Šta odrasli ljudi rade u igri?
Ako se ko upitao zašto je ozbiljnost mana, odgovor je da se kroz igru najlakše uči, jer su negativne posljedice učenja uglavnom svedene na minimum ili razumnu mjeru. Negativne, a ponekad i kobne posljedice učenja mogu se nazrijeti iz one izreke najbolje lekcije su teške lekcije.
NKTB-ov komentar o teškoj igrici i tajnama života podsjeti me na kabalističko učenje o suštini i formi, što je ujedno i uvod u opis Kristalnog. Iako negdje reče da je pogubio konce kada je otišao u skepticizam (aplauz!), ja recimo smatram da se on gotovo beskompromisno stopio sa ideologijom suštine, te bi mu, za zadovoljnije življenje, bila potrebna jedna izraženija mana – određenost.
Generalno, određenost je forma. Uvijek je manjkava.
Uzmimo jezik za formu. Ne postoji svima shvatljiva izjavna rečenica, niti će ikada postojati, koja sadrži svu suštinu. Da li to znači da je svaka rečenica neistinita, jer je osuđena na nedorečenost, razmišljajmo? Još jedno teško NKTB-ovo pitanje.
Gotovo svi ste direktno ili indirektno primijetili (slijedim redoslijed: Gracija, Kristalni, NKTB, Katran, Laura, Shaw, Rikica, Brut i Undine) da je vrlina ponekad mana, a mana ponekad vrlina – situaciono dakle.
Ovdje izdvajam dva komentara što su, dorečeno ili u naznakama, dali doprinos pojašnjenju zašto je to tako
Romanoff: (…) htjedoh reći da su i vrline i mane dio neurodiverziteta.
Caligo: Dijelim ih u dvije kategorije – moralne osobine i praktične osobine koje nemaju nužno moralnu dimenziju.
Šta situacija iz prethodnog pasusa govori?
Može reći da je naša suština svjesna svoje fluidnosti i fluidnosti svega oko nas. Može reći da je to razlog zbog kojeg ne možemo pojmiti fiksnost suštine (Aristotelov nepokretni pokretač, ukrala sam).
Može nas uvesti i u pojašnjenje zašto ljudi, ipak, očekuju nešto unaprijed pretpostavljeno jedni od drugih. Ako bismo rekli da je unutrašnja fluidnost koje smo svjesni naša suština, onda bismo mogli reći da je naša spoljna slika naša forma, što je Rikica dodatno pojačala onim što su naša djela OVDJE.
Sada, redom pojavljivanja (isključujući Kristalnog), slijede opisi:
Brut: Smjestio je emotivnost u mane i tome je dao bla bla bla pojašnjenje (OVDJE). Rekli bismo – slaba tačka. S druge strane, vrline je pojačao muškošću, ubacivši tu i uglavnom žensko čistunstvo. Brut nema problema sa izražavanjem emocija uz finu dozu spontanosti, ali samo ako mu nije toliko bitno. Bez obzira na to pojačavanje muškošću, zanimljiv je odnos prema ozbiljnosti. Brut juri neki emotivno nabijen uzor, možda je u pitanju i čvor (rekla bih da nije karmički), ali ga istovremeno i prezire, bar dijelom. Ambivalentno. Dozirana mana uz koju bi pojačao zadovoljstvo življenja – možda bezobzirnost.
Gracija: Prva je utvrdila dvostruko ponavljanje V-naivnosti i M-pragmatičnosti, dakle analitičan um, što i nije neka nepoznanica, jer je to i Rikica ranije opismenila. Odakle su se u Gracijinom komentaru kao mane pojavile tolerantnost i spontanost, kada su smještene u vrline? Ako povjerujemo Frojdovoj teoriji omaški, tu su slabe tačke, pa da li je Gracija zaista unutra netolerantnija i nespontanija nego što se spolja čini? Moguće, ali je to dobro kanalisano i premazano iskustvom. Gracija potiče iz katoličkog kulturnog svjetonazora i sigurno zna da je oholost jedan od sedam smrtnih grijehova. Gordost je tako blizu oholosti, ali i ublažena taman na recimo mjeru. Možeš biti gord da ne naštetiš drugom, ali ohološću štetu i drugome uglavnom činiš. Da li je gordost upravo mana koju je Gracija upotrijebila da odbrani svoje dostojanstvo? Možda.
Koju bi manu Gracija mogla aktivirati u svrhu zadovoljnijeg življenja? Mislim da je ona već otkrila sve te fore. To je jasno iz, ostaću zagonetna, odnosa prema časnoljubivosti.
