Kristal match: Kognitivna požuda

Kristal me je jednim svojim komentarom, koji mi se baš ugodno ugnijezdio tu negdje gdje je toplo, podsjetio da se ozbiljnije posvetim jednoj važnoj temi. 
Ne bih rekla da je taboo, ali jeste veoma intimna, bar iz moga ugla.

Za početak, uglavnom nisam dobro kognitivno rezonirala sa djevojčicama, djevojkama i ženama. Ako bih nabasala na neku zaluđenu knjišku ljepoticu i štreberku tu i tamo, falilo joj je ulice, iskustva; falilo joj je, brate, onog izravnog, avaturističkog, muškog u odlukama i reagovanju. Tako da sam se osudila na muške prijatelje, a to nije jednostavna tema.

Znači, uzmeš da čitaš knjigu i jako ti se dopadne. Logično, ostane ti u super sjećanju i da bi ponovio taj kognitivni izazov, tragaš za sljedećom dobrom knjigom. U p'o frke prestaneš čitati tzv. lijepu književnost i baciš se na stručnu literaturu, intelektualnu crnu rupu. Teorijska fizika, recimo, ispunjava taj standard, posebno u ljubavnom odnosu, negdje u glavi, sa filozofskim postavkama (metod) logičkog zaključivanja.

Na ovoj tačci svi oni koji nisu otkrili, nisu konzumirali ili im je potpuno bez veze kognitivno uzbuđenje i kognitivni izazov, bolje da zatvore knjigu i krenu dalje. Ništa neće shvatiti, pa bi ovo bio vapaj da me zaštite od spama.

Uglavnom, desio se taj Emir. Forumi se furaju. Diskusije, argumenti, ismijavanja, zezanja, muzika, stilovi, pamet. Sve vidiš, a ne vidiš čovjeka. Nisam ja tu dobro krenula, jer me već uhvatila bolest teorije polja, puno sam srala jer je to bilo najbliže mjestu na našem jeziku na kojem se o tome može srati. Post po post, odmjeravala se neka bizarna žeđ za znanjem i iskustvima između nas dvoje, trajalo je godinama, a onda se desi prilika da se upoznamo.

Znala sam šta predstoji, jer smo bili kognitivno kompatibilni. Znala sam šta predstoji, jer u trenutku u kojem ga susrećem postaje jasno da smo i fizički kompatibilni. Kako bi me kćer ispravila, s punim pravom – fizikalno kompatibilni (dakle, i na nivou energija).

Sada, a zahvaljujući toj gotovo potpunoj kompatibilnosti, koja je podrazumijevala i stid, priča se završila tako da je to čovjek od kojeg sam najviše naučila o zarazi kognitivne požude, pored mog bivšeg i sadašnjeg muža. 

U cijeloj priči je zanimljivo to da sam od tri resursa za kognitivno samounapređenje sa dva čovjeka završila u braku. Bivši muž je doslovno internetski pretraživač, upiši i reći će ti se, ali nismo bili fizikalno kompatibilni. Emir je iznutra tragao za istim pitanjima, ali je bio toliko crn da bi topio moj prenapuhani, no ustvari krhki, optimizam. Sadašnji muž, slavni ženskaroš zašto ne reći, pa na seksualnu kompatibilnost ne bih trošila dodatne riječi, razložno mi i nesvjesno pokazuje kako je dobrota totalno nepobjediva. Tu mu uslugu vjerovatno nikad neću uspjeti vratiti, a to je, između ostalog i na primjer, saznanje da su ljudi skloni ironiji i sarkazmu jednostavno, žao mi je, intelektualno inferiorni.

Poenta ovog teksta je to da je kognitivna požuda veoma tricky i da stvarnu kompatibilnost koja bi trebala završiti na nivou prijateljstva zna pretvoriti u seksualno, pa i cjeloživotno partnerstvo. Ne, ne gledam na muškarce kao isključivo odgovorne za to, ali čitanje raznih knjiga, pored prve – nazovimo je Biblijom, ide dosta teže ako ste lijepa žena.

To mi jednostavno smeta.

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1278

40 0 komentara

  1. “… na seksualnu kompatibilnost nebi trosila rijeci …” eeeeeeehhhh 😀
    Svidio mi se post, ali moram dodati… Ja kao i uvijek da bi razumio sta pisac hoce da kaze, tekst moram sto kazu u tancine imati objasnjen o cemu se prica 😀 Jer kao da ubacis neke recenice totalno izvan ostatka teksta i nikako ne mogu da skontam o cemu govoris 😀 Prema tome, draga i lijepa i zgodna Vasi kada pises tekstove pliz pisi ih uvijek da te mozemo razumjeti i mi kojima treba svaki detalj u tancine razjasniti da bi razumjeli sadrzaj napisanog 😀 To je tako, moras razumjeti da u svijetu postoji mnogo nas koji jednostavno nemamo toliki kapacitet mozga da “premostimo” nepoznanice u tekstu 😀 Ja sam primjetio da Americki profesori i intelektualci isl se cesto trude da shvate upravo ovo sto sam ja gore napisao, dakle da svoj govor objasne i ljudima koji stvari ne shataju tako lahko

