Ne znam iz ličnog iskustva, ali kažu da se u bivše socijalističko doba tekst koji slijedi ne bi objavljivao kao onaj koji je dostupan svima. Opravdavano je to strahom od neuklapanja u društveni narativ i sankcija koje bi zbog toga uslijedile. Kažu da je o nekim stvarima bolje bilo ćutati, eventualno ih smjestiti u naučnoistraživačke publikacije – knjižurine koje su teško čitali i cenzori.
Da li ispravno zapažam da je i danas u Bosni, čiji korijen bos vodi do najvremešnijeg etimološkog značenja u više svjetskih jezičkih grana sa značenjem golo, golotinja, goli čovjek, gola zemlja (?), a u simboličkom značenju nešto što je tako samo po sebi, nepatvoreno, nekako društveno neusklađeno pričati o porijeklu? Begovske porodice, koje je, u većini, lako identifikovati po samome prezimenu, nerijetko su u goloj Bosni (gola i bosa, prva asocijacija) izložene podsmijehu ulice što je danas progresivno predstavlja fina gradska raja.
Ovaj tekst ima za motiv da se zamislimo nad našim porijeklom, svi mi koji smo danas u Bosni i koji znamo da smo iz Bosne. Da budemo nepatvoreni i da budemo slobodni u svojoj nepatvorenosti. I begovi, i kmetovi, i slobodni seljaci, i radnici, i slobodni građani, svima je nama Bosna zajednička.
U viteško-vlastelinskom grbu moga pretka, starom 550 godina o čemu ću kasnije, dvije su sablje – jedna bijela, a jedna crna. To znači da je učestvovao u dva velika okršaja sa vojskom tadašnje Osmanske carevine, te da je u jednom okršaju u kojem je njegova vojska učestvovala dobio, a u jednom izgubio.
Više od pola milenijuma kasnije, a imajući u vidu korijen prezimena moga supruga, rođeno je dijete iz nekad neprijateljskih vojski. Krug se tako na samo jednoj, našoj pojedinačnoj intimnoj priči zatvorio – svaki čovjek i svaka vojska ima samo jednog, zajedničkog pretka. Ali i potomka.
Za relativno malo porodica u Bosni sačuvan je vremešan pisani trag o nemijenjanju porodičnog imena – prezimena. Tako bismo rekli ako pogledamo onako namah, površno, ali je, i zbog naše i zbog istorije naše zemlje, iz moga ugla porazno što mi, zapravo, uopšte ne znamo da li je prethodna tvrdnja tačna!
Opisaću vam na vlastitom primjeru kako o samima sebi nemamo pojma.
Prije svega desetak godina, na prvo saznanje o mome pretku Pribislavu, vitezu od Bosne, bliskome dvoru Stjepana Vukčića Kosače, ista sam prenijela svome ocu. Samo zato što je iz mnogobrojnih istorijskih nalaza što su generacijama prikupljani i izdašno finansirani od prezimenjaka iz Zagreba i šire Hrvatske, te Rumunije, koji i danas uz ime pridružuju i plemićke titule, evidentno da su još od Pribislava (a vjerovatno i prije njega) nekadašnji krstjani Crkve bosanske položili vijernost Rimu i katoličanstvu, moj je otac negirao i negira da je riječ o istoj porodici. I koliko mu se god nalaza podastre da je porodično prezime toliko rijetko da je nemoguće da je imalo više autohtono odvojenih grana – džaba!
Ovaj grb mog pretka iz 1475. govori da porijeklo veze nema sa Slavenima, suprotno njegovom ličnom imenu Pribislav.
Imajući u vidu da je vlastelinstvo dobio vojnim (viteškim) zaslugama (tzv. stečeno plemstvo, a ne plemstvo po krvi), ovdje bi trebao biti neki orao zbog vazalskog odnosa spram Ugarske kraljevine. Lav, koji kao drevni vavilonski simbol predominantno baštini anglo kulturološki krug još od Ričarda Lavljeg Srca (učešće u krstaškim ratovima na Svetu zemlju) ne bi se trebao nalaziti na grbu bosanskog vlastelina, čiji su preci u neka doba slavenizirani o čemu govori i njegovo ime. Tu je i zmaj, također čest motiv u anglo kulturološkom krugu, a koji je također zapravo simbol Istoka, ušavši u hrišćansku predodžbu stvarnosti kroz priču o Sv. Đorđu/Georgiju/Juraju koji ubija aždahu (zmaja), te je ovdje zanimljivo reći da je Sv. Đorđe rođen na prostoru današnje Turske, a sahranjen u jednoj od najstarijih ranohrišćanskih episkopija u današnjem Egiptu. Tri zvjezdice na grbu, koje savremeni heraldičari smještaju u pragmatični izgled tadašnjeg štita (bodljikava ispupčenja), zapravo su jasan pokazatelj uticaja hebrejske kulture (Davidova zvijezda, hebr. magen David u značenju “Davidov štit”).
