ne smijemo da povrijedimo, uvrijedimo, ne smijemo sebi dozvoliti “ružne riječi”. Moramo biti smjerni i suosjecajni, pravo suditi i onima koji negiraju Genocid i koji bi da prebrojavaju ubijenu djecu Sarajeva. I kad su ružni i odvratni, ne treba to da im kazemo. Kada ruše džamije mi crkve ne smijemo da rušimo.”

         .

3. Ne čitam taj blog inače al’ evo pročitah linkovani post. Djeluje odvojeno od stvarnosti, ka’ da nije živio u Bosni onih odvratnih godina.

   • Živio, živio i prema potvrdi koju je priložio tokom davanja iskaza u svojstvu svjedoka u Tužilaštvu BiH bio je jedno vrijeme vezista u VRS, a onda valjda na studijima.

     Taj post je odvojen od bazične empatije, ljudske, u tome je problem. Ko misli da je etika moguća bez empatije, neka se prijavi za koji od Kafkinih likova.

4. Vidio sam na twiteru da je Emir S objavio skreen shot tog članka i samo sam skrolao dalje . I ovdje sam kliknuo i odma izašao

   • Pa dobro, možda si i u pravu.
     Vjerovatno je i najbolje dosljedno ignorisati takve pojave.
     Može biti problem kada su pojave društveno uticajnije, al’ i to kvalitetan kolektivni ignore da svesti na pravu mjeru.

5. Pročitao sam ovaj tekst i iskreno, nisam dovoljno upućen da o njemu dajem svoje mišljenje. Ako bi se morao izjasnit o toj temi, mislim da bi se složio s tobom i rekao da se radi o genocidu u BiH. A za ubijenu djecu, to mi liči na prebrojavanje Židova ubijenih u Drugom svjetskom ratu, jako je neukusno čak i ako ima osnove i ako je stvarni broj ubijenih Židova mnogo manji. Mada, možda nije u pitanju loša namjera od strane Srđana, ja sam ga do sad cijenio, imao je dobrih tekstova. Možda samo misli da se previše ističu zločini srpske strane u ratu, a zanemaruju ovi drugi. Npr Oluja je najvjerovatnije zločin etničkog čišćenja Srba iz kninske krajine, a taj zločin nikad nije presuđen. I ja imam dojam da u ovom zadnjem ratu srpske žrtve ne dobijaju pažnju koju zaslužuju.

   • Kod intelektualca, a Srđan Puhalo je intelektualac koji javno djeluje, ne ulazim u namjeru. Imam predsaznanje da je intelektualac sposoban i osposobljen da bude precizan i da ne vrši zloupotrebe, u ovom slučaju psihološke.

     Približiću to na konkretnom primjeru iz ovog teksta, jer si, koliko se sjećam, studirao političke nauke (žernalistiku?).
     Šta ovdje imamo? Imamo tekst i imamo naslov teksta, a naslov je ovdje očigledno postavljen da bude sukus teksta, takozvani head (glava). U tekstu se, tako, argumentuje da ne postoji presuđen genocid u Bosni i Hercegovini (na širem njenom području), nego samo u jednoj opštini u Bosni i Hercegovini – Srebrenici. Osim što to nije činjenično tačno, jer je međupresudom Miloševiću, koja nikad nije ukinuta, utvrđeno počinjenje genocida u ukupno sedam opština u Bosni i Hercegovini, Puhalo u naslovu (na ovakvoj temi) pribjegava manipulaciji sadržajem koju inače izvode majstori žutila (žute štampe) i pod velom klikbejta tekst sa opisanim značenjem sumira u “nepostojeći genocid”. Dakle, na čitaocu ostaje da izvodi da li se to odnosi i na genocid u Srebrenici, jer ako nema genocida u Bosni i Hercegovini, onda nema genocida ni u Srebrenici?!
     Potanko sam opisala i znam da je razumljivo.