Selina: Ovdje smo na livadi, temu nije komentarisala kako je zatraženo. Uključićemo špekulaciju i intuiciju i reći da bi Selininom zadovoljnijem življenju pomogla ogromna doza spontanosti. Da, toliko izražena spontanost bila bi mana. Umjesto konstantne obzirnosti, koja Selinin pritisak pod ćutanjem tjera na pištanje i prasak, definitivno preporučujem dozu bezobzirnosti. To je, otprilike, vježbanje neznačenjskog, opuštenog ignorea.
Senjora: Osvrt na temu je također izostao. Ovdje ću, na svoj veliki rizik, vjerovatno ući u zonu nedozvoljenog, vjerujući ipak da Senjora neće zamjeriti. Nosi veliku traumu i sa njom se suočila. Suočavanje, za razliku od drugog načina – potiskivanja (rizičnije), za sobom je, mislim, povuklo simptome PTSP-a nekad u njenoj prošlosti. Upravo bi Senjora mogla biti osoba koju su njene brojne i veoma izražene vrline mogle odvesti u maler. Mogle, ali nisu. Tramvaj je u pravu u jednom svom nedavnom komentaru. Senjora uvijek preživi. Mislim da je Senjora najviše dobra od svih nas. Tačka.
Rikica: Način na koji je Rikica ostavila komentar (često se misli da) može ukazati na to da ne govori u svoje ime, nego…? Uz Rikicu, uz njenu energiju, razigranost, talenat – jednu vrstu ružičastog etra u sagledavanju života – jednostavno mi ne ide ono čemu ponekad pribjegava – oni neki drugi, nesavjesni, zloće, pakosni, zavidni koji također nađu mjesta u njenim zapisima, ali nikad uz ostrašćenost. Ako za koga smatram da bi mu autentično stanje bilo da naivnost uzima za vrlinu, bila bi to Rikica. Uvjerena sam da se nije posebno (za bosanske prilike) namučila u životu, pa mi njeno jasno NE! naivnosti kao vrlini djeluje jednostavno neautentično. Rikici neću dati manu u svrhu zadovoljnijeg življenja, jer je njen život već u balansu i zadovoljan, ali ću joj dati uvid iz moga rakursa – ako sve vrijeme obilaziš i čopkaš oko znanja, kao i svi mi, jačinu tvoje potrebe neće utažiti ništa do povremenog zagledavanja u ponor. Mislim da to nikad nećeš učiniti, a to je mudro, jer sebi daješ više vremena i čekaš ono što će samo doći.
NKTB: Ovaj čovjek može biti bilo ko. Upravo mi ga je veoma lako zamisliti kao slavnu osobu koja nas sve zajebava, ali i kao ponešto razočarani prosjek koji nije razvio svoje potencijale. Kako je uopšte moguće održavati konzistentnim obe ove iluzije istovremeno, recite mi vi? Ako ko zna ispaliti jasne i proste rečenice koje se opasno približe sveobuhvatnoj istini, onda je to NKTB. Ipak, mislim da je ovo čovjek koji odustaje, ne drži fokus na bilo čemu da bi postigao veću stvar. NKTB je nestalan, ali sebe ponajbolje poznaje na ovome Bloggeru i ponajviše sam sebe prihvata. Mislim da je tvrdoglav, ali je tvrdoglav s razlogom. NKTB je pametan. Šta god da mu još kažem, neće poslušati (bar ne odmah, pusti on sve da odstoji), tako da – dovoljno je.
Katran: Tragač, ali osmišljen i miran. Katran je vrlo pouzdan sam u sebe. Vjerovatno prirodno ćutljiviji, što je osobina koju baš volim. Katran zna šta valja i ako ga to, iz bilo kojeg razloga, ne zapadne, neće se zadovoljiti nižim standardom, niti će ikome, a posebno samome sebi, glumiti da će ga zadovoljiti ono što ga zadovoljiti neće. Bar ne dugo. Potpuno intuitivno, apsolutno nedokazivo, Katran je uvijek napravio grešku kada je napravio kompromis. Dalje, u istom tonu – koristio je svoje prilike, bar one iz odraslog, svjesnog doba, ali mu je pravi trenutak, iz nekog razloga, izmicao. Nemam ni manu ni vrlinu koju bih Katranu dodijelila, on ionako traga u maglama, a ovdašnje fore poznaje mnogo bolje od mene.
