Nikad se nastavničko vijeće nije sastalo da vidi šta će sa najboljih 15, nego da vidi šta će sa 50 najgorih.
Parafraza, inspirisano Miodragom Zecom
Nesumnjivo, djete bez poteškoća u razvoju današnjeg doba, tipično današnje dijete, neuporedivo je intelektualno oštrije i više informisano od nas u istom dobu. To je poput usporedbe genijalca i prosjeka.
Prvo, kako uskladiti vanrednu kognitivnu moć i emotivnu nezrelost? Razmišlja li iko o tom gapu koji već decenijama postaje provalija?
Drugo, da li mi, odrasli, možemo kognitivno uopšte pratiti tu djecu i, ako još ima nade, znamo li koliko to rada na sebi podrazumijeva?
Treće, da li je ljubav, predodžba o istoj, ista za moje dijete i za mene, kada sam bila u njenim godinama? Da li se uvijek podrazumijeva da je to potpuno ista stvar? Da li se ovo uopšte istraživalo?
Četvrto, kada naša djeca zriju? Koji su to momenti? Ja sam (sa)zrijevala i slagala mentalne i emocionalne senzacije na neke virtualne police (zaokružujući proces cjelovitosti ličnosti) gledajući u oblake, ležeći na livadi, sama, u tišini, ispražnjena, satima? Ima li moje dijete takvu privilegiju kada je već dobrano ovisno o mentalnim podražajima slike, zvuka, znakova, simbola, DISTRAKTORA PAŽNJE?
Peto, gdje je meni bila i jeste granica između ove stvarnosti i binarne stvarnosti (VR), a gdje je ta granica mome djetetu? Ako nam ta granica nije na istom mjestu, da li to utiče i da li je uopšte istraživano kako to utiče, ako utiče, na (pomjeranje/relativnost) granicu između subjektivne (unutrašnje) i objektivne (vanjske, dogovorne) stvarnosti?
Šesto, kakva je empatija primjerena Dobu implantata, Dobu tehnološke nad(o)gradnje, ovom dobu i kako to utiče na etiku (primjerenu ovom dobu)?
Sedmo, kako 13-godišnjaku koji nepojmljivo dobro razumije astrofizičke i osnove kvantne fizike/mehanike (o, ti sjajni naučni dometi naše civilizacije) objasniti da je smrt uopšte važna, jer postoji samo kao koncept?
Osmo, kako se izboriti sa ovisnošću o estetici krvi, stejdža, šoka, incidenta, adrenalinskih šotova – zar to nije naša kultura i naša estetika?