O snazi dobrih namjera: Iz niškoristi u genija

“Jedan dan je Thomas A. Edison došao kući iz škole i dao papir svojoj majci. Rekao je: ‘Moja učiteljica mi je dala papir i rekla da ga dam samo tebi.’
Majčine oči su bile pune suza dok je čitala djetetu pismo naglas: ‘Vaš sin je genije. U našoj školi nema dovoljno dobrih učitelja koji bi ga mogli pratiti. Molimo vas, učite ga sami.’

Poslije mnogo, mnogo godina, nakon što je Edisonova majka umrla a on postao jedan od najvećih izumitelja, preturao je po starim obiteljskim stvarima. Odjednom je ugledao presavijeni papir u kutu ladice radnog stola. Uzeo ga je i otvorio. ‘Gospođo Edison, vaš sin je mentalno bolestan. Ne možemo ga više podučavati u našoj školi, s drugom zdravom djecom. Savjetujemo vam da ga učite sami.’

Nakon što je pročitao što je stvarno učiteljica napisala u pismu majci, plakao je satima, a onda je upisao u svoj dnevnik: Thomas Alva Edison je bio niškorist kao dijete, ali zbog heroja majke, postao genije stoljeća.”

IMG-7909

Thomas Edison u dječačkom dobu

IZVOR: Book.hr

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1321

6 0 komentara

  1. Hvala na podsjecanju na ovu divnu majku i njenog sina genijalca… Ova priča je zasnovana na istinitim činjenicama… Nije bilo pisma.
    Čuo je kad je učitelj za njega rekao da je “smušen” i da teško prati nastavu, a on je s gađenjem i uplakan uletio u kuću iz škole.
    Majka ga je pratila u školu sljedećeg dana tražeći objašnjenje za ovu kritiku.
    U to vrijeme “addled” se koristilo za opisivanje nekog mentalno bolesnog, ali sada bismo teškoće Tomasa Edisona prepoznali kao disleksiju. Od tog dana njegova majka je preuzela brigu o njegovom školovanju ( homeschool ). Zato niko i nema nista protiv da ovo pismo zazivi kao da je i bilo… a ja cu reci: “Ama bilo je, kad te ovakva majka odgoja, uči, usmjerava… Sve je tako bilo, samo nije učitelj zapisao, ali jeste Edison!”

    • Hvala tebi što si sa nama podijelila originalnu priču♥️
      Slažem se, razlika u detaljima ovdje nimalo nije narušila poentu i princip.

      (koliko mi se puta samo desilo u svakodnevnom životu, susrećući se sasvim slučajno i kratko sa djecom iz autističnog spektra, da u njima instatno prepoznam potpuno drugačije od uobičajenih, prosječnih, ali veoma snažne umove. da imamo mogućnost gledati kroz takve perspektive i da nismo nemarna, površna većina, ovaj bi se svijet suočio i dalje razvijao kroz neslućene pronalaske, sigurna sam u to. ako je vjerovati Gardnerovoj teoriji višestruke inteligencije, a meni je bila omiljena i u njoj sam mnoge odgovore našla – kod djece autističnog spektra toliko povuče u neku vrstu inteligencije, do zaista nivoa genija, ali druge zato trpe. kada bismo samo otkrili valjan način komunikacije da nas poduče svemu tome, te kada bismo, s druge strane, insistirali na njihovom “podruštvljavanju”, “socijalizaciji” samo onoliko koliko je nužno da sami mogu i znaju da svijet nema pravo da ih proguta…
      zaista se nadam, recimo i da predosjećam, da će to vrijeme doći.)

Leave a Reply