Da nije bilo 29. februara i 1. marta, naša domovina ne bi zadržala svoje ime.
To je isto kao da ti dođe neko i, ne pitavši te, kaže da od danas nemaš ime koje imaš.
Domovina nije samo opšta, nego i lična stvar.
Ne možemo izmjestiti djetinjstvo na neko drugo mjesto. Ono je tamo gdje se desilo. Ne možemo zamijeniti ljude uz koje smo odrasli i trudili se, bivali srećni i tužni. Oni ostaju tamo gdje su bili.
Ono što možemo je zapitati se zašto neko želi da budemo vazali, a mi ne moramo biti vazali? Možemo se zapitati koji je najbolji način da poštujemo sebe i šta je to uopšte vrijedno jednog pravog poštovanja u čovjeku?
To je naša ljubav, ono što volimo i način na koji volimo.
Ako volimo sebe, činićemo sve što znamo, najbolje što umijemo, da sa svakim danom sebe još više poštujemo zbog postignuća koja smo postigli ili briga koje smo iznijeli. Jesmo li to postigli, postići ćemo i da znamo na pravi način voljeti i poštovati naše zajedničko postignuće – našu domovinu.
A, ko smo uopšte mi?
Šta ostaje kao zajedničko kada se raslojimo prema svim našim individualnim različitostima?
Teško da smo mi, u trenutnom presjeku stvari, jer sve je u stalnoj promjeni, oni koji za sve oko sebe imamo kritiku sa nijansiranim detaljima za svako loše, ne nudeći, pritom, bilo kakvo provodivo i humanističko rješenje, a posebno ne doprinoseći tom rješenju vlastitim angažmanom.
Mi nemamo pravo da raspravljemo o opštem, a to je svakako naša domovina, ukoliko unaprijed dižemo ruke pod opravdanjem da štitimo lično. Takvom kolektivitetu onda zaista i ne pripadamo.
Od našeg mi bi trebalo da bude mirno i samo naše mi i sve što bira da istom ne pripada. No, istovremeno, ako nešto napada ove zahtjevne vrijednosti našeg mi, koje i sami dosljedno provodimo i ostajemo im vjerni, to neće ostati bez pametnog odgovora.
Odgovora koji je uvijek dobro obaviješten, ima jasnu viziju, zna način kako da zaštiti svoje vrijednosti i, što je najvažnije, zna sve to provesti bez nasilja.
Da bi to bilo dugotrajno moguće, mi mora ulagati u sve svoje ljudske potencijale, držeći se sve vrijeme postulata da je naše opšte jače, progresivnije, otpornije ukoliko su naša individualna raslojavanja spram manje važnih specifičnosti za naše opšte zajedništvo više izražena. Jer, onda naše društvo ne tavori u jednoličnosti, koja je đubrivo za pravljenje mita od tih razlika, po svojoj prirodi isključivih, koje zaista smrde svima drugima s obzirom na to da je iko drugačiji u tim redovima otvoreno nepoželjan.
Nije dovoljno voljeti; potrebno je otvoreno upitati sebe da li zaista volimo ili se to samo tako kaže. Ako je odgovor jasan i potvrdan, tek onda dolazimo do onoga da treba znati voljeti.
Posebno ne znamo poštovati. Pogledajmo istini u oči.
Ne znamo poštovati opšte dobro, jer nerijetko ne znamo poštovati ni sami sebe. Jer, nije poštovanje sebe ako svoju vrijednost pumpamo pred slabijim, a šutimo pred jačim, i to samo zbog zaštite ličnog interesa. To je kukavičluk i licemjerstvo i time simbolički poništavamo sva realna postignuća našeg uloženog truda.
I, za kraj, mi nismo svjesni zahtjevnosti izazova koje kako-tako prevladavamo već duže od hiljadu godina na jednoj zemlji koja se taj cijeli milenij oslovljava sa pet slova: Bosna. Izbrojimo moćna carstva i kraljevstva i sve kasnije režime koji su htjeli i ili uspjeli nakratko ubaciti ovih pet slova u neki drugi konglomerat u kojem se mi nismo pitali sami za sebe i izbrojimo ta moćna carstva i kraljevstva i sve kasnije režime kojima je za tako nešto bila zanimljiva jedna Skandinavija. Na primjer.
Ponekad sebi treba priznati da zaista, zaista imamo šta slaviti!
Zato nam srećan Dan nezavisnosti naše domovine i ne podcjenjujmo one koji su za nas dali svoje živote ili dijelove tijela, samo zato što to možemo jer smo obrazovaniji, u snazi, socijalno i ekonomski bolje stojimo.
Ne duguju oni nama, nego mi njima, a valjda znamo da je ništica čovjek koji nije u stanju vratiti svoj dug.