Laura: Ona je duša koja ne voli biti svedena, a svakodnevno se svodi. U prirodi je slobodna i sanjari. Na naivnost se osvrnula riječima trećeg čovjeka, to nisu Laurine riječi. To je naučeno jer je trebalo biti tako naučeno. Koliko tih treba dnevno uopšte bude? Iako je zadnjim rečenicama komentara aludirala da je Frojd i ovdje valjan (Emotivnost i jest vrlina. Pod uvjetom da tvoje emocije ne unište tebe.), mislim da njegove teze ovdje ne bi imale mjesta. Laura sebe okrepljuje i iscjeljuje svojom korisnošću. Mislim da je tu pomalo i ekstremna, jer je nekako vidim kako se kori čak i zbog nešto vremena “praznog sanjarenja”. Laura komentarom nije ukazala na svoju najveću vrlinu, a to je diplomatičnost. Ne preporučujem joj mane. Za poboljšanje zadovoljstva življenja mislim da su duža putovanja ono što bi joj najviše odgovaralo. Laura zna biti strpljiva. U srednjem i starijem dobu biće zadovoljnija.
Romanoff: Odbija biti odrasla i pali joj. Dok ti pali, Romanoff, samo furaj! Toliko je autentično nestalna da mi uopšte nije jasno kako zakači i u glavi razradi, u nedostatku disciplinovanog fokusa, teorije, znanja i zaključivanje tog kvaliteta? Mora da je do visokointelektualne porodice. Romanoff će biti ok., nezamislivo mi je išta drugačije. I njoj bi, kao i svakoj ženi, popovala o važnosti ostvarenja majčinstva, ali, čovječe, postoje slučajevi kada je to potpuno deplasirano, a Romanoff je taj slučaj. Neću joj preporučiti manu, ali ću joj preporučiti mjesto življenja. Japan.
Shaw: U komentaru govori o umjerenosti, ali to znanje još nije potpuno stekla. Većina nas nije Shaw, ništa neobično. Ona je samozatajna, mozak iza zavjese. Volim to. Mislim da bi Shaw uspjela učiti vještinu kontrole srca radi postizanja ozbiljnijih uspjeha, a da ne izgubi na empatičnosti i generalnom unutrašnjem kompasu. To je veoma zahtjevno, takvi ljudi su rijetki. Mana koju nudim Shaw je da postane političarka kada joj djeca poodrastu. Bila bih sigurna u državi u kojoj ona odlučuje. To je to.
Undine: Dala nam je tačke za ravan šestokrake zvijezde – heksagrama. Zamišljeno podzemlje i nebo obilježeni su znakom upitnika, dok su četiri tačke na zemlji obilježene iksićima, poput oznaka na mapi s blagom. Ponekad skeptik i s tolerantnošću označenom upitnikom u smislu vrline, Undine nije ona koja bi sve preispitivala, ali bi sve upoznavala. Da li je Undine ćutljiva uživo neka kažu oni koji je poznaju? Ono što je sigurno je da ona pažljivo čuva i ne otkriva svoje pune potencijale, za šta li se sprema? Iza takvog ponašanja osobe njenih godina uvijek se kriju veliki planovi. Možda i ogromni iz naše perspektive. Ako u ovim riječima ima išta tačno, onda će Undine to postići samo jednim načinom – zagovaranjem ZA, a ne odgovaranjem PROTIV. Za je uvijek teže artikulisati, ali bi upravo onda postigla zadovoljstvo svojih potencijala.
Caligo: Veoma je rano stekla mnoga iskustva, ali i rano krenula, trezveno i objektivno, svoditi račune sama sa sobom. Kako godine odmiču, mir koji Caligo gradi sve je čvršći, što nužno ne mora značiti da je izazova manje, jer ona raste. Transformacija je nešto što joj je svojstveno. Da je Astrologus tu da na brzinu pogleda, vjerovatno bi se negdje ukazao taj Pluton. Zar nije začudna tako jednostavna primjedba – osobine se dijele na grupu koja pripada moralu (tu smo u kategoriji vrlina-mana) i grupu koja pripada praktičnosti odnosno nepraktičnosti. Caligo je, dakle, ukrala moj diskurs i postavila ga u valjan kontekst. Ovo je tajanstvena osoba koja ne insistira na samozatajnosti. Kombinacija eksplozivna za okolinu. Pošto je istraživač, preporuka nemam.
______________________________
Da li poznajete ijednog čovjeka čija je vrlina toliko izražena, toliko ekstremna da je postala mana, koja ga je možda odvela u maler, nesreću?
