(nabrajalica za odrasle)
Zato što ovo nije pisano za ljude sa teškom fizičkom ili psihičkom bolešću, i zato što mi nismo jedni od njih.
Zato što je duša laka kada sunce sija i ne trudi se, po svaku cijenu, da čupa svoj jing od svoga janga.
Zato što nas odozgo gleda stari ja i on će nas ispitivati stvarnostima.
Zato što smo preširoki da se provučemo kroz samo jedan ego.
Zato što trenje boli, a mi se i dalje trljamo o granice trudeći se da se držimo poznatog.
Neće poći krivo jer niko ne želi da postoji sa neizdrživim ja.
Zato što u polju – pod vedrim nebom, dok koža pušta otrove pretvarajući ih u živahnu vlažnost, a oči na bojama cvijeća odmaraju, zakačene lijeno – leptirovi neće da produže dalje od našega nosa: Vezu svoj ekstatični let plešući po ljepoti naših misli.
Zato što je oprez matematička radnja dupke puna nepoznatima. Mašine bolje računaju oprez, pa napuštamo tu stvar.
Zato što od sumnje umiremo, ne u životu, nego u postojanju.
Zato što imamo duge ruke. Za zagrljaje.
Zato što ne mislimo loše ne zato što nismo u stanju, nego zato što nećemo.
Zato što naša stara ja uzimaju nove učenike i otvaraju nove škole kada mi buljimo u vrh svoga koraka, oduševljeni kao da je prvi.
Zato što naša zamjeranja daju toplotu suncu i jasan smisao imaju, ali se nećemo spaliti. U katastrofi lažemo i učitelja da bi spasili jedni druge.
Zato što lijepe misli liječe, a ružne misli truju, pa smrt postoji da nam to i empirijski dokaže.
Zato što ružičaste naočare nisu iluzija – vidimo isto, samo u toplijoj boji.
Zato što pojma nemamo koliko smo stari, a kada to saznamo, bićemo cijeli u treptaju oka.
Zato što mi težimo za mirom klešući ga od haosa.
Zato što ljubav nije lična stvar.
Zato što lično ne postoji, a lično to saznajemo.
Lijepo si ovo napisala 🙂
Evo i od mene jedna.
Zato što, na kraju, shvatamo: nismo postojali da bismo se borili za sebe, već da bismo bili jedno sa svima.
A ti si veoma dobro dopunila, pa i u par riječi pojasnila osnovnu tezu opšteg ličnog♥️
Hvala ti.
(p.s. nešto mi je Blogger spor juče i danas, da li je tebi? mislim da je još prekjuče počelo; bio je čak nedostupan/ na “remontu” kraće vrijeme. tada sam pogledala i bila je promjena u certifikatu, koji je baš isticao – sjećam se kada je Brut to ranije napisao, negdje oko 24.04. da je istek, ako me sjećanje dobro služi.)
Nema na čemu 🥰
Daa. Isto. Prekjuče sam jednom pokušala ući, ali stranice nije bilo.
Sad je OK. Dokle, čuče se.
Danas je skroz ok. Osim pomalo ranije jutros.
Isti problem Vasiona i kod mene😕
Ljubav nije lična stvar, ali bi trebao svako da je gaji🙂
Evo upravo sada, kada sam uzela da čitam i ostavljam komentare, mnogo je bolje. Normalna mi je brzina otvaranja. Vidjećemo kako će “hodati” dalje.
Hvala ti što si mi rekla kako je kod tebe; kontam, da neće ponovo biti zbrka da IP adresa pravog korisnika biva prepoznata kao spam malerik😏
Da, to je pretpostavka, preduslov da bi postavka optimalno funkcionisala. No, neću, dok imam snage, da se osvrćem na to što će uvijek biti neko ko neće da je gaji ili će da je gaji ograničenu, sebičniju… Moje je kako ću to ja da radim, pokušavam, trudim se.
A, svi ćemo mi tu stići, prije ili kasnije. To sam namjerno postavila tako, nezavisno od uvjerenja i škola mišljenja kojima pripadamo, jer čim smo ovdje, svi još uvijek imamo vremena da o ovome razmišljamo i polako, bez siljenja, radimo na sebi.
Vidjet ćemo.
Za ljubav kažem, jer je krhka biljčica i treba je njegovati u svakom smislu🙂malo se požrtvovati, čuvati je i biti pažljiv.
Sve je u doziranju. Treba i u ljubavi opuštenosti. Prejako zaštitništvo, na primjer, ili crte posesivnosti… (mogla bih sada ređati poduže) znaju ljubav pretvoriti u nešto izvan nje iako namjera može ostati čista.
I voljeti se uči.
Par dana mi se pojavljivala poruka od ranije (connection not secure), kad se nije moglo ući.
Pobrisala sam cookies na browseru i nemam, za sad, taj problem.