     Nadalje, kada se intelektualac u nešto javno upušta, a te značaljke ne uvodi u tekst, podrazumijeva se da ne postoji podmotiv – njegovo eventualno nezadovoljstvo količinom prisutnosti u javnom diskursu ukazivanja na zločine nad srpskim narodom u Bosni i Hercegovini ili šire, a što si ti kao premisu uveo.
     Ovu je temu “čisto” postavio, nema drugih premisa, te se ona kao takva treba zaokruženo i posmatrati. Da ne govorimo o tome što genocid nad Bošnjacima neće postati “nepostojeći genocid” samo zato što za neke zločine, konkretno nad srpskim narodom u Bosni i Hercegovini, niko nije odgovarao.

     • Stoji sve što si rekla. Nemam šta dodat.

   • “…Npr Oluja je najvjerovatnije zločin etničkog čišćenja Srba iz kninske krajine, a taj zločin nikad nije presuđen. …”
     Vrtlože, trebao bi se bolje informirati. Ono što ti nazivaš Olujom je legitimna vojna akcija – oslobađanja okupiranog teritorija međunarodno priznate države od strane druge međunarodno priznate države.
     Da, točno je da su se za vrijeme trajanja te akcije dešavali zločini. I da su počinitelji procesuirani i kažnjavani kako u RH, tako i od međunarodnog suda. O kvaliteti dosuđenih presuda se može diskutirati. Ali to ne umanjuje karakter i cilj same akcije – oslobađanje okupiranog teritorija.
     S druge strane, ako ću uspijet probudit tvoju znatiželju, potraži po internetu sve moguće informacije (tekstovi, slike, video materijali) i pokušaj ih poredati kronološki, pa ćeš uvidjeti da je tzv traktorska kolona krenula ako ne prije, onda na sam dan početka akcije. Dva tri dana prije oslobađanja Knina. Sve to upućuje na zaključak da se stanovništvo ili dobrovoljno ili pod prisilom vojske Krajine spakiralo i odlučilo otići. Može li se to nazvati etničkim čišćenjem? Onim istim u komparaciji s dešavanjima u Prijedoru, Bihaću, Višegradu, Srebrenici i ostalim mjestima u BIH?
     Ili, evo recentnije usporedbe: Rusija je okupirala regije Donjeck, Luhansk, Krim… Rusija, međunarodno priznata država, napala je i okupirala dijelove druge međunarodno priznate države. Kad bi se Ukrajina odlučila, a odlučit će se, kad tad, osloboditi te okupirane dijelove svoje države, a stanovništvo odlučilo napustiti ta područja, bi li i to nazvao etničkim čišćenjem?

     • Gracia, Što se Oluje tiče ja sam čitao transkripte u kojima se Tuđman sprda sa “slobodama” koje će dati Srbima u Krajini. Mislim da mu je namjera bila protjerat Srbe sa tog terena. Možda sam se krivo informirao, to nije isključeno. Za Oluju, ona jest bila legitimna vojna akcija jer je Hrvatska imala svako pravo uspostavit kontrolu nad teritirijem svoje zemlje. Al to ne isključuje namjeru etničkog čišćenja. Sad ti kažeš da su se Srbi povukli ranije, u tom slučaju etničkog čišćenja nije bilo. No i dalje mislim da bi se trebalo ispitat namjere sa hrvatske strane. Za sad ću zaključit da ne znam šta je bilo, a temu ću istražit još. Hvala ti što si mi ukazala na greške u mojoj konstataciji. Pozdrav ti veliki Gracija.

6. …”U potpisu
   Srpkinja”.

   Nisam to tako pročitala već ovako:

   “U potpisu
   Čovjek”

   (koji nije do te mjere deguntantan da prebrojava omjer preživjelih i ubijenih krvnih zrnca u bebama, djeci, ženama, muškarcima… ljudima.)

   • Na svakome od nas je izbor kako će pročitati, a meni se dopada tvoje čitanje.

