Nisam sklona small talku, to me umara. Vjerovatno bi bilo časno drugima, posebno ženama, reći ono što mi je zaista na umu kada se nađem u situaciji tih sitnih, besmislenih razgovora, a kada se nekako i od mene očekuje da učestvujem: “Glupe su vam teme, umaraju me, drže nas u nekom glupom stagniranju, sve skupa, u ovom trenutku.”

To ne kažem, da li zbog licemjerja ili što drugi ljudi nisu zaslužili da im kvarim trenutak ili zbog toga što sam svjesna da se svi ljudi ne opuštaju i ne relaksiraju na isti način.
Umjesto small talka mene bi, prosto, relaksirala tišina ili neka tema o putovanjima i upoznavanju novih mjesta, neka tema o idejama, književnosti, muzici, duhovnosti, dubini ljubavi, neobičnim iskustvima koja svi imamo.

U takvim se situacijama uvijek pitam da li se primijeti da tu vrstu razgovora jednostavno, više-manje, trpim. I tražim svaku rupu tišine da preokrenem na nešto drugo. Onda se i sa tim preokrenutim zna zaletiti rukavica u lice; ljudi se zakače za neki element, i onda završimo u negativi, opisu pojedinačnih slučajeva – nekavih nesreća, tuga, bolesti.. A, jutro je, lijepo je, pije se kafa, cozy je.
Zašto se ne preokrene u pravcu opšte stvari, pojave, čak i ako je negativna, nekom idejnom pravcu, nečemu deduktivnom? Nečemu dovoljno širokom i velikom da se svi možemo smjestiti i istraživati tu? Ne, najmanje minut treba da mi se objasni ko je taj neko od nekoga ko ga zna, a ja bih trebala znati tog nekoga drugog ko zna prvog, s tim da ne znam ni tog drugog i tako dalje.
I tako dalje.

Toliko o verbalnoj komunikaciji. Zaista, ili ćemo o nečemu što me ispunjava idejama, što me inspiriše, ili bolje ništa, špansko nada, tišina. Sve te small talkove u stanju smo ishendlati sami za sebe, u nizovima sitnih misli što ne ostaju u kratkotrajnoj memoriji duže od nekoliko nanosekundi.
To je jednostavno pakovanje, plastika, celofan koji smeta i koji se baca.

Tek sada, u ovom dobu, kroz incident koji se kao fusnota pojavio u neverbalnom događaju sa jednom osobom, vratila sam se poenti i snazi neverbalne komunikacije. Ovu vrstu komunikacije značajno sam upražnjavala u djetinjstvu, ali više nesvjesno, instinktivno, prirodno, ostavši više na osvješćivanju šta neverbalna komunikacija drugih može značiti, kakvom su aurom raspoloženja ili stanja ogrnuti u tom času, nego manifestujući je i sama drugima.
Doduše, sjećam se, manifestovala sam je obilno spram prirode, biljaka, cvijeća, drveća, ptica, leptirova i skakavaca; životinja, posebno prema mladuncima, djeci od ovce, djeci od mace, od krave (tako sam se izražavala, mladunče mi je bio nekako stran termin).

Sa tom osobom, o kojoj sam počela, desio se jedan međusobni osmijeh kao trenutno ishodište zapetljane situacije. S moje strane pomiješanog nekog osjećajnog i kognitivnog predznanja o emotivnom stanju i kognitivnoj snazi (inteligenciji), stilu života, estetskom ukusu, možda čak i ideološkim pristupima; neka čudna i veoma ugodna smješa majčinske, zaštitničke ljubavi i, ujedno, senzualnog izazova, jer je riječ o lijepom mladiću, koji to sve skupa veoma skladno nosi. S njegove strane svega toga, osim što je ono moje majčinsko kod njega sklono utočištu, tački iz koje ga vuče da iscrpi neko objektivno znanje o svijetu u kojem još nije ispunio svoje potencijale, o načinima na koje to može učiniti i kako se sve može zaštititi, ali i zaštititi druge od sebe na obostrano zadovoljstvo.
I sve to bez riječi, odnosno tek mjesecima nakon toplo sročenoj i tiho rečenoj rečenici, u prolazu, bez konvencionalnih pozdrava i upoznavanja: Pomogla si mi mnogo. Toliko tiho da u prvom času nisam ni bila sigurna šta je zapravo rečeno.

