Medij je to naslovio kao oproštajnu poruku dječaka koji je u Bosanskoj Krupi hladnim oružjem ubio policajca, a drugog ranio. I zaista, to jeste oproštajna poruka.
Ovdje je pitanje da li, prilikom stvaranja javnog narativa, uopšte ima profesionalne hrabrosti koja će razmaći uvriježeno i ispitati ugao, među svim koji se ispituju, zašto je dijete ubilo i zašto je baš, sa hladnim oružjem, išlo da ubije nekoga za koga je opštepoznato da uz sebe ima vatreno oružje?
Dječak u Bosanskoj Krupi bio je siguran da neće preživjeti tu noć. Ako se, iz ovog ugla gledanja, šta može posmatrati kao njegov vrijednosno-ideologijski diskurs, to bi bio strah od grijeha da sam na sebe digne ruku.
Očigledno je da je naišao na dvojicu ljudi – sa uniformama kao simbolom represivne sile, ali prevashodno ljudi – koji su oklijevali da na djetetu primijene ono najgore, stradajući pritom.
Djeca koja žele da se ubiju, to je tragedija našeg društva, našeg globalnog društva.
Razlike u sredstvima i ideološkim tonovima samo su različite boje tkanine istog sastava.
Negdje unutra i boja je ista.
Boja dubokog očaja.
Tačno, šta djeca da uče od nas kao društva koji smo propali ko Grčka, kako ono kod nas se zna reći…
Najjeftinijom šminkom globalno društvo, svi mi, šminkamo prljavo, trulo lice.
Svakom razlogu koji je isti i očigledan dodaju se aditivi za potrebe priče.
Priča je zabava, a razlog je trulež.
Mi bismo se zabavljali, ali ne bismo čistili.
Bit ce mu zao nekada za ovo sto je uradio. Djeca su inace naivna i ne zrela, tesko je i osuditi djete jer ne nije jos izgradzeno da zna da je to zlo. Ne sagledava sve aspekte svog djela nego samo neki kratki cilj, zato djetetu treba pomagati
To je tako i u našem zakonodavstvu iako ima sve više poziva da se promijeni. Takvi pozivi ponovo leže na istoj matrici – instant rješenje.
Instant rješenja nema u svijetu zapuštenosti; uz gotovo ovacije, na primjer, masovnom ubici u zakonodavnom tijelu jedne od najmoćnijih svjetskih država dok ta masovna ubistva gledamo uživo, globalno.
Tragedija se ne okončava tu, kao što to inaće biva, nego nastavlja svoj vrtlog. Ubijeni i ranjeni policajac očigledno su dijete gledali baš tako – kao dijete. Stradali su zbog toga. Djeca ubijenog policajca su ostala bez oca zbog toga. Iz jednog altruističkog postupka rođena je nova patnja, jer to su situacije u kojima nijedno rješenje nije pravo.
A za to je krivo ovo šminkanje, za potrebe zabavne priče, priče koja se prodaje. Od vrha do dna.
U svijetu rastu gomile brda zatrpanih trauma i nepravdi.
Vasi, ti si inteligencija. Reci mi kako ti postupas kad te nesto muci. Npr kad ti predstoji neki posao pa ne znas ni sta ces ni kako ces ? De da cujem sta pametno… Ja tebe jako cijenim i tvoje misljenje i tebe kao moju jeeedinu drugaricu balerinu, i jos nekoliko komplimenata….
Jbg., dao si mi premalo inputa.
Trebaš nešto da završiš/želio bi taj posao, a nisi baš vičan u tome?
(Nidžo, morala sam razmaknuti ove silne opise da dođem do konkretne stvari. I ti si mi počeo k'o Čehov sa opisima i impresijama.)