Razmišljala sam o Navaljnom.
I o ljudima u Gazi.
Razmišljala sam o bjelosvjetskim plačipičkama što, k'o biva, saosjećaju sa porodicom Navaljnog i, istovremeno, običnu, najobičniju ljudsku riječ od njih izvući ne možeš o patnji ljudi u Gazi.
Nije tu Navaljni nikakav gorostas, niti su djeca u Gazi mravi.
Mravi su i jedni i drugi.
Okolnost zbog koje je prvi vidljiviji zove se Putin.
Uslijed svih tih šumova koji mi opsjedaju trenutke, a obećala sam sebi da se neću ponašati kao da živim opšti život, jer živim samo ovaj pojedinačni, ulazim u zamku sitničavosti ili megalomanije, nazovimo to kako god hoćemo – previše sam zahtjevna.
Sreća je što me moja potreba da ćutim o onome što vidim ne napušta.
I sreća je što živim sa jednom dobrotom od čovjeka i jednom nevinom dušom, pa sam kontinuirano na liječenju od totalne socijalne bolesti ovog svijeta.
A znam, niko ovo ne bi trebao da trpi, niti da u ovakvom sranju učestvuje.
Saučesnici.
Razmišljala sam, zatim, o hermetizmu. Da li je nastao zbog toga?
Zbog zaranjanja u sebe kada više ni sunčev div ne može progutati sve malodušno-cinične kaše što isparavaju sa Zemlje.
Pratila sam tabane koji su bježali, sniježno bijeli pod mjesečinom. Uskoro se na njima javiše zasjeci i krv, pa rane, ali paprat nastaviše rasti i obnavljati to izranjavano meso.
Šuma je bila tamna i topla usred Sjevera što je svijetlio sa rubova, iz leda. Tamo su ostale otvorene zamrznute oči u nijemom vrisku da kažu istine kada za to dođe vrijeme.
Lebdila sam za tim tabanima u stalnom bijegu i liječila se, prelazila put, dok se šuma sve više uvlačila u tamu.
Naše duše se tek u potpunoj tami vide, one tako pišu.
I ti ga kompliciras i ko luda, gledaj sebe, sta places, uzivaj u zivotu, sto ti je preostalo da zivis.Ne mozes spasavat svijet.
Kolektivno smo sranje, hipokriticni, a i ucesnici samo gledamo i prdimo sa socijalnih mreza. Srali mi ne srali o ratu sranja u Gazi, ili nekom ruskom aktivisti, svijet ide dalje, i UN prdi da se sve zaustavi sa diplomacijskim sranjem pa nista ne poduzimaju, prazna price, i to mi ide sve na kurac. Sta ces, tako ti je to.
Nije problem u tvome komentaru, ok. pošteno.
Problem je što nam u javnu upotrebu, sasvim prirodnu, ulazi sljedeće poređenje – isto je prditi o nječijoj plastičnoj guzici (kako god da se zove ono što ubrizgavaju) kao i prditi (?) o masovnim ubistivima djece.
Nije isto i neće nikad biti isto!
E, upravo je to to stravično saučesništvo.
Postoje teme i izvan estradizacije, pobogu.
Pa postoje, a sta ces?
Evo gledam ovdje raspravljas se po drustvenim sa jebenim norvezanima oko Gaze a ti norvrzani u stvarnom zivotu zobilaze price o tome bitnije naglabanje o porezu i povrata poreza to je najbitnije a izvoze oruzja i oni i svedjani za ratove a vamo puna usta ljudski prava, isto je bilo sa Ukrajnom.
Vamo novine kazu da bi vidio najnoviji artikal o desavanju u Gazi moras platiti 2 krune. Znaci govnari profitraju na vijestima i krvi naroda tamo, i jos milion stvari, tipa po twitteru za svaku sliku sto objave od Gaze i sto vise imas pregleda na taj tweet i komentara ti govnari dobijaju pare, pa su skontali hajmo mi podrzvata Palestinu nebitno ili Izrael kupit cemo lajkove i retweetove na postove krvi djece i da im Musk uplacuje.
Djabe se nerviram samo, nebitno, samo kazem kolektivno smo sranje.
Svijet se licemjerno odnosi prema ratu u Gazi i ratu u Ukrajini. Dok Rusiju osuđuju i uvode joj sankcije, Izrael kao obično svi deklarativno osuđuju a realno ga potpomažu ili u najmanju ruku ništa ne poduzimaju. Al postoji i bitna razlika između rata u Gazi i Ukrajini, a to je da Ukrajinska vlast i Hamas se vode različitim politikama. Ukrajina nije ušla na ruski teritorij i pobila 1500 civila i ne prijeti da će Rusiju izbrisat sa lica Zemlje, ko što Hamas prijeti Izraelu. U mojim očima je Hamas isti ko i izraelska desnica, i jedni i drugi se vode genocidnim namjerama, samo Izrael ima neusporedivu premoć u snazi pa svoje genocidne namjere može sprovesti u konkretno djelo. Što se tiče civila u Gazi, žao mi ih je ko i svih nevinih ljudi što pate. A i tu smo malo licimjerni, jer nas npr ne zanimaju zločini nad Tibetancima i Ujgurima u Kini, Rohingjama u Mianmaru, nad patnjom Kurda u Turskoj, Siriji, Iraku i Iranu, a da ne spominjem građanske ratove i strahovlade u Africi i Južnoj Americi, itd. Generalno svijet je pun patnje i mi uglavnom možemo samo bit svjedoci, osim ako nismo neki moćnici ili ako je patnja u našoj blizini pa možemo djelovat. A što se tiče Navaljnog, to je tek priča za sebe. Ja mu skidam kapu, iako sam ne bi imao hrabrosti vratit se u Rusiju nakon trovanja. Valjda samo najveći od nas to mogu.
A ovaj dio što si napisala u kurzivu je predivan. ❤
Tvoj posljednji post me je vratio na ovaj komentar.
Rezoniram sa tim zašto si dio u kurzivu nazvao predivnim.
Naše duše se tek u potpunoj tami vide…♥️