Pred nama je laička grafološka analiza Rarinog rukopisa.
Rekla je da je ne štedim, pa sam se trudila linearno iznositi opise vežući uz njih značajke karakterologije i prirodnih sklonosti osobnosti, bez isuviše ličnih tumačenja jer moja predslika o Rari u samom startu distorzira objektivnost.
To će za posljedicu imati manje izraženu živopisnost u tekstu, zapravo jedan dosadan tekst.
Manjkavost je što analizirani Rarin rukopis nije rukopis slobodnog tipa, nešto duža zabilješka nastala jednostavnim zapisivanjem toka misli (o bilo čemu). Riječ je o rukopisu prepisivačkog karaktera, koji je očigledno namijenjen da bude čitljiv svima (prepisivani stihovi).
Manjkavost je i to što rukopis ne daje odgovor na pitanje koja se Rara analizira – ova danas ili neka Rara od prije nekoliko godina. Naime, rukopis se stalno mijenja, slijedi promjene u našoj karakterologiji i osobnosti.
I konačno, manjkavost je što nije bilo Rarinog potpisa dostupnog za analizu, što automatski onemogućava pristup nekim finim detaljima, vrlo često presudnim za dobru psihološku primjenu grafologije.
Pa da krenemo (KLIKNI):
Uža slova označavaju pitanje straha od okoline, drugih ljudi, života, čak i sudbine (određenja). Govore o sputanosti, disciplini i štedljivosti.
Neodskakanje rukopisa od onoga kako je pisanje učeno u školi označava nepostizanje optimuma u razvoju prirodne osobne originalnosti. Rara je pod strogim samokontrolisanim uticajem društvenih konvencija koje je sebi zacrtala da će ih slijediti.
Jačina pritiska je snažna, što upućuje na dobar basen životnog elana, ali u kombinaciji sa brzinom pisanja, koju bih na ovom (prepisanom) tekstu odredila srednjom brzinom, ukazuje na osobu koja je u trenutku pisanja bila pod tenzijom, s tim da je jači pritisak gotovo uvijek indikacija da je riječ o osobi koja je radoholičar.
Srednje brzo pisanje ukazuje na ustaljenu, prosječnu dinamičnost i organizovanost. Riječ je o nemogućnosti, i povrh svake želje, da se u kratkom vremenu istovremeno uspješno obavi više različitih zadataka (multitasking).
Više je ispunjen lijevi dio papira (oprez, riječ je o prepisivanju stihova, pa analizirani dio može biti u potpunosti netačan) – ovo je indikacija o usmjerenosti na prošlost. Usmjereni na budućnost i ciljeve nikad nemaju dovoljno papira na desnoj strani prilikom ispisivanja. Uopšteno, papira takvima uvijek zafali.
Uredno slijeđenje zamišljenih margina i neispisivanje cijelog papira govori o neangažovanosti u svim područjima gdje priroda ličnosti (ljubopitljivost) vodi, odnosno gdje prirodno teži da bude angažovana (svestranost).
Nezakrivljenost slova u jednu od strana ukazuje na to da se emocionalnost kombinuje sa proračunom, odluke se donose pažljivo, a ne spontano, odnosno nakon pažljivog planiranja. Kako je riječ o slobodnom prostoru, koji nije obilježen marginama, a izostaje zakrivljenost linije pisanja prema gornjem desnom uglu, to može govoriti da optimizam (u postizanje uspjeha) nije prisutan u dodiru s novim, neuobičajenim životnim situacijama. Ali, Rarino ispisivanje ne govori ni o izraženom pesimizmu – više je pokazatelj težnje ka sigurnoj zoni.
Rara se nesumnjivo trudi da bira situacije kojih će biti dio, sebi svjesno uvodi restrikcije na iste, što zapravo znači da se svojski trudi da tok života ne bira nju, nego obrnuto.
Nezakrivljenost slova govori i o tome da razum dominira nad srcem. Na prvu, riječ je o realističnom pogledu na svijet, ali zbog kombinacije sa izraženom strogošću biranja životnih situacija u dosta slučajeva može dovesti do potpuno suprotnog – jednog iracionalnog pogleda na svijet, s obzirom na to da se iskustvo reducira i strogo usmjerava.
