Zapitala sam se da li doktori za oči imaju sve odgovore na pitanja vida koja se meni dešavaju, ali, uostalom, i drugim ljudima?
Već duže vrijeme govorim da moram provjeriti dioptriju, ali to ne činim, a svjesna sam i onoga da stanje organizma u datom trenutku određuje kvalitet vida.
Ustvari, ne, to je pogrešno zaključivanje! To da li sam umorna, pa je posebno ujutru sve jedno vrijeme zablurano, nije pitanje kvaliteta, nego fokusa ili preciznosti u fokusu vida.

Sada, a takva su mi iskustva odmalena i sigurna sam da ih imaju i drugi ljudi, taj blur nije pratio samo stanja umora ili stanja izražene potrebe da zaista konačno provjerim dioptriju, nego i stanja svjesnosti, posebna po tome što su obilato začinjena emocijama koje su sve samo ne ono što se u prosjeku osjeća.
Mir, sunčan dan, odmorno tijelo, ja, ugodnost – blur.
Mir, noć, tijelo koje je kao već ušlo u san, a svjesnost radi na 150%, ja, ophrvanost mislima – blur.
Incident, bilo koje doba, životna ugroženost tako iznenadna da se mehanizam straha nije ni uključio (npr. slučaj u saobraćaju), ja, zbunjenost, stvarnost van fokusa – blur.

Šta je taj blur i da li doktori za oči zaista imaju dioptrijske i druge odgovore na isti?
Da li je taj blur prosto ometanje fokusa vida izazvano određenim uslovima ili je taj blur zapravo šire viđenje ili upadanje u fokus vida nečega što inače, u prosjeku, u njemu nije prisutno?

Ono što zasigurno znam je da kvalitet tog blura (odabrala sam takav naziv, što ne znači da je adekvatan u svakoj pojedinačnoj situaciji) nije uvijek isti. Najčešće, još od djetinjstva, to je svjetlucanje ili titranje. Nešto rjeđe, taj blur je ustvari tanak pamučni pokrov ispod kojeg se kreće stvarnost i oblici za koje baš i nisam sigurna da bih u njoj prepoznala stvarnost i oblike što ih na tom mjestu očekujem da taj pamučni pokrov odjednom iščezne, bez nekoliko trenutaka prilagođavanja do uobičajenog fokusa.
Ono što mi je u ovoj pojavi intimno najzanimljivije i najizazovnije je to da ona nema karakter koji bi ukazivao na nekakvu onostranost, jer je potpuno prirodna iako neočekivana, ali svaki put sadrži u sebi i neku posebnost što se ne može vezati ni za osjećaje, ni za um, pa ni za samo opažanje, koliko za sve to skupa i nešto još što ne znam šta je, osim da je datost.

Doživljavate li isto ili slično i kako zaključujete o tome?
Da li ste skloniji razmišljanjima da je u pitanju (optička) varka izazvana određenim stanjima i uslovima ili..?

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1213

40 0 komentara

      • Pretlostavila sam da je vid fizički besprijekoran. Znam da me nećeš poslušat (obrnuta psihologija), ali možda da ostaviš npr. cigarete, prekomjeran rad i da sebe ne unosiš toliko u to da sve bude maksimalno fokusirano i idealno. Možda dopustiti kojoj nesavršenosti da se ispolji kako se ne bi hranila idealnom slikom o sebi već da se pokušaju malo osujetiti neke narcističke karakteristike (ne mislim na narcisoidni poremećaj nego na blagu samodopadnost koja je rezultat stvarne borbe u kojoj jesi odnijela pobjede coz struggle is real, ali na to mjesto sad treba da se naseli istinska zahvalnost Bogu, a ne likovanje i ponos na sebe). Ne mora uvijek idealno, to je Božije, ljudsko idealno je optimalno.

  1. raga Neznanko

    Nisam ni oftamolog , ni prorok , vrač ponajmanje. Međutim beskrajni kalendari nose iskustva koja su ponekad veliki teret.

    Simptomi koje si navela :

    -nagle promjene u kvaliteti vida/zamagljenost

    -plutanje čestica i točkica u vidnom polju

    -bljesak (fleš ) ili bljeskovi (?) koji su stovrili saobraćajni problem ,
    mogu ukazivati (a uz Božiju milost ne moraju ) na neki vid uključenosti mrežnjače ( retinopatije ) u procese promjena u tvom vidnom polju .

    Mogao bih još mnogo toga napisati ili beskonačno nabrajati ali nikad se nisam igrao vehtih Sokrata .

    Sa retinom ( vidom ) se nije igrati. To znaš ! Vjerujem da si obavila temeljite pretrage , ali prije deset godina (?) . Stalnost dioptrije ništa ne znači , jer se zamagljenje ( blur ) tvoje vidne percepcije događa mimo bilo kakvih mjernih okvira i u dugotrajnom vremenskom intervalu.

    Moj jedini i najiskreniji savjet je ponovna i bespogovorna posjeta oftamologu i najseriozniji pristup temeljitom ispitivanju uzročniku “egzotičnih” pojava koje se tebi devavaju. , sa ciljem kontrole vida i otklanjanjasvih sumnji u bilo kakve oftamološke probleme.

    Kada se opus pregleda kod meštra za vid negativno završi , možeš se unaprijediti u proročicu nalik dvosmislenoj Pitiji , jer će tvoja pomraćenje nedvojbeno biti začetak nadnaravnog diskursa.

    Neću se izvinjavati za konotaciju negativno , jer znaš da je u medicini najpozirtivnija presuda ona koja je negativna.

    Miri s tobom draga Damo

  2. Imam ti i ja taj blur, počesto. Fizički. Provjerila sam oketa i dioptrija mi je porasla. Zamijenila sam i naočale, i sad kako ih nosim i oči se navikle na nji, blur – fizički je još primjetniji. Živim u magli.

    Ovaj drugi blur, rekla bih čak i da sam ćorava, pored očiju ovako lijepih na koje nikad ništa nisam dobila onako – slijepa sam. Nekad se pitam kako sam došla dovdje, kako hodam, ili me vodaju? anamo oni, ti iz etera, nevidljivi. Meleci, anđeli, nešto, neko. Jer ja sama mislim da ne vidim kud idem.

Leave a Reply