Da, isto. Taj dan kada je pisalo “vraćamo se uskoro, blogger.ba” provjerila sam certifikat i više nije pisalo “Frontal.ba” nego “*blogger.ba”. Čudna mi je bila ova zvjezdica, nisam nikada vidjela igdje simbole kada sam provjeravala certifikate (doduše, rijetko ih i provjeravam).
Surfam preko Safarija na mobu, ne znam ni da li postoji opcija brisanja cookiesa.
https://support.apple.com/en-us/105082
👍
Super, hvala ti.
(hahahaha, a ja odabrala Iphone umjesto androida baš zato da se ne za*ebavam sa čišćenjem keš memorije i ostalog🤣🤣🤣 sad tek skontah da i Iphone to “kači”.)
Evo, sada sam očistila kolačiće i keš memoriju prema uputi koji si mi ostavila. Čistiću periodično.
Hvala ti🤗
Ta zvjezdica znači da certifikat važi za sve adrese koje su ispred blogger.ba Tj. naše blogove :).
izgleda da je blogger sad “svoj”. Vjerovatno i dalje ima veze sa frontalom, i ako nema javnih informacija. A možda je ipak Tramvaj kupio 🙄
Izgleda da se ti i ja ne možemo smiriti od ovog “istraživačkog novinarstva”, hahahaha🤣🤣🤣
Tnx. što si mi pojasnila za zvjezdicu – logično!🤗
Ne znam šta je, ali su odlučili ukloniti Frontal iz nekog razloga. Svakako je certifikat isticao, pa su onda možda skroz promijenili.
Ne znam.
Neke blogove duže otvara, uključujući ovaj i Senoritin (nije ono dugo, nego one s milion slika samo hop uđem, ove par seknudi ko da nešto čekira, tako da nije do sadrzaja).
Mislim nevermind, 10 sekundi otvaranja i kad udjem sve je u redu, nego da znate ako treba šta da se “prijavljuje”
Ranije je Senjora prijavljivala da joj Blogger uspori za sve blogove i stranicu generalno kada dođe, pa ode s moga bloga. Onaj iz administracije je tada rekao da su “krivac” emoticoni (srce) u naslovu posta. Ne znam da li se zezao, ali može biti logike. I Senjora i ja znamo staviti emoticone u naslov.
Druga stvar koja govori u prilog da naslovi postova ne podržavaju najbolje emoticone je ta da sam jutros Senjori pokušala u komentarima na njenom blogu umetnuti link moga starog posta od prošle godine. Naslov posta imao je emoticone. Dvaput sam pokušala, jednom čak i nakon što sam editovala post i iz naslova izbacila emoticone. No, nije moglo oba puta, prijavljuje nepostojeću adresu.
Ah, ako ću zbog travki i srcadi čekati 5 sekundi i 2 stotinke duže, sačekaću, prezivjeću 🤣
Hahahaha🤣🤣🤣
Legendaran komentar, kao i veoma često!
😎
Nego, dobar post… nešto sam još htjela napisati, al jebiga sad… moj mozak još gore šteka… ovi digitalni ipak otvore na kraju, moj mozak kad zagubi to je izgubljeno zauvijek…
Hvala🤗
Ejs, iste smo! Doduše, ja imam (neko) opravdanje – spuc'o me moždani 2017. Od tada, ako odmah ne kažem nešto što su mi misli zaokružile ili ako to što trebam uraditi ne uradim odmah (ili zapišem) – ništa od toga!
Jbg.
Uh! Joj!
Meni zuji u mozgu i handri me gravitaciono polje, pa imam trenutni izgovor… inače nemam nijedan
Jbg., čuvat’ zdravlje treba fakat i to baš ono sebično!!!
Dohakalo mi bombardovanje informacijama, multitasking u kontinuiranom trajanju od bar dva sata (tri ili četiri kompleksnije mentalne radnje istovremeno), neredovno spavanje i manjak uzimanja vode.
Sada sve ide jedno po jedno! Može kada mora🤣
Čuvaj se, proći će to aBd.
Nemaš izgovor, ali iznenadno i trajno zaboravljanje trenutnih ideja može biti izazvano neredovnijim spavanjem. Ne pitaj me kako znam
Taj san je zaista prevažan.
Pa jel ima stvarno ikakve veze sa glavutanićima?😆
Ne znam, ušla sam kod tebe, sacekala malo, ko sve prazno par sekundi… ono blank page… onda se ucitalo regularno, komentarisala ti bez problema… eno dole kod Carri u smajlija ušla bez problema
Izgleda da može biti veze, nisam ekspert.
No, kontam, zašto bi se admin tada zezao?!
Sjećam se, ostavila si taj komentar na jednom mome postu da imaš problem nakon što uđeš na moj blog, a on je tada također komentarisao i ostavio taj info za “problematično” srce u naslovu mog posta (mislim da je bio post sa slikom moje kćerke).