Dužina ispisivanja slova sa nastavcima – k, h, b, l (nastavci prema gore); j, g, lj (nastavci prema dole) – s obzirom na to da k, b, h, l nisu izraženo “visoki” u usporedbi sa slovima koja nemaju nastavke ili koja imaju nastavke ispod margine (j, g, lj) kod Rare prirodno mentalni aspekt nije izražen u odnosu na fizički (što je mene dobrano iznenadilo). Tako ni slova koja se nastavljaju ispod linije pisanja (j, g, lj) ne ukazuju na izraženu fizičku aktivnost, niti bitnost seksualosti, odnosno sve je poprilično ujednačeno i ukalupljeno. Ovakva postavka se tumači i kao duhovnost koja je prosječna (izostanak visoko ispisanih nastavaka na k, b, h, l), no kako su kod Rare ujednačeno naglašeni i gornji i donji nastavci na slovima, ovdje imamo zanimljiv fenomen. Duhovnost se reflektuje kroz čvrst spoj sa podsviješću, to je njen prirodan tok, te sam srećna što sam u ovom cijelom prepisivačkom kalupu konačno pronašla nešto što je izmaklo ispod radara kontrole i pravila i što govori o Rarinoj posebnosti. Za Raru je pravi put za rješavanje pitanja podsvijesti isključivo duhovnost, te je tu autentika i prirodna sklonost osobnosti konačno izražena u optimumu, čak dotle da svojom snagom poništava sve druge naučene i prilježno slijeđene (o)srednjosti i red.
Razmak između slova ukazuje na veću težnju ka usamljenosti nego ka društvu, na jak unutrašnji osjećaj slobode (što može biti u nesuglasju i izvor konflikata sa uskim slovima – strahom), te na samostalnost i nezavisnost. Kako slovo “j” nema (naučenog) zavoja, to predstavlja borben duh.
Slabije čitljiv rukopis u specifičnim dijelovima – imajući u vidu da se kod Rare ponavljaju “šifrirani” patterni (zbližavajuća upotreba na prelazu sa “i” na “r”, te generalna zbližavajuća upotreba “r”, “i” i “t”) govori o spajanju logike i intuicije, ali isključivo u strogo odabranim oblastima. Ovo ukazuje na navođenu namjeru, inače prisutnu, da osoba sa nekoliko ponavljajućih trikova želi prikriti otkrivanje svoje pune osobnosti drugima. Kad sam ovo napisala, sjetila sam se načina na koji Rara koristi humor na Bloggeru. Taj humor je veoma raskošan, skandalozno raskošan (!), ali neće značiti ama baš ništa, osim totalno nerazumljive naznake, onima koji nisu duboko zagazili u specifičan kontekst i onima koji čitaju bez pune pažnje i želje za emocionalno-mentalnim odgovorom na čitano.
Unutrašnja posloženost ili kavez – ovaj rukopis je jednostavno previše uredan i lijep da bi svjedočio o unutrašnoj posloženosti. Više je okvir kaveza, koji se već može ispoljavati kao rigidnost u dijelovima stavova za koje se više-manje smatra da su zaokruženi, odnosno da su to stavovi o bitnim pitanjima koji moraju ostati nepromijenjeni.
Crtica na slovu “t” je negdje posred slova, uglavnom, a što govori o uravnoteženoj ambicioznosti.
Slova nisu ni malena ni velika, što govori o prirodno solidnom nivou samopouzdanja.
Rijetka specifičnost – u kojim će situacijama Rara jedno, ali jedino odbaciti oprez?
Isključivo radi izražene velikodušnosti, o čemu naznaku daje generalno zavijanje završnih slova u riječima prema gore. S druge strane, produžena linija pri ispisivanju završnog slova govori o izraženom oprezu.
Ovdje ću dopustiti sebi ponešto tumačenja nedozvoljenog za punu objektivnost – mislim da je sudar opreza i velikodušnosti stalni izvor Rarinih unutrašnjih konflikata. Kao klackalica koja ne prestaje da je ljulja čas gore, čas dole u svega nekoliko momenata.
Fenomenalna analiza, oduševljen sam. Mislim da bi ovakvo sto po narudjbi koštalo bar 100€.
Interesuje me da li se moglo analizirati ono što je markerom napisano, gdje piše Vasionka, mislim da se u toj analizi krije ona autentična prirodna Rara.
Hvala Katrane, ali nije fenomenalna – više laički solidna.
Ne znam da li se inače izrađuje u više-manje zabavne svrhe za novac, ali je novac za mene u svemu što se tiče mojih interesovanja i hobija totalno irelevantan. Dragocjenost je upravo fidbek koji sam dobila od Rare?