Prvobitno mi se nametnula ideja o manama koje bi, iz moga rakursa, napravile od nekoliko blogera zadovoljnije ljude, kada bi ih se moglo dozirati kao začin.
Zapravo, krenula sam da ih razrađujem za sebe i većinu vas i taman kada sam sve zgotovila, isteklo je vrijeme.
EDIT: Podstaknuta vašim komentarima, a kako bismo ovu igru završili kako treba, pronađite uljeze na slici ispod (ako ih ima) i obrazložite zašto smatrate da osobine nisu svrstane u pravu grupu. Što date detaljnije obrazloženje, to će nam biti zanimljivije čitati vaše opise.
pratim ?
Do sutra ujutro razradi temu, da imamo šta za čitat 😀
Ovo što je Gracia rekla [2]
[3] ?
Baš me zanima šta si bila zamislila ?
Sve od vas zavisi.
Za početak: zašto je pragmatičnost u manama dvaput pobrojano?
Tolerantnost, pravednost, izdržljivost, organizovanost, objektivnost, spontanost, empatičnost – ne vidim ih kao mane
S druge strane, trpeljivost, beskompromisnost, emotivnost, pragmatičnost, gordost, ozbiljnost, intelektualnost – više ih vidim kao vrline.
Ambicioznost – koliko je (svakako) vrlina, toliko može biti i mana
Časnoljubivost – ako mislimo na isto, a ja mislim na častoljubivost – to više vidim kao manu
Naivnost – opseg i sadržaj ovog pojma može biti vrlo velik. Ako se u opsegu i sadržaju tog pojma pretpostavlja dječja naivnost, ili čak i (dječja) nevinost, tada se to može smatrati vrlinom. Ali ako sadržaj navedenog pojma podrazumijeva lakovjernost i/ili slatkorječivost te u konačnici povodljivost, tada je to mana.
Čistunstvo – može biti i mana i vrlina. Kvaliteta karakteristike po mom mišljenju upravo je razmjerna kontekstu. Ali više vidim kao manu usko povezanu s netrpeljivošću.
Gordost – po sadržaju pojma predstavlja vrlinu.
Subjektivnost – ako pretpostavlja identifikaciju s egoističnošću, onda je vidim kao manu.
Ajmo đeco radni je dan. Ja se ove igre ne bum igral jer sam od suvog zlata, nemam osijecaj diskriminacije, o sebi sve najbolje. Šta je bila tema 😛
‘Ajde, ne vadi se!
Ne može jedan od (ključnih) inspiratora teksta da vrda.
To što si ovo naprijed navedeno osjetio u nekim energijama ne znači nužno da imaš pravo biti partibrejker.
Nijesam partibrejker nego šta je nekome mana to je drugomr vrlina i obratno. S obzirom da su odnosi medju ljudima a i naši karakteri ovisno o situacijama fluidni što u jednoj situaciji je vrlina u drugoj može postati mana. U zaključku, iako postoje definicije koje generalno svrstavamo u mane i vrline ja lično kakav jesam ne mogu striktno napisati šta je mana ili vrlina.
Sto si dva puta navela pragmaticnost i naivnost ?
Vrline
Naivnost – Nit je vrlina nit nije.
Mane
Dje trpeljivost mana ?
Ma teska ti ova igra. Preteska. Ovo dodje kao odgonetnuti tajne zivota.
Sve ovisi u odnosu na šta se odnosi određena vrlina ili mana. Ona osobina koju gajimo prema prijatelju i koju smatramo vrlinom, ista ta osobina bi bila mana ako je ispoljavamo prema neprijatelju. Ne mozemo biti isti u krugu porodice, u ratu, ili u poslovnom svijetu. Da ne bi ovaj komentar bio predug i da ne bih naširoko obrazlagao, reći ću samo da naivnost ne smatram vrlinom, mada sam sto puta u životu bio naivan ? Zamjenio bih mjesta, tako da naivnost bude mana a emotivnost vrlina, mada kada bolje razmislim, i u dubini svake emotivnosti mora da postoji bar trun naivnosti ? moj konačni odgovor:
Naivnost – mana
Emotivnost – vrlina
Naivnost bi trebala biti mana. Naivnost nije istiznačnica riječi nevinost. Naivnost znači da nisi dovoljno mudar/pametan i da netko može da te prevari. Naivnost isto znači da vjeruješ ljudima i neprepoznaješ kakav je tko, čak i kada je zao.
I telektualnost bi trebala biti vrlina, pod uvjetom da ti je intelektualno u bilansu sa emotivnim.