  2. Sapioseksualnost, ili osjećati seksualnu privlačnost prema izrazito inteligentnim ljudima. 🙂 I feel you, ma gal.

    Redom – Ja sam ti bila ta djevojčica-štreberka kojoj je falilo ulice, ali upravo to sam jako dugo, gotovo do tridesete koristila da privučem izrazito pametne muškarce. Sa ženama nikad nisam mogla da nađem zajedničku. Fizički me umaraju priče koje su trivija i koje nemaju širinu, dubinu i svježinu. Svježinu u smislu da se ne obnavljaju i ne grade, već vječito stoje na istom nivou inteligencije i to je to. Kao da se boje potencijala ili šta više – da će shvatiti da i nisu tako inteligentne pa ne žele da lete dalje. Muško društvo, probrano, isprva u najmlađim danima birala sam po jednostavnom obrascu – ko ima peticu iz matematike i fizike. S njima sam klikala na prvu, i imali bismo tako duboke razgovore da je to postalo kao urnek, kao kalup po kojem sam mjerila – možda u glavi, vješičije – izvajala muškarca kojem sam težila, onako kao magneti. Kad mi kažu da možda imam visoke kriterije za pravog muškarca, volim reći – ja samo želim da je pametniji od mene. Svaki muškarac koji me uništio, opustošio duševno, je bio izrazito pametan. Sa svakim od njih – a sa nekima uopšte nije bilo fizičkog dodira – osjećaj je bio kao da se zemlja trese od emocije koje su nas pomjerale.

    Za mene kongnitivna kompatibilnost je imperativ za odnos. Ja uopšte nisam vizuelni tip osobe, na muškarcima me fizički ništa ne može uzbuditi. Mogu prepoznati lijepe crte lica, da je zgodan i prijatan za oči, ali ukoliko ne klikne na neki moj trosmisleni komentar, ako ga ne prepozna, ako nema svjetove u glavi, džaba mu polja nafte, zlato, kamile, ili u zapadnjačkom folu pasoš sa vrha liste po jačini. 😀

    U posljednje vrijeme primjećujem da muškarci koji me privuku traže djevojke s kojima neće biti kognitivno kompatibilni jer im je tako lakše. Dakle traže djevojku koja će dati samo tjelesno zadovoljstvo jer – u razgovoru sa jednim od njih – to je daleko lakše. Ja i meni slične su teške nakon teškog dana.

    Ima jedan od njih, radi za globalno priznati firmu na veoma visokom nivou. Jednom smo bili u liftu sa ljudima koji su nam bitni za posao, a već smo imali započetu kognitivnu vezu, i samo smo se dodirnuli, prsti moji uz njegove, pa me jednim prstom uhvatio snažno i nije pustio. Taj elektricitet, uzbuđenje, reagovanje cijelog tijela, nisam osjetila baš dugo…

    Kasnije mi je rekao da se boji biti u istoj prostoriji sa mnom jer ga obuzme nešto za šta mu treba tri mjeseca da se oporavi.

    Tako da, draga moja, teške su to kompatibilnosti.. intelektualno i fizički iscrpljujuće…

    Jesam li odgovorila na temu? 😀

    • Ti što bi da im je lakše nisu muškarci, nego ucviljene curice. Adami?

      Među nama, oni fakat ne kontaju, sad mislim muškarci generalno a ne (samo) Adami (?) da lijepu ženu nemaju čime uzbuditi osim s tim, jer je na njoj sve neuporedivo ljepše. Znači, stvarno, stvarno iskreno ne kontaju, provjerila sam ovo (pa se možeš pouzdati).

      • Možda idem u odbranu, ali životne dinamike tjeraju neke Adame da idu linijom manjeg otpora pa biraju ono što je lakše za podnositi.

        A u vezi sa teksom gore, i naučno je dokazano da u evoluciji je bitnija inteligencija nego izgled ili fizička snaga. Izgled i snaga, kao kod svih životinja, može nam biti privlačna kad smo u bazičnom parenju per se, ali mi Bogu hvala imamo mozak koji nas odvaja od životinje pa šta će mi korpulentan i zgodan muškarac ukoliko nema mozak da zna kako da upotrijebi sve druge fizičke darove. 🙂

        Nije li zanimljiv momenat da se inteligencija – pojednostavljeno rečeno – prenosi od Eva a ne od Adama? ?

  3. Zar si mogla i pomisliti da bih izdao bilo koga ? Mislim da je izdaja jedino sto nisam u stanju da oprostim, lakse bih presao i preko prevare nego preko izdaje.
    Nemam ja njega sta izdati jer se radi o situaciji koju ti vrlo dobro znas, cak odlicno, ustvari radi se o situaciji koju najodlicnije poznaješ. Kakva je moja veza sa tom situacijom ne znas ni ti ni on, a meni bas to zanimljiva prica ?
    Helem nejse, neka tako i ostane a kasnije se mozda komentarom osvrnem na temu posta.

  4. Mislin da bilo koja osoba koja je inteligentna i želi da se intelektualno razvija prirodno traži istog takvog partnera, neovisno kojeg spola i seksualne orjentacije osoba bila. Ostalo ostane ovaj mediokritetski dio ljudi, koji zaglave u svojim tričarijama i u životu ih zanima samo da čuju kakav trač o tome kako je nekom tamo drugom gore nego njima. Mada i oni imaju u sebi potencijala, ja duboko virujen u ljude, da i tzv mediokriteti imaju zatrpanog potencijala u sebi, ali prosto idu linijom manjeg otpora, jbg, tako navikli… Nemamo svi ni istu genetiku ni iste roditelje, djetinjstvo, itd.

Leave a Reply