Proputovasmo mi tako časkom cijeli svijet, te ne spomenusmo Padovu gdje je taj moj predak sahranjen jer je skončao kao diplomata Kosačinog dvora u Italiji, da bi se vratili do Goražda, u Bosni, gdje je ustanovljeno da su bile prve kuće ove porodice. Možda zato, kada prolazim tim širim područjem u čijem je epicentru Foča, a obuhvata i Goražde, najviše osjetim rezonanciju koju moja zemlja meni šalje.
Otkrijte ko u svojoj Bosni zaista jeste i srećan nam Dan nezavisnosti naše države!
⚜️
i tebi i bosni ♥️🕊️⚜️
Hvala lijepo moje⚜️♥️
Ja bih baš voljela znati svoje porijeklo, ali ne potičem iz begovskih porodica ni sa jedne strane, iako posljednjih recimo 200 godina gdje znam ko su mi preci, svi su zemljoposjednici i muslimani.
Prošle godine mi je jedan Albanac pokušavao pokazati kako je Sandžak zapravo albanski a ne bosanski, pa mi pokazuje porijekla mnogih prezimena da imaju albanski korijen. Ja opet nisam pronašla ni jedno – ni očevo, a pogotovo ne majčino koje se ne završava na -ić ili -ović, a kojeg opet nema ni u istočnoj Bosni ili jugoistočnoj Bosni poput Foče i Goražda odakle vidim da mnoga prezimena potiču. Dosta ga vežu za Bijelim Poljem, a mati je svoju nanu zvala bika, što je opet autohtono za Crnu Goru. Ono što znam jeste da po odlasku Osmanlija, mnoge muslimanske porodice su prošle kroz jednaku sudbinu spaljivanja spisa naročito o porijeklu jer se trudilo da se zatre trag.
Isto kao što se zatire trag da je islam u Bosnu došao 8. i 9. vijeka od Španaca i čak – pazi – Mađara. 🙂
U svakom slučaju, smatram nam Bosnu ilirskom, sa nametnutim jezikom slavenskim.
Sretna i ti i Bosna nam 💙💛
Sa Albancima (Arnautima, Argonautima) zaista imamo zajedničko ilirsko porijeklo još iz predslavenskog vremena. Samo zato što nam je jezik različit ne osjećamo posebnu bliskost, jer Albanci, za razliku od nas, nisu slavenizirani.
Ako je tvoja majka svoju nanu zvala “bika”, to govori da je sa te strane (majčine ili očeve) porijeklo tvoje majke iz onoga što danas podrazumijevamo Sandžakom (dijelovi Srbije, Crne Gore, pa i Stare Hercegovine).
Za nastavak -ić znamo da je mnogo kasniji fenomen. Nažalost, zbog oskudne pismenosti, samo plemićke ili porodice čiji su članovi činovnički radili za sisteme vlasti danas imaju privilegiju da pronađu vremešne pisane tragove u svome porijeklu. Ipak, ja bih svakom Bošnjaku, u kasnijoj dobi i uz osigurana određena materijalna sredstva savjetovala da u Istanbulu, u državnom arhivu, traži odgovore i naći će mnoge. Osmansko carstvo imalo je sjajno uređen poreski sistem, mnogi pisari-ćate su ga opsluživali. Sve se to još uvijek čuva u današnjoj Turskoj. Znam to otkada sam izvršila uvid u ovu publikaciju, dosadno ali vrlo značajno štivo za onog koji traga za svojim porijeklom. Zasniva se na izvorima Osmanskog carstva za potrebe prikupljanja poreza i imam je kod sebe.
❤️❤️❤️
Gdje si tiiiiii🤗♥️
Hvala na pocasnoj cestitki – u naslovu bloga, ni manje ni vise ✨❤️
I sretan ti Dan nezavisnosti!