Što se tiče analize onoga što je ispisano markerom – da, da je riječ o bar dvije kraće rečenice i da je ispisano pisanim slovima (još uvijek se ne usuđujem analizirati rukopis štampanim slovima, previše lutam i krpim mozaik maštom), bilo bi super i mnogo podesnije nego rukopis nastao prepisivanjem.
Nije možda za tebe fenomenalno ali za mene koji nemam pojma je više nego fenomenalno ?
Da li si u stanju vještaciti nečiji rukopis, potpis. Da li možeš znati kada je rukopis ili potpis krivotvoren?
Ovoliko koliko znam laički, mogu pouzdano sumnjati i argumetovano dokazivati tu sumnju. Za mene bi to bilo očigledno i prilično sigurno, ali u pravnom prometu apsolutno ništa ne znači.
Za vještaka, posebno sudskog, potrebna je duža praksa u specijalizovanom okruženju, te odgovarajuća registracija. Osnovni uslov, odnosno tip školovanja koji je osnova za grafologiju, bar u svijetu, zadovoljavam.
Više nego zadovoljan.
Interesuje me da li je moguće i sta bi me to koštalo da mi napraviš jednu ovako iscrpnu analizu rukopisa.
Ništa te ne bi koštalo, samo bi trebao pričekati?
Oduzima vrijeme, pa ne mogu dati obećanje o roku, ali će biti.
(Ako ne želiš da rukopis bude vidljiv svima, uploadaj ovdje sliku https://imgbb.com/, ostavi link u komentaru, ja ću skinuti sliku na telefon i izbrisati komentar.)
Vrijeme nije problem, kad god da bude, svakako će trebati vremena dok i ti dobiješ rukopis.
Važi?
Nekad me podsjećaš na moju mamu po rentgenskoj pronicljivosti, s tim što me mama baš, ali baš baš, ne štedi za razliku od tebe koju moram isprovicirati da kažeš onako kako misliš (ne šta misliš jer uvijek govoriš ono šta misliš, već je samo u pitanju način, a ovo je ublažena varijanta). Pronicljivost i bistrina su ti prirodne karakteristike, no da prokomentarišem analizu:
1. Što se tiče spomenutih manjkavosti, skroz sam smetnula s uma da mi se rukopis kada nešto prepisujem razlikuje od onoga kad nešto pišem, i to prilično (neuredniji je, slova su, uglavnom, zakrivljena na desnu stranu, ali kad nisam u elementu, skroz su “k'o p'jana” pa imaju malo nagib na jednu stranu, malo na drugu, inače su uska, ali znaju biti enormno i široka kad se “opustim”, slova “j” i “g” su zavijena u luk, ali stilizirano (to mi nije autentična grafološka karakteristika već dam davno vidjela da neko tako piše pa sam “prekopirala” taj način pisanja jer mi se svidio i dan-danas, mi se često omaknu takve ižice jer me je, izgleda” asimilirala ta imitacija, no uglavnom mi ta dva slova imaju onaj “školski” lûk za razliku od slova “p” i “f” koje uvijek pišem na ovakav način kao u analiziranom tekstu. Ovaj je rukopis od prije šest godina – u tom periodu do danas nije dolazilo do incidentalnih promjena ni u ličnosti ni u rukopisu (rukopis i ličnost su mi doživjeli neke veće promjene prije nekih 10-ak godina), ali se svakako – odlično zapažanje! – ovaj prepisivački, uredni rukopis razlikuje od onog slobodnog tipa koji uglavnom naginje nadesno i relativno je lijep, osim kad nisam u elementu, e tad je dabogmilisačuva nerazumljiv, haotičan i neurotičan – stid me taj i uslikati, to bi bilo ravno slikanju sebe ujutro kad se tek probudim, a nisam spavala par noći uzastopno pa se komirala što nije da nemam običaj. Tu postoje velike oscilacije i donekle odražava moj neuroticizam. Ono što je konstanta u analizi i nepromjenjivo bez obzira na stanje u kojem se nalazim, čak i na to bio tekst prepisivačkog ili slobodnog tipa, jeste veliki raspon / bjeline među riječima, veličina slova i njihova povezanost. Ostalo je sve promjenjivo u zavisnosti od trenutka. Da, svi se počnu smijati potpisu sa lične: toliko se crni da se on prvi uoči na ličnoj: ili sam bila pod stresom ili sam radoholičar, ali je otisak toliko debeo i masan da je doslovno karikaturalan. Za multitasking si, nažalost u pravu: divim se ljudima koji funkcionišu pod pritiskom: ja se blokiram, doslovno.
