Terminološki svijet moje kćerke za muževan kaže muženstven.
Isprva sam bila iznenađena jer nikad nisam čula ovakav konstrukt riječi, a da je, istovremeno, ljepšeg sazvučja nego što je to riječ muževan.
Gledajući po Netu, naišla sam na modernističke krajnosti u korištenju ovog konstrukta, kao i na, naravno, neizostavni sleng.
Međutim, da li je muženstveno nešto stariji jezički konstrukt, možda i stariji od pridjeva muževan?
Tako dođoh do troparnika, crkvenih pjesama iz srednjovjekovlja, gdje se za jednog od apostola, Jakova, kaže da je muženstven.
Ovo je najmanje treći put, tokom odrastanja naše kćeri, da je (intuitivno?) koristila arhaične oblike riječi, onda kada bi tu riječ prvi put uvela u svoj vokabular. Naravno da mi je to zanimljivo, jer može kredibilno svjedočiti o tome da o razmjerama pamćenja znamo veoma malo.
Svakako s pravom, zbog društvenog okvira u kojem pamtimo i nastavljamo konzumirati rasizam – ozloglašeno genetsko pamćenje u psihologiji ili ozloglašeno kolektivno pamćenje u sociologiji (preporučujem ovaj esej) napravili su to da istraživanje ovog fenomena dobije monolitne naslage društvenih konstrukta koji bi trebali biti sporedna stvar, a sada su zapravo plastična šuma od koje se ne vidi pravo, stoljetno drvo.
Na kraju, ova misao odavno čuči u meni: Naša je nauka, u susretu sa stotinama godina nedovoljno istraženim (misterioznim?) fenomenima, sve nemoćnija i jalovija. Tolika specifična rascjepkanost, nabijena hrpama nebitnih (tehničkih) detalja, sve više onemogućava bilo kakav ozbiljan napor u multidisciplinarnom pristupu sagledavanju fenomena, kao što je fenomen dat kao primjer u ovome tekstu.
Plastična šuma iskopiranih, pa elemenata prekombinovanih u derivate bez porijekla.