Nisi ti meni svako mila moja♥️
Da si mi još duuuuuugo živa, zdrava, srećna i voljena, zajedno sa svojim najdražima i nama svima🥰🧚🏼♀️🥂
Srećan nam!⚜️♥️
Vasi moja 😘❤️ hvala ti!
🤗🥰
Baš lijepo što si postavila ovaj interesantni tekst u čast našoj Bosni. 🥰
Samo, jednim sam malo zbunjena. Ne kontam odakle da je ispravno porijeklo imena Bosne od riječi bos u značenju golo?
Je l postoje neki izvori? Stvarno me zanima?
Zar ga nije ispravnije vezati za predslavensko, odnosno rimko doba- Bos/Bogh u značenja tekuća voda.
Hvala na čestitci. ❤Ja prekjučer, unaprijed sve obavila na svom blogu, al ako nisi vidjela evo i sad- Sretan i tebi dan nezavisnosti!
I da, sretan rođendan Morgani. ❤
Drago mi je da ti se dopalo Rikice, srećan i tebi Dan nezavisnosti naše Bosne♥️⚜️
Zapravo sa čekala da se neko baš na to referiše, hvala🤗 Ono što je nama dostupno, bar koliko sam ja istraživala, a za jednog laika mislim da je u pitanju solidan komad vremena (dvije decenije), vidim da to nigdje niko na taj način nije obradio.
U vrijeme pisanja diplomskog rada (nije povezan sa jezikom), dobila sam dopuštenje da u pet radnih dana boravim u biblioteci Matice srpske u Novom Sadu pet radnih dana za puno radno vrijeme biblioteke. Za većinu materijala je bilo dozvoljeno kopiranje, a za neke samo uvid u izvor, i to ne originalni, nego reprodukciju. Tada sam, sasvim slučajno jer se autor u svome fundusu prevashodno bavio psihologijom (začeci), naišla u jednom njegovom eseju kako prilikom istražvanja etimologije riječi treba insistirati na najmanjem korijenu koji se iz riječi može prirodno izvući, a onda tražiti kojoj grani svjetskih jezika taj korijen pripada.
Tu sam naišla na riječ bʰosó, evo je OVDJE sa značenjem (pretpostavljam da si se već susretala sa ovim svjetskim projektom, super je, veoma kredibilan, preporučujem). Riječ je o korijenu zajedničkom za indoevropsku i proto-indoevropsku granu jezika, u ispravnom značenju “golo”. U proto-slavenskom je bȍsъ, u užem značenju bos, u širem go, dok je u njemačkom oblik “bar” doslovno go.
Uz korijen “boso” (nezvučno “h”) i nastavak -na, dobijamo Bosona i tada je dosta jasnije.
Ovaj način na koji se metodologija istraživanja korijena riječi postavlja je puno starija i od predslavenskog i od doba Starog Rima, pa i od doba Starih Grka, jer pretragu radi po svjetskim granama jezika.
Posebno mi je zanimljiv “bazis”, gotski, u značenju go, onakav kakav jeste. U azerskom jeziku isto se izgovara i piše i znači osnova, temelj.
Da ti pravo kažem, nisam ti ja neki historičar, nego tako kad me nešto zainteresuje, prva adresa na koju se obratim je moj sin, koji baš, baš voli historiju i istražuje je još od osnovne škole, a znam da je dobar u tome, pa tragom tvog pomena koji si ovdje lijepo prikazala i pojasnila, ja mu, pošto se vrzmao okolo, kažem ovo što ti meni sad (nisam stigla odmah odgovoriti jer sam spremala iftar). E, sad pošto mu je bilo mrsko da mi objašnjava, uputio me na ovaj link.
https://nubt.ba/wp-content/uploads/2024/07/O-značenju-imena-Bosna.pdf
Helem, hajd budi pametan. 🙂
Puno ti hvala što si mi ostavila link, ne bih rekla da sam naišla na ovu publikaciju. Baš fino postavljeno da se može čitati.
Volim ove teme, odmah mi je uzbuđenje zbog predstojećeg čitanja😃
Pozdravi sina i zahvali mu se.
Baš mi je drago da si se obradovala ovoj publikaciji. Smatraj je skromnim poklonom za Dan nezavisnosti naše Bosne. 😊
Sinu pozdravi uručeni, toplo primljeni, iako je izgledao malo zbunjeno kad sam rekla da dolaze od Vasionke 😊 Imaš i ti pozdrav od njega.