Ista stvar emotivnost bi trebala biti vrlina, ako je u bilansu s intelektualnim. Emotivnost i jest vrlina. Pod uvjetom da tvoje emocije ne unište tebe.
Americki psiholozi su mi rekli da imam ADHD… ovdje kažu da se pustim “zapadnjačkih sranja”. I ja sve govorim, zapadnjačko sranje, ali ipak potajno čitam, istražujem i upoznajem sebi slične na vascijeloj planeti, pa mi je baš nešto lakši život u ovoj godini-dvije unazad.
Elem, htjedoh reći da su i vrline i mane dio neurodiverziteta. I to je ok!
Prvo sam pogledala vrline i vidjela u svakoj potencijalnu manu ako se pretjera, i obrnuto. Lično bih izdvojila tolerantnost, empatičnost i izdržljivost sa lijeve strane, a sa desne pragmatičnost, subjektivnost i ozbiljnost. Sve zavisi. Neke mi ne idu jedne bez drugih.
E pošto sam ja čuvena jeziČara, ja ću to natenane. ??
Vrline:
Ambicioznost – Ovo je svakako vrlina jer pokazuje težnju ka napretku i postizanju ciljeva.
Tolerantnost – Jasno pripada vrlinama jer označava sposobnost prihvaćanja različitosti.
Pravednost – Klasična vrlina koja podrazumijeva poštenje i jednakost.
Naivnost – Ovo je uljez! Naivnost se često smatra manom jer podrazumijeva lakovjernost i nedostatak opreza, što može dovesti do loših odluka.
Izdržljivost – Vrlina koja ukazuje na snagu i sposobnost podnošenja teškoća.
Organizovanost – Definitivno vrlina jer doprinosi efikasnosti i uspjehu.
Častoljubivost – Ovo je diskutabilno. Može se smatrati vrlinom jer podrazumijeva želju za ugledom i dostojanstvom, ali pretjerana častoljubivost može prerasti u egoizam i biti shvaćena kao mana.
Objektivnost – Svakako vrlina jer pokazuje nepristrasnost i racionalnost.
Spontanost – Ovo može biti uljez u nekim kontekstima. Iako se spontano ponašanje ponekad doživljava pozitivno, u pretjeranoj mjeri može voditi ka nepromišljenosti.
Empatičnost – Jasna vrlina jer označava sposobnost razumijevanja i suosjećanja s drugima.
Mane:
Trpeljivost – Ovo je diskutabilno. Trpeljivost se može smatrati vrlinom jer pokazuje strpljivost, ali u pretjeranoj mjeri može voditi ka pasivnosti, pa je u nekim situacijama i mana.
Beskompromisnost – Mana, jer podrazumijeva nesposobnost za postizanje dogovora.
Emotivnost – Ovo je uljez! Emotivnost je osobina koja, iako ponekad izaziva poteškoće, često obogaćuje međuljudske odnose i može se smatrati vrlinom.
Pragmatičnost – Ovo je uljez! Pragmatičnost ukazuje na praktičan pristup problemima i često je smatrana vrlinom, osim kada vodi ka zanemarivanju etičkih principa.
Nestalnost – Mana jer ukazuje na nedosljednost i nepouzdanost.
Čistunstvo – Mana, jer pretjerana urednost može izazvati rigidnost i netoleranciju prema drugima.
Gordost – Jasna mana jer označava oholost i aroganciju.
Subjektivnost – Mana jer podrazumijeva pristrasnost i nedostatak objektivnosti.
Ozbiljnost – Ovo je uljez! Ozbiljnost je često vrlina jer ukazuje na odgovoran pristup obavezama i životu.
Intelektualnost – Ovo je uljez! Intelektualnost je svakako vrlina jer pokazuje duboko razmišljanje i težnju ka učenju.
https://ibb.co/dKcRc8s
??
a jeste vala, dva put naivan i dva put pragmatičan ?
Reče li dvaput?
?
da znam gramatiku gdje bihmi bijo krah ??
Neću zamjeriti.
Imala sam nekoliko velikih trauma, ali suočila sam se sa njima, što nimalo nije bilo lako.Super sam prošla kroz kakve tame sam kročila.Predpostavljam da me sačuvala dobrota više sile, pa bi bila sretna da nosim u sebi bar mrvicu te dobrote?
Nosiš, itekako, to svi znamo?
Vjerovala sam osjećaju da nećeš zamjeriti; volim kada je povjerenje u energiju toliko da se obistini.