Ovaj mi je sveukupni doživljajni događaj postao veoma važan, negdje u međuvremenu. Jedne sam večeri prepričala suprugu kako mi je jedna starija gospođa, nježnim i sada sa njene strane majčinskim tonom koji ničim nisam zaslužila, rekla da ne očekujem da će me ljudi štediti, jer me se boje. To je bilo rečeno na takav način i takvim tonom da je zvučalo kao totalno uvjerenje i totalna istina.
Suprug se nije iznenadio, što je mene iznenadilo.
“Da, ljudima koji te ovlaš poznaju ili ne poznaju, izgledaš nekako strogo, autoritativno”, bio je sukus njegovog komentara.
Nešto poslije ovog razgovora, jer sam nekako prirodno shvatila da stvari jednostavno zriju i krenu da pričaju u svojim značenjima onda kada sazriju, sjetila sam se tog osmijeha, te međusobne razmjene vjerovatno hiljadu rečenica i kasnije verbalizovane potvrde. Konačno, bar za neke nepoznate ljude u nekim stanjima, sa nekim backgroundom, nisam na prvu stroga i odaljena, a to jeste tačna dijagnoza mojeg nošenja same sebe. Vjerovatno već sraslog i skladnog, brižljivo upakovanog u neku figuru i lik, ali pukotine se polako pojavljuju, vraćam se onome neskrivanju iz djetinjstva i to mi pričinjava veliko zadovoljstvo i ispunjenost.

Default image
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1144

16 0 komentara

Leave a Reply

  1. Jako lip post i bija je užitak čitat ga. Vidiš, podsjetila si me na moju bivšu psihoterapeutkinju, koja je ovako, kad je sretneš u gradu djelovala pomalo umišljeno i tašto, a inače nije takva osoba. Nekad prvi dojam “vara”, u smislu da ostavi krivi utisak ili da se primjeti samo nešto malo naše ličnosti. Ali i to kako te drugi na prvu doživljavaju govori nešto o tebi.

    • Drago mi je Vrtlože😊

      Naravno da govori, ali kada vidiš da ti “svi drugi” nisu neka konzistentna masa što nije u stanju na prvu vidjeti iza oklopa, možeš upratiti indikaciju da je i u spoljašnjem svijetu primjetna manifestacija eventualne vlastite promjene, ali i potvrditi da postoje frekvencije koje u prisustvu jedni drugih rezoniraju bez potrebe za postojanjem prvog, drugog ili N-tog dojma, jer je rezoniranje takvo kakvo je od samog početka.

    • Ma, to nam je i do horoskopa😁 Jeftino i prežvakano, al’ je tako.

      Nije to baš ni strah, nego nanjuše da smo odlučne i hrabre, a hladnije od njihove muške superpozicije, građene vijekovima poput kulta, i onda Hjuston ima problem. Još ako smo čemu na prvi pogled, onda Hjuston baš ima problem😁

      • Nemoj mi horoskopa, nesto nisam ljubitelj tih wannabe zenskih super zvijezdica na nebu 😁 Ali hajde eto nek bude.

        Mislim opasna je kombinacija, kad dobro izgledas a jos ko zena imas pomalo macho karakter balkanskog vatrenog temperamenta. Svakom to ne odgovara, a meni se i nesto ne da da idem uokolo i da bude nesto sto nisam da bi se eto nekom dopala, navukla masku umiljate.😁

        Furaj sto jesi i cao, hocu li se dopasti nekome ili ne to nije moj problem. To su neke moje filozofije po kojim zivim.

        • Ma, nisam ni ja, totalno je ofirno, ali govorim iz iskustva: ti, ja, znam još jednu duplu jarčicu kao što sam ja (ne pitaj!😁) i još jednu rođenu 30-og (malo je sanjivija, ali i bitch😊).

          *ebo masku, nije to do maske, nego u neka doba objektivno izmjeriš imaš li oklop ili nemaš. Ako je već takva kombinacija, a jeste, šta će ti uopšte oklop (mislim meni)? Doduše, jeste me štitio, jer sam se nerijetko vucarala po velikim muškim društvima (objektivno su bolji drugari i nije brate statično), ali mi sada ta zaštita ne treba, nekako sam anahrona😁