...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...
Rano jutros vozim se pustim i prvim zrakama sunca obasjananim ulicama Sarajeva. Ima neke posevne ljepote u toj pustoši i širini, za razliku od svakodnevnih gužvi, pljuskova, grmljavina i oluja.
Mislila sam da je to neobično samo za Sarajevo, ali izgleda da se to dešava svakome ko jako voli neki grad/svoj rodni grad i ko je uglavnom tu.
Toliko je drugačiji ovaj grad, neupoznat, u svega nekoliko dana uzastopno.
Vjerovatno naša trenutna osjećanja stvaraju te drugačije atmosfere.
Lijepo mi je što ti je lijepo?
Ja mnogo volim ovaj grad u kojem sam i jednako mi bude fascinantno lijep kad u neko gluho doba, a možda baš i taj momenat buđenja prije svih prođem i vidim samo svu širinu, ljepotu i šarolikost istog. Pust baš poput mjesta na kojem je (pustinjski) i umotan u topline hem sunca (i u mraku) hem ljudi koji ga vole a koji nisu rođeni tu.
Pustinja je zaista fascinantna pred jutro.
Kairo sam dobro osmotrila jutrima. Planirala sam na hadžiluk, pa ću, aBd, i Jeruzalem.
Jutro nas je sve ujedinilo. Niđe ljudi, al’ niđe ni sunca, iako i ja gledam gore ?
Senzacije ujedinjuju?
Doduše, sunce iz ovoga posta je simboličko sunce, pošto je jutro iz ovoga posta ustvari noć, ali je to duga priča..
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Koristimo kolačiće da bismo vam dali najbolje iskustvo na našoj web lokaciji. Nastavljanjem korištenja ove web lokacije, slažete se sa našom upotrebom kolačića.Prihvatam
Rano jutros vozim se pustim i prvim zrakama sunca obasjananim ulicama Sarajeva. Ima neke posevne ljepote u toj pustoši i širini, za razliku od svakodnevnih gužvi, pljuskova, grmljavina i oluja.
Mislila sam da je to neobično samo za Sarajevo, ali izgleda da se to dešava svakome ko jako voli neki grad/svoj rodni grad i ko je uglavnom tu.
Toliko je drugačiji ovaj grad, neupoznat, u svega nekoliko dana uzastopno.
Vjerovatno naša trenutna osjećanja stvaraju te drugačije atmosfere.
Lijepo mi je što ti je lijepo?
Ja mnogo volim ovaj grad u kojem sam i jednako mi bude fascinantno lijep kad u neko gluho doba, a možda baš i taj momenat buđenja prije svih prođem i vidim samo svu širinu, ljepotu i šarolikost istog. Pust baš poput mjesta na kojem je (pustinjski) i umotan u topline hem sunca (i u mraku) hem ljudi koji ga vole a koji nisu rođeni tu.
Pustinja je zaista fascinantna pred jutro.
Kairo sam dobro osmotrila jutrima. Planirala sam na hadžiluk, pa ću, aBd, i Jeruzalem.
Jutro nas je sve ujedinilo. Niđe ljudi, al’ niđe ni sunca, iako i ja gledam gore ?
Senzacije ujedinjuju?
Doduše, sunce iz ovoga posta je simboličko sunce, pošto je jutro iz ovoga posta ustvari noć, ali je to duga priča..
Uhvatila sam osjećaj ??