Nastavi tako Senjora, neka te sreća i dobrota prate♥️
pa kaže ja se ponavljam : P
Hahahaha???
Dijelim ih u dvije kategorije: moralne osobine i praktične osobine koje nemaju nužno moralnu dimenziju.
Uljezi su naivnost među vrlinama i intelektualnost među manama, jer nijedna od ovih osobina nije intuitivno usklađena sa svojom kategorijom.
” ja recimo smatram da se on gotovo beskompromisno stopio sa ideologijom suštine, te bi mu, za zadovoljnije življenje, bila potrebna jedna izraženija mana – određenost.” Iskreno, pojma nemam o čemu ovdje pišeš. Šta je ideologija suštine? Na koju vrstu određenosti misliš?
Ovo:
“Kada citam dileme svijeta strane su mi. Oces da se ozenish, zaljubis, skucis, sta god. Sve je to beznacajno. Propovijednici masu asovima iz rukava, budi dobar, etican, kao da covjek samo od sebe ne postaje takav kroz zivot, pa mu nude loto nagradu na onom svijetu sve da bi ga pokorili. Dadnu mu jedinicu vremena i Gregorijanski kalendar, i smrt. Onda mu dadne shansu da se razmnozhi, da se geni u drugom tijelu na slichan nacin zavrte i nastane neraskidiva veza u pojmu “krv nije voda” a jeste(…)”.
“Sad reci da kvantna fizika nema nikakve veze ni podloge. Mozes je na hiljadu nacina dokazati, ako si covjek koji je prisutan u sada. Ako klade valjas u nekom intelektualnom svijetu onda si odvojen skroz. Shibash autoputevima egoisticne obmane, vidi mene, kako sam pametan. Sve sam skontao. I onda dodje kosachica, prellijepa i umilna i uleti klizeci kao Pape Sushic iz TLN zajebancije i zalegnes na hladan pod.”
“Jedini uspijeh pocinje iz sada kada se racionalno zna sta je u pitanju bez obzira na balans dualnosti. Nekada sile vuku da energije predje u neki drugi krug postojanja i nemocan je covjek pred tom odluckom iako se sili, umislja si svaki dan novi svijet. Da se i toga dotaknem. Kazem svijet nastaje svaki dan kada covjek otvori oci, i nestane kada ponovo ih zatvori i zaspe. Konstatno ga stvara. NE, postoje arhive i arhive dokumenata da je svijet postojao prije nas, logicno postojace i poslje nas i postoji dok spavamo ali to je iluzija dok ne skonta covjek da je on sam stvorio sve te arhive dokumenata nekog svijeta iz proslosti sve sa knjigama punim shtiva i slika, skica i karti, iz nekih kao proslih vremena poredanim po policama raznih prostorija i ustanova. No godine i decenije oblikovanja od tapkarosha u mraku mu ubiju pojam vlastite beskonacnosti i moci koja prirodno zivi u njemu, pa se onda skruseno smatra malim u odnosu na svemir, i ove mane i vrline sta se spominju po blogu zadnjih nekoliko dana.”
To ti meni reci šta je ideologija suštine ?
Nije mi ovo nikakav odgovor. Al’ dobro evo Kemal Monteno mi pjeva “samo bi ti se kazalo…”. Mislim shvatićeš post iz svoje perspektive ali meni nema veze sa tom nekom ideologijom suštine koju spominješ. Šta bi sa određenošću?
Što nije odgovor? Baš je detaljno.
Određenost je držanje za formu. Referenca za formu data je u postu.
Ma kakvi, ovo mi više liči na neko prcanje u mozak nego da mi nešta pojasniš.
Pa, nije to tako.
Žao mi je što tako vidiš.
Selina prolazi kroz neki emotivni momenat. Spremila sam cijeli post za popodne kad mi vrijeme dopusti.
I am a business woman a januar je krenuo ofanzivno. Poslije posla sam spavala jer nisam imala dobar san cijelu sedmicu, tako da – ne trči, Vasiono. ?❤️
Sve je uvijek isplanirano?
Sve. Odavno koristim dvije aplikacije za organizaciju, a agendu i žurnal cijeli život. 🙂 Tako i blog.. blog ima slobodan hod samo kad imam i slobodno vrijeme i dosadu na poslu, pa eto 😀
Uff koliko smo mi različite… toliko da sam ja htjela pored spontanosti dodati dvije kvačice kao ✅✅.
Također volim (Volim!!) voditi dnevnike imati, excel tabele, imati notion na kojem pišem potisnute ideje, ideje za poklone, ali šta volim više od toga je kad zaboravim da postoje, tad se živi haha.