A mene je, baš kao i tebe, oduševila ova publikacija, toliko da nisam odoljela, a da ne napišem post u kojem sam iskoristila ponešto iz nje.
Hahaha, pozdrav od Vasionke – who the f.?!!!🤣, kakvo je to ime.
Vidjeh tvoj post, već sam komentarisala😃
U publikaciji bi trebalo biti još teza na koje, do sada, nisam naišla, prosto jer je, kako zaključih na prvi pogled, cijela posvećena tajni značenja imena Bosna.
🤣 Smijala sam se i ja da znaš, al naravno da je skontao da je u pitanju nick.
Pitaću sina ima li u svojoj arhivi još kakvih sličnih publikacija, pa možda bude u njima šta…
⚜️
😍🤗
Meni je Bosna uvijek lijepa🙂
Najljepša naša zemlja Bosna⚜️♥️
Kad bi krenula u svoje od istoka i zapada, s mamine, tatine, babe jedne, babe druge, dede jednog, dede drugog to bi mogla biti doktorska disertacija ko je koga sve ovdje zaskočio… no, kad me sad pitaju šta sam, kažem “pas avlijaner!”… pa da ne idem predaleko, pitala sam nekad šta su zaokružili 92ge… kažu ono sto i svi oko nas, poslije i na protestima ko i svi… kad je zapucalo, mogli su, kažu, gdje su htjeli… i informacije i novac… a eto, nisu. Tako da od psa avlijanera, runde onog što pripada svima u mahali, a nikome zapravo…
Sretan dan nezavosnosti!
Svi smo mi avlijaneri!
I o g r o m n u privilegiju imamo što potičemo i živimo (ili redovno posjećujemo) zemlju koja se takoooo dugo zove isto dok u njoj, za sve to vrijeme, svoj trag ostavlja toliko različitih ljudi, kultura, običaja, habitusa, škola ideja…
A sve to u jednom prekrasnom daru prirode: i mediteranska i kontinentalna klima, i gorja i nizine, i mora i jezera i rijeke, i krš i šume, i nepregledna plodna polja…♥️
Istraživanje (vlastitih) korijena je vrlo opsežan posao, pričale smo o tome…
Ja se svojim bavim više od 20 godina, i još uvijek nisam gotova jer na dva pitanja nikad neću naći odgovor… nisam odustala, svako malo pogledam ima li kakvih novih informacija, jer i sama digitalizacija je zahtjevan i time-consuming-never-ending task.
U jednom od takvih pregleda, pronađoh da je moja baka s mamine strane, a to nitko od nas nije znao, imala i još dva brata. Imajući to na umu, svašta je moguće… treba samo biti uporan i strpljiv
Sretan vam praznik dragi moji blogeri na južnoj obali Save 😀
Hvala ti draga moja Gracija♥️
I tebi, i tebi (!!!), i ti si naša🤗
Jedva čekam još koju čašicu razgovora o našim rodoslovima; tako si strpljivo i temeljito posvećena sklapanju tih kockica.
Može li prezime s materine strane? 😇
Reći ću da je, za razliku od prezimena sa tatine strane, veoma često i rasprostranjeno u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji😊
Neka si mi rekla, ali kako znaš koje je? 😱
Pa, ne znam😇
To je u slučaju ovog prezimena nemoguće utvrditi.
Znam samo da je ta loza u bar 400 godina unutrag (crkveni izvori) živjela u Žitomislićima.
Vrijeme koje tom trenutku prethodi i da li su uopšte iz Bosne – to je totalni blanc i nemoguće je razvezati.
Uglavnom, bijelji ten, kosa koja ima crvenkasti pigment i zelene oči – to je ono što je većini mamine rodbine sa strane njenog oca zajedničko.
Hmm, enigmatska Vasionka… Kako znaš ako ne znaš 🤣
#nktb
Pa tako kvantni računari rade.
Operira na JESTE,
Operira na NIJE,
Operira na JESTE I NIJE🤣
ja ozbiljan, a ti mene zezaš!
samo sam pitao može li, jer je etimološki “tvrdokorna planina”!
R, sad sam te baš shvatila!😃
Nije R hahah
A bila sam sigurna da sam napisala: E, sad sam te baš shvatila🤣🤣🤣