     (postoji razlog zašto sam se potpisala baš tako, za mene jako bitan, a smatram da je bitan i za naše društvo. no, to je sada druga tema, da ne opterećujemo prostor.)

7. Nisam čitala njegove postove od trenutka kad je krenuo s prebrojavanjem djece ubijene u Sarajevu. Tada sam shvatila, po ne znam koji put, da vuk dlaku mijenja, ćud ne. I zaključila da je čovjek našao put do svoje Warhol-ove slave. I shvatila da što god kaže nije vrijedno vremena. A sad shvatila da je moje shvaćanje njega potpuno pogrešno.
   Jer, tako dugo dok se šuti, daje mu se za pravo a to mu opet daje krila…
   Svrstavam ga u istu kategoriju u kojoj se nalaze Maurice Bardeche, Harry Elmer Barnes, David Irving, David Hoggan i mnogi drugi – holocaust denials

   • Slažem se za slavu Vorholovskog tipa; odlično si to sintetizirala i izvela.
     Voljela bih da mi pojasniš šta si tačno podrazumijevala sa citiranjem izreke da vuk dlaku mijenja, ali ćud ne. Zato što se ovim postom saga započeta prebrojavanjem ubijene sarajevske djece nastavila ili..?

     Nemamo pravo na ćutanje. Tako ja pojmim, zato i ovakav moj post. Neko će zaključiti i smatrati drugačije, ali to je tako, različiti smo i trebamo biti različiti.

     Hvala Gracija.

     • “Načertanije” Ilije Garašanina je program koji je i danas važan dio svake politike Srbije, bez obzira koja stranka i koja osoba je na vlasti u Srbiji.
       Taj i takav plan je istovremeno modus vivendi i modus operandi. Nemojmo zaboraviti Memorandum SANU, i prvi i drugi. Oba su na istom tragu.
       Činjenica je da su postojali političari (meni posebno draga Latinka Perovič, zatim Zoran Đinđić, da spomenem samo njih, a ima ih mnogo) i da postoje političari kojima taj plan i program ama baš ništa ne znači, no njih ili više nema ili su u velikoj manjini i time u nemogućnosti da promijene službenu politiku.
       Ostvarenje tog plana i programa, tog sna, u današnjoj geopolitičkoj situaciji vojnim putem je teško ostvarivo, stoga je jedini put ka ostvarenju promjenom vanjskog ponašanja.
       Izrvtanjem činjenica, Goebelsovom propagandom i ponavljanjem laži dok ne postanu istina, prikazivanjem sebe kao jedine i vječne žrtve – sve su to putevi kojima se želi postići cilj.
       Inzistiranje na imenima žrtava, u konkretnom slučaju, po mom skromnom mišljenju, ima za cilj pokazati i dokazati da broj ubijene djece nije takav, želi prebrojavanje krvnih zrnaca… u konačnici možda želi reći da nisu stradali u ratnim zbivanjima, nego eto umrli od gladi, siromaštva, hladnoće,… Sjetit ćeš se i argumenata da stradanja na Markalama nisu posljedica srpskog granatiranja grada, nego eto, sami su se granatirali… itd… vjerujem da ti je sve to poznato…
       U trenutku kad autor tog teksta inzistira da je genocid bio “samo” u Srebrenici, istovremeno sebe želi opravdati “eto ja nisam takav, to su oni tamo neki”. Prijedor, Višegrad, Foča i druga mjesta – sve su to mjesta stradanja koja igrom slova na papiru nisu uključena u mjesta genocida, a trebala su…
       Dotaknut ću se i suđenja generalu Gotovini zbog “prekomjernog granatiranja Knina” – ne znam otkuda im to, što znači prekomjerno granatiranje? I crkveni toranj je legitimni vojni cilj, ako se s njega puca.
       S druge strane, kako ćemo onda nazvati granatiranje Vukovara i Sarajeva? To ne spada u istu kategoriju?
       Znam ja da je sve stvar percepcije, raznih lobija, na koncu znamo i kako su se USA ponašale u proljeće i ljeto 1991 (amer. drž. tajnik, J. Baker), pa čak i u ljeto 1995 (ambasador P. Galbraith), jer utjecaj K. Fotića je i dan danas jak…
       Odužih… sorry 🙂