Opet kad saberem sve veliku satisfakciju imaju i dani kad prekrižiš sve sa to do liste, još ako stigneš taj dan biti i spontan – win!
Ja bih osjećala haos da nemam liste. Doduše, nisu sve stvari uvijek na listi. Jučer sam npr nakon posla – sve sam otkazala. U pidžamu oko 18h, u dekicu, i gledala netflix i zaspala u dnevnoj jer mi je trebao odmor i od fizičkih i od emotivnih urnebesa u poslj vrijeme.
Probala sam notion, i sve to stoji tako kako i sama kažeš – zaboravljeno. Zato imam svoje sisteme, jer rekoh – to radim cijeli život, od srednje škole ozbiljnije, faks i dalje život baš su organizovani za budžet, putovanja, izlaske, izdatke, sve. 🙂 meni tako odgovara i ja to volim.
Nisam zaista do kraja rigidna da napišem – spavati i kvačica pored, već više volim da znam šta, kad i kako više o profesionalnom životu, a privatni dodajem jer se moram uskladiti i sa vremenom ljudi sa kojima se družim i viđam pa zato imaju svoje mjesto u kalendaru. 🙂
“Da li to znači da je svaka rečenica neistinita, jer je osuđena na nedorečenost, razmišljajmo?” mi kod mene razmišljamo da je nedorečenost jedino i istinita
Referenca: suština?
Zanimljivo je čitat tvoja razmišljanja. Zaista si se potrudila.
Ali imam nekoliko primjedbi vezano uz traktat o meni 😀
Točka 1: Ja sam utvrdila dvostruko ponavljanja samo pragmatičnosti. NKTB je prvi uvidio dvostruko ponavljanje naivnosti. Tako da za ovo ne mogu prihvatiti zasluge 😀
Točka 2: U mom komentaru piše: “Tolerantnost, pravednost, izdržljivost, organizovanost, objektivnost, spontanost, empatičnost – ne vidim ih kao mane“.
Znači, za mene su tolerantnost, pravednost, izdržljivost, organizovanost, objektivnost, spontanost, empatičnost – uvijek VRLINA.
Iz obrazloženja pod točkom 2, tvoja teorija o Frojdovoj teoriji omaški, po meni pada u vodu 😀
S druge strane, donekle bih mogla reći da si u pravu kad kažeš da je to nešto dobro kanalisano i premazano iskustvom. Donekle utoliko što sam s godinama starosti uspjela naučit napravit zadršku kad je riječ o spontanosti.
Ako, ali samo ako, spontanost poistovjetimo s impulsivnošću, vjeruj da još uvijek bolujem od te bolesti. Još uvijek ima momenata kad impulsivnost pobijedi.
Što se pak tolerantnosti i, nasuprot njoj netolerantnosti tiče, tu se stvari mjenjaju. Mogu istolerirat gotovo sve, ali sada u ovim godinama počela sam postavljat granice. Postala sam apsolutno netolerantna na ljudsku glupost, na netrpeljivost, na neka ponašanja. I tu iskustvo dolazi do izražaja: i svjesno i nesvjesno sam odlučila micat se iz prostora gdje se dešavaju stvari koje više ne mogu tolerirat usprkos svim argumentiranim i neargumentiranim obrazloženjima naročito ako se ekscesi uporno ponavljaju.
Gordost je pojam kojeg zaista treba razlikovati, kako si napomenula, od oholosti i arogancije. Sjetimo se samo Maksima Gorkog. Gordost je divan pojam i ne treba ga stavljati u isti koš s ohološću i arogancijom.
1: Prvi utvrditi dvostruko ponavljanje je dovoljno, ne budi cjepidlaka.
2: Ako nešto “ne vidiš kao mane”, a odmah nakon, “s druge strane”, neke druge osobine “više vidiš kao vrline”, zar to nije prekasan plejgraund za Frojdovu teoriju omaški?