Sretan 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine
Srećan nam Katrane🇧🇦✨
Slava svim našim pravdoljubivim i vrijednim ljudima i našim herojima!
💛💙💛💙💛
💛💙💛💙
💛💙💛
💛💙
💛
Za one koji su je branili, a znam da na Bloggeru.ba takvih ima, iako to nikada nisu napisali a i za one koji jesu napisali, kojima se omaklo da spomenu.
Ejh, nisam računala s tim da će mi poravnati razmak i “okačiti” zastavu vertikalno, ali htjela sam je horizontalno:
🅱🅰🅱🅰🅱🅰🅱🅰🅱🅰
🅱💛💙💛💙💛💙💛🅱🅰
🅱🅰💛💙💛💙💛💙🅱🅰
🅱🅰🅱💛💙💛💙💛🅱🅰
🅱🅰🅱🅰💛💙💛💙🅱🅰
🅱🅰🅱🅰🅱💛💙💛🅱🅰
🅱🅰🅱🅰🅱🅰💛💙🅱🅰
🅱🅰🅱🅰🅱🅰🅱💛🅱🅰
!
Divno je ispala, lijepo poravnata♥️
Za sve one koji su je branili i brane. I za nove koji dolaze.
Eto ih Raro! 🤗
Nek je sretan!
Mašem ti dalekoooooo, dragi Kristal♥️
tačno vidiš, bi rimsko cartsvo osta bosna, bi bizant osta bosna, bijese banovi i kraljevi osta bosna… bi osmansko carstvo i austrougarsko i srpskohrvatskoslovensko i jugoslovensko i socijalizam i demokratija – osta ipak Bosna.
Dio Bosne, na kojoj su bili posjedi tada katoličkih velmoža, bio je u vazalskom odnosu i sa Ugarskim carstvom. To su ovi banovi, kasnije kraljevi, koje pominješ, a koji su mogli postati okrunjeni pod blagoslovom Ugarskog carstva, jer su titule vukli preko krvnih veza sa Bosanskim kraljevstvom.
Ranije, pred slom Rimskog carstva, u Bosnu su se useljavali i Ostrogoti (Istočni Goti). Zato imamo mnoge toponime iz tog doba, Ostrožac npr., mjesta/sela na više mjesta u Bosni i Hercegovini. No, Goti su, na komcu, bilo asimilirani unutar bosanskog stanovništva, nije bilo suprotno, ostavivši svoj kulturološki trag.
Moja rodica s muzem ima troje djece i da ih vidis na slici onako, zaklela bi se da su cistokrvni Irci. Djeca su izrazito narandzasta 😁 prosli su i Kelti ovuda, a ocito su neki i ostali 😁
Imamo sreću da imamo jako puno naroda koji su naseljavali ovaj prostor, te su nam time ostavili šaroliku genetsku strukturu, što je dobro za naše zdravlje. Iako, bile su to različite Bosne kroz povijest, ali sve su dale nešto što nam je ostalo u naslijeđe ovoj današnjoj.
Vrtlože, Bosna je bila i ostala ista, a narodi koji su je naseljavali bili su veoma raznoliki.
Sociološki gledano da, to su sve bila i nastaviće biti različita društva😊
Situacija sa Keltima u Bosni (Posavina) i Hercegovini (dolina Neretve) ili da možda ipak iskoristimo naziv Galima, pa čak i protoGalima malo je komplikovanija. Bilo bi najtačnije reći da dostupni arheološki izvori govore o narodu koji je na teritoriju Bosne i Hercegovine, u najvećem broju, jer je bilo više talasa, stigao već izmiješane etničke strukture – protoGali, spoj Kelta, Vizigota i Ilira. Uz Đerdap, na granici Srbije sa Rumunijom otkrivena su nalazišta prvog talasa naseljavanja Kelta, no i taj je imao etnički uticaj naroda koji su tada naseljavali današnju Ukrajinu. Za protoGale na našem području, zbog velike kulturološke sličnosti sa Gotima (posebno u dijelu obrade metala) i činjenice da svi Kelti poriču iz današnje matice germanskog i francuskog govornog područja, ne znamo šta tu više preovlađuje u uticaju – kasnija raslojavanja po dubini gotskog plemena ili kasnija raslojavanja keltskog plemena. Bilo kako bilo, mi ovdje imamo te nesumnjive uticaje gotske postojbine Skandinavije, kao i uticaje južnijeg plemena, sa granica germansno-francuskog govornog područja – Gala.
Recesivni geni su takvi, mogu se pritajiti, zamrznuti u vremenu po nekoliko generacija, a onda se baš snažno ispoljiti. I ja imam zeleno-žućkaste oči i plavu, plavu kosu (u djetinjstvu), dok mi kosa sada najbolje prima crvene tonove.