8. Pročitala sam. Ali, morat ću bit partibrejker u ovoj hajci, moram reći da je Srđan to rekao onako kako je ICTY presudio. Koliko god nama to bolno bilo čut i koliko god je to nepravedno Sud je donio odluku da je genocid bio samo u Srebrenici.
   Čitava je nauka oko pravne definicije genocida. Sad ću parafrazirat i ispričat koliko se sjećam, pa nemojte se kačit za svaku riječ striktno u ovom dijelu koji slijedi, ali ima tih portala pravnih se može pročitati i malo bolje od ovog mog. Kod definisanja nekog krivičnog djela (to se preuzelo iz common law) ima nešto što je actus reus i mens rea: ovo prvo je način na koji se djelo učini a drugo je umišljaj. Sve se dokazuje i problem je sa ovim direktnim umišljajem kako to dokazati. Problem je i sa definicijom zaštićenih skupina, problem je i sa ovim “djelomično ili potpuno uništenje”- kako tumačiti to, procentom možda – jer u Prijedoru nije bilo “dovoljno ubijenih” da bude genocid.
   https://www.elektrobeton.net/mikser/pojam-genocida-u-teoriji-i-medunarodnom-pravu/
   Boli, pravo nije pravično. Ali mislim da je i širenje pojma genocid na dio koji nije njime presudom obuhvaćen isto urušava nešto što je presuđeno, samo s druge strane. Ne treba nama to, to su zaključci koji nas neće odvesti do istine. Ovako jest lakše, šta me briga kako sud, mi ćemo ovako, ali put do istine mora biti izveden onim alatkama koje su nam na raspolaganju, šta smo onda bolji od onih koji to sve negiraju.
   Da odmah kažem i završnu svoju, ne želim se raspravljati o tome šta je Srđan htio reći i kako ste ga vi pročitali jer mi je to isprazno i to nije bit mog komentara, bit je da su alati nedovoljno jaki da se pravda zadovolji.

   • Nisi se osvrnula na status ICTY međupresude Miloševiću i činjenicu da ista nikad nije ukinuta.
     Ono što nije ukinuto, na snazi je.

     Ovo je bila isključivo činjenična intervencija, jer je netačno da je genocid izvan područja Srebrenice ostao nepresuđen.
     Nije ostao nepresuđen, ali je onaj koji je za isti presuđen umro prije izdržavanja kazne. Dakle, nije odgovarao.

     I da, ovo nije hajka. Zlonamjerno to zvuči sa tvoje strane, ali ok., govorimo i stojimo iza naših riječi.
     Ovo je naša dužnost spram mrtvih. Spram istorije. Spram onoga što bi trebalo biti dozvoljeno i onoga što ne ni trebalo biti dozvoljeno u javnom diskursu, bar ne bez reakcije.

     • NKTB, reagujem u vezi sa tvojim komentarom ispod, redoslijed se pomjerio, pa zato.

       Pročitaj izreku sudskog vijeća koju sam pejstala i pročitaj ponovo svoj komentar – komentar ti je, zapravo, produžena verzija izreke.
       Jedina razlika je što se u izreci kao vinovnici imenuje rukovodstvo bosanskih Srba (u kontekstu cijele međupresude i Milošević), a u tvome konentaru su to Srbi ili srpska strana.

       Mislim da o ovoj razlici trebaš razmisliti, jer i ja sam Srpkinja.
       Sve ostalo je jasno.