Nastavak obrazloženja u tački 2. upravo potvrđuje ono sa čime se tekst igrao?
vidim ja, ti bi se samo igrala 😀
to ćemo u detalje raspravit, samo da se ja ukažem u Šeheru 😀
Hahahaha, oho se oho meni?
hahahaha, procitah ovo o meni 😀 Svidjelo mi se 😀 Nadam se da si sve iskreno rekla ono sto mislis 😀 Ustvari ja volim iskreno pa makar i ne svijdelo mi se 😀 …. Dodat cu jos nesto na ovo sto sam o sebi rekao.Ja samo ne volim kad me neko objasnjava na nacin da mi izmisli nesto i prišije nešto sto je sam pogresno skonto o meni i onda objasnjava to. Npr ja mislim da žene isto kao i muskarci trebaju da se trude da u svom domacinstvu da urade sve ono sto su fizicki i mentalno sposobni bez obzira sto mi imamo narativ da je to muski posao. (npr najobicnije loženje vatre, to moze žena raditi jer nije tesko) I to me je je jednom naljutilo kod Gracije kad mi je napisala nesto kao mrzim žene zato sto sam napiso nesto tog tipa, ne sjecam se šta. I onda me izbaci iz takta to da ja sad ponovo moram objasnjavati sta sam rekao i da se ja sad moram pravdati kako mrzim zene. Ona ne primjeti da je fokus bio na necemu drugom, ali eto skonta nesto nepostojece i ja sad moram se pravdati za to nešto nepostojeće. I eto tako to 😀
p.s.
kako si objavila i novi post i jos zadrzala komentare iz proslog posta ? Mirac
Jesam, iskreno sam napisala.
Drago mi je da ti se dopalo?
Iz kojeg je razloga moj komentar završio gore to niko živ ne zna?
Snašle smo se?
Nasmijala sam se naglas. Steći ću ja vještinu umjerenosti, ima vremena.
Jedan profesor je to, skoro identično, rekao o meni mojoj razrednici koja mi je prenijela. Ja to ne vidim tako, jer u teoriji kad pričamo o vlasti i ulasku u politiku, ja ne bih prezala ni od čega do konačnog cilja da se ti i moja djeca i ostali osjećate sigurno u ovoj državi. Loš političar sa dobrom namjerom.
Ne mijenjam mišljenje, a i kod profesora sam dodatno spremna lobirati?
Prvo, hvala ti što si se ovoliko potrudila. Zaista jesi.
Kad sam pisala o manama i vrlinama, trudila sam se da budem objektivna, pa sam se vjerovatno malo udaljila od sebe pa je zvučalo tako kako je zvučalo.
Što se tiče naivnosti – da, vjerujem da ona nosi veliku dozu vjere u ljude, vjeru koja nas čini boljima, ali radi se o tome, da realnost ponekad udari baš tamo gdje si najslabiji, pa mi ta naivnost, nažalost, postaje mana, jer me razočarenja povrjeđuju ma koliko ja to skrivala jer nikad nisam voljela da me neko vidi slabu. Eto, takva sam. Tada nastaju moji tekstovi, kako ti kažeš o zloćama i tako dalje. Ali, to opet ne znači da prestajem vjerovati u ljude, baš kao što sam navela u onom svom postu, kad sam rekla da uvijek iznova ponavljam “grešku”, pa vala i neka sam.
Ono “čopkanje” znanja, šta da kažem – Ah, ko to zna. Niko ništa ne zna. Krhko je znanje. ?
Znaš, uvijek je dobro vidjeti stvari iz različitih uglova, a vjerujem da će ovo tvoje eksperimentisanje navesti neke samopromatranje, pa možda i neki boljitak. Mene jeste.
Znam, osjećam da vjeruješ u ljude. Zato sam i insistirala na toj autentici?
Potrudila sam se jer se ovako nelinearno, skokovito upoznajemo. Zgusnutija smo grupa u zadnje vrijeme na Bloggeru, željela sam to iskoristiti i podebljati, sviđa mi se?
Me gusta ? Hah! Astrologus mi je radio natalnu, nije eksplicitno spominjao Pluto, ali između ostalog ovo mi je napisao:
“ Prilagodljiva si a svoja, to je poseban kvalitet, koji se ne vidi na prvu. To je samo jedna u nizu rijetkih stvari koje te opisuju. lagana ko perce, a ne bez stava. Nije kod tebe baš oko za oko, daješ ti uvijek više nego što dobijaš i kad se radi o lijepom i kad je riječ o ružnom, ali znaš i uzvratiti. Onaj mars to zna automatski odraditi bez tvog voljnog učešća. Iznenadiš sama sebe.”
Drago mi je?
Za Astrologusa i natalnu nisam znala, kao ni za bilo šta drugo osim sintetisanog iz posmatranja, tako da se i to baš fino uklopilo.
Nemam primjedbi, uglavnom vjerodostojan opis, ali mi je zagonetka, kako i na osnovu čega se može zaključiti da sam prirodno ćutljiviji, a jesam ?
Ne može se zaključiti, vjerovala sam da je tako?