Analiza preprezizna, s obzirom da ovo nije bio najreprezentativniji primjerak rukopisa zbog navedenih nedostataka. I, da, postoji još jedna stvar koju si zaslužila da znaš: nekako sam oduvijek o sebi imala mišljenje da me nije briga za konvencije niti mišljenja drugih – ma ubijeđena bila – i tako me drugarica-psiholog također podvrgne eksperimentalno nekim testovima u svrhu vježbi (radila testiranje instrumenata s ciljem da se pokaže da dva različita testa s različitim pitanjima i konceptom trebaju imati korelirajuće rezultate) i na oba mi je rezultat bio da sam determinirana tuđim mišljenjem i konvencijama. Mislim da mi je to najrazočaravajuća informacija koju sam saznala o sebi. A ovakvi su feedbackovi upravo predragocjeni zbog krivih uvida o sebi i zato – HVALA neizmjerno na vremenu, posvećenosti i unošenju u tekst ?
A moja rendgentska pronicljivost upravo kaže slobodnim stilom, totalno van okvira analize, brutalno, dakle, kaže da jedna žena konačno sebe treba početi tretirati kao ženu, kao damu, kao lavicu (jer ta žena puno tegli, pa puno i zaslužuje). Ne kao vječito dijete koje je u vječitom formiranju i samokorekciji, nego samotretman baš kao prema ženi, sa krunom na glavi. Doslovno krunom.
Vjeruj, kod tebe ne postoji ni najmanja mogućnost da bi te takav samotretman uzoholio ili da bi usporio samotesanje ka etičkim postignućima. Ovo je totalno neki drugi ugao, neka druga neophodnost.
Drago mi je da imaš okvir gdje ćeš sada sama izvesti zaključke na svome slobodnom rukopisu, kako si to ovdje dijelom i demonstrirala. Trudila sam se da na primjeru ovoga rukopisa dam činjenično šta koja karakteristika i specifičnost u rukopisu generalno znači, kako bi i drugi, eventualno zainteresovani, mogli izvoditi zaključke sami za sebe praveći usporedbe sa svojim rukopisom.
Hvala tebi Raro, srce si što je spontano došlo do ovakve prilike i za mene♥️
Auu, kako ti ovo vako znas Vasi ? Ja nebih znao nista reci o njoj na osnovu rukopisa. Po nesto bih mogao reci na osnovu njenog pisanja. Rara je zanimljiva osoba
Jeste, Rara je veoma zanimljiva svima nama NKTB. Zato je svi i znamo ovdje♥️
Rara je ustvari veliki, prirodni ekscentrik, totalno pozitivnog tipa, ali šuti, nemoj da bude da sam ti išta rekla?
Čitam samo do 160 karaktera, a i u tih 160, ništa ne razumijem. Ali, mogu se nadovezati da ja pišem velika štampana slova, jer mi je u školi trebala brzina u pisanju koju sam imao sa pisanim slovima, ali ne i čitkost. Bio sam primoran početi pisati štampanim slovima.
Hajde što si poprilično samozatajan, nego što ti je i inteligencija samozatajna.
Volim tipove koji se ne razmahuju uprazno Brute, no ti to već znaš?
Dakle, naravno da se baš tako namjestilo da se ne bih usudila (još!) analizirati rukopis ispisan velikim štampanim slovima.
(p.s. čitkost u čitljivost, hahaha, jbg., ne mogoh odoljeti?)
Ne razmahujem se uopšte ?
(Bio sam u nedoumici, hvala!)
Pa znam da se ne razmahuješ, zato i volim tipove kao što si ti?
Jooooj Brute!
Hahahah, a taman sam jednom, kad si napisala da sam štreber, htjela da ti kažem da sam ja bila više tip razrednog freaka i čudaka ala Tai San iz serije Tribe (one futurističke, adolescentske).
A što se tiče opreza, zaboravih rastumačiti selektivnu paranoju, tj. da nisam oprezna prema svima jer postoje ljudi i to mani broj kojima vjerujem kao sebi, ali je paranoja u tome što postoje ljuti prema kojima sam toliko skeptična da mi je odmah sumnjiva i boja mlijeka ako oni tvrde da je bijelo (e evo iracionalnog momenta! ?)