9. Ja mogu razumjeti razgovor na svaku temu, o svemu se moze pricati, sve se moze preispitati, ali na jedan naucan nacin. Uslov svega je da se govori istina.
   Ja mislim da je prije svega jasna namjera Srpske strane bila osnivanje etnicki cistog prostora. Sve zivo svjedoci o tome, Bosnjaci i Hrvati su nestali sa tog podrucja. Nisu svojevoljno otisli iz kojeg god razloga, nego su prisilno protjerani, pobijeni od strane stanovnistva ili vlasti. Cak su nestale i spomenici kulture tog naroda, katolicke crkve i dzamije na tom podrucju iako nikave stetnosti po Srbe nije bilo od objekata (jer zgrada ne ubija nikoga i ne steti nikome) Mozda je cak to i najbolji pokazatelj namjere bez obzira sto stetnost ubistva ljudi je daleko veca. Jer nakon sto su protjerali i pobili oni su se pobrinuli da cak ni vjerski objekti ne ostanu u tim sredinama pa su i njih porusili. Dakle sve ukazuje na pokusaj unistenja gena ta dva naroda – genocid. A to unistenje se moze provesti na vise nacina, ne samo ubistvima. Srbi su organizovano i planirano, a ne incidentno unistili sve sto nije njihovo na prostoru koji nije samo njihov. Taj prostor je oduvijek bio i Bosnjacki i Hrvatski i Srpski. Ja se ne razumijem u pravo koliko je potrebno ubiti nekog naroda da bi se to pravno zvalo genocidom ali je ocigledno da je namjera bila nestanak drugih ili ih svesti na svega par procenata od nekadasnjih oko 50 % stanovnistva ne Srpske nacionalnosti na tom podrucju. U Srebrenici je to toliko ocito ubijanje za samo nekoliko dana da su cak i pravosudne institucije bez problema to zakljucile, jer su Srbi prakticno ubili gotovo sve ili najveci dio muske populacije do kojih su mogli doci. Ubijajanje samo muskog ili zenskog spola nekog naroda sa nekog podrucja je prikriveno ubijanje gena jer se na taj nacin onemogucuje dalje stvaranje novih generacija na tom podrucju. Dakle efekat se postize i na nacin kada ubijete samo npr musku populaciju nekog podrucja i ne morate sve ljude pobiti.
   Druga je prica koliko su advokati uspjeli na sudovima dokazati da li je to bio genocid, jer ponegdje se izvrsi nego djelo ali se nazalost ne moze dokazati. Za mene je jasno da je namjera bila unistenje gena ne Srba na cijelom podrucju RS-a i da je nastala na genocidu.

   • Međupresuda je samo potvrda da je tužbeni zahtjev osnovan a onda se dalje u postupku presudom kaže da li je i dokazan. Pošto se nije nikad završio taj postupak, ostala je samo Srebrenica. Ali ne mislim ići u smjeru jest ili nije, imaju autoriteti pravni nek’ kažu, ne mislim da imam ikad dovoljno znanja polemisat o ovako širokim temama i kompleksnim.

     A sad o drugim autoritetima. Naravno da si autoritet ovdje i da će svi po inerciji krenuti za tobom jer te svi volimo, ali i sama kažeš da neke komentare ne odobriš jer su isuviše žestoki, pa te pitam, da li bi ih bilo da nije bilo ovog ovakvog pozivajućeg naslova.

     U članku na koji si se referirala ja nisam vidjela ništa što je bilo uvredljivo za žrtve niti sam pročitala da je on presuđeni genocid negirao. On je pitao:
     Ko su to Mi?
     Šta znači preuzeti vlasništvo nad našom istorijom?
     Ali na ta pitanja nećemo odgovarati jer…se ne smiju pitati? Ako se pitaju, onda su uvredljiva?
     Pitanje: Ako ti sad uzmeš presudu sa Suda i kažeš: Ma šta me briga šta tamo piše ja znam da je bio genocid.
     Isto uradi i ovaj što kaže “Šta me briga, ja znam da nije.”
     A onda ti kažeš: Ali ima presuda.
     Koja onda presuda, kome je važna ona i za šta je važna??
     Hajte, molim vas, de se malo uozbiljite.
     Volim vas sve ❤

     • Ne namjeravam polemisati, niti se osvrtati na subjektivne ocjene, jer svi imamo pravo na njih, osim poziva da ti pokušaš biti odgovorna, ako se mi trebamo uozbiljiti.

       Ja tebe ne volim na šuk način.

       Stoga, a da bismo izbjegli daljnje polemisanje o utvrđenim činjenicama, te da bismo svi imali pristup istom, ovdje je MEĐUPRESUDA (razmatranje od strane suda (ICTY) tačke C. – optužnica za Bosnu počinje od 34. str.).

       Molim da nam se ne tumači ono što se ne zna tumačiti.
       Hvala na pažnji.

       • Zaključak sudskog vijeća – izreka (str. 58. međupresude, tačka 246.), gdje se kaže:

         “On the basis of the inference that may be drawn from this evidence, a Trial Chamber could be satisfied beyond reasonable doubt that there existed a joint criminal enterprise, which included members of the Bosnian Serb leadership, whose aim and intention was to destroy a part of the Bosnian Muslim population, and that genocide was in fact committed in Brcko, Prijedor, Sanski Most, Srebrenica, Bijeljina, Klju c and Bosanski Novi.The genocidal intent of the Bosnian Serb leadership can be inferred from all the evidence, including the evidence set out in paragraphs 238 -245. The scale and pattern of the attacks, their intensity, the substantial number of Muslims killed in the seven municipalities, the detention of Muslims, their brutal treatment in detention centres and elsewhere, and the targeting of persons essential to the survival of the Muslims as a group are all factors that point to genocide.”

       • Međupresuda je međupresuda a nije presuda. Nek’ si nam razjasnila da nije presuda!

         Nije šuk ako kažem šta mislim a pri tom se ne želim svađat’, ali ti očito želiš.

         • Ok. Mist.
           Svi imamo oči, svi vidimo, svi znamo engleski jezik toliko da svi shvatamo izreku presude po tačkama koje su Miloševićevi advokati i tzv. prijatelji suda željeli da se izuzmu iz postupka, odnosno da mu u vezi s tim ne bude suđeno. Samo zato se zove međupresuda, a da bi došlo do nje, sud je morao PRESUDUTI U MERITUMU u skladu sa dotad izvedenim dokazima po osporenim tačkama optužnice.

           Ne tumači ono što ne znaš, molim te, nije odgovorno.

           Hvala unaprijed.

           • Ok, Vasionka. Tamo gdje je snaga argumenta da nešto ne znam, obično se i povučem i ostavim odgovornost tumačenja drugoj strani.

             • Fino, drago mi je zbog toga.

10. Odgovor Puhalu i _mist_ na pitanje
    “Ko su to Mi?”

    “Mi smo vino što se popiti ne smije
    Mi smo tajna što se otkriti ne smije
    Mi smo pjesma što se pjevati ne treba
    Ako se duša koleba
    Mi smo ljubav što se sakriti ne može…”

    • 😊
      Kako prigodno.

    • Nisam ja ni u jednom ‘mi’ gdje se pitanja na zub dočekuju.

      • I ovo naše su pitanja.
        Okvalifikovana od tebe kao, citiram: hajka.
        Naše mišljenje.
        Lijepa pjesma o Mi.
        Problem?

        Mi bi voljeli da si sa nama u lijepoj pjesmi o Mi. Voljeli bismo da je to izbor i Srđana Puhala.
        Djelovanje svih nas određuje zapravo da li smo u ovoj lijepoj pjesmi o Mi ili nismo.

        (nije ok. da se već ranjeni ranjavaju hiljaditi put. nije ljudski. zaista nije ljudski.)

      • Iz tvojih komentara _mist_ jasno se da zaključiti da nisi ni u jednom “Mi”, jer da jesi, zašto bi onda pitala ko su to Mi? Znala bi, ne bi pitala 😊
        Na tvoje pitanje je odgovoreno pjesmom, nije na zub dočekano, i nema potrebe za neku zubatu dramu 😊