Zaklela se zemlja nebu da se sve tajne saznaju.
Svi znamo o deset faza genocida.
Godine 1998. dr. Gregory Stanton s Univerziteta Mary Washington prvo je objavio dokument o osam faza genocida, da bi svoju studiju revidirao i proširio 2013. godine, zaokruživši je na deset faza genocida.
Neću ispisivati faze genocida koje je definisao dr. Stanton. Dostupne su u prikazu iznad.
Mi smo sada u fazi poricanja, ali bih da se vratimo u fazu kulminacije, jer mislim da je nešto ispušteno.
Nečemu nije posvećena potrebna pažnja.
Tog jula 1995. godine, prije početka devete faze genocida – ubijanja, istrebljenja – nisu počele pripreme da se na jednom području samo sakupi dovoljno ubica, egzekutora, nego su na jednom širem području bile okupljane i mašine.
Za sada znamo da je posebna komisija Vlade Republike Srpske 2004. godine, u kojoj je dužnost potpredsjednika obavljao dr. Smail Čekić, na spisak osumnjičenih koji su formaciono učestvovali u izvršenju genocida imenom i prezimenom stavila 22.000 pojedinaca, sve u okviru istraživanja događaja u i oko Srebrenice 1995. godine.
Uglavnom su na tom spisku identifikovane osobe koje su pripadale vojnim strukturama. Dio se odnosi i na pripadnike civilnog represivnog aparata tadašnje nelegalne paratvorevine RS, odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova RS.
Sigurna sam da nisu popisani razni “Beli orlovi” (vidi Dragoslav Bokan i ko je on sada), “Škorpioni” (preteča im je bila Srpska dobrovoljačka garda Željka Ražnjatovića Arkana), lokalni šerifi i kavgadžije, kojekakvi slobodni strijelci četnici.
No, kada ovako razmišljam, ne mogu a da se ne sjetim da je današnji premijer Republike Srpske, Radovan Višković, u Glavnom štabu VRS tada obavljao visoku dužnost u mašineriji, pa se tako vraćamo mašinama.
Pouzdano znam da su gotovo sve mašine tadašnjeg rudarskog privrednog subjekta iz Milića, opštine koja je formirana u p'o ratnih dejstava a u rat je ušla kao dio opštine Vlasenica, bile mobilisane za potrebe “saniranja terena” u julu 1995. godine.
Tegljači, kiperke, viljuškari, damperi – otiđite ovdje i vidite da neke od takvih mašina danas “krase” glavni park u ovoj opštini.
O čemu se ovdje, pobogu, radi?
Riječ je o fazi genocida koja, po mome mišljenju, nedostaje, nije definisana, i to bar kada je o Srebrenici riječ.
Prikrivanje.
To prikrivanje bilo bi nemoguće sprovesti bez mašinerije, a ta faza genocida traje i danas.
Tijela, iz jedne u drugu jamu, iz grobnice u grobnicu. Po smetljištima, po zabačenim šumskim predjelima, čak i po kućnim fontanama.
Skelet jednog čovjeka pronađen na četiri podobro udaljene lokacije, i ponovo nije kompletiran.
Da li je ovo sve sprovodilo tih 22.000 popisanih na spisku komisije Vlade RS 2004. godine?
Gdje su kosti koje sve više nedostaju, kojih sve više nema?
I kako se poklopilo da kostiju sve više nema kako su se vlade Holandije, Ujedinjenog Kraljevstva, Švedske, Belgije i Luksemburga 2014. godine dogovorile da sjedište ICMP-a (Međunarodna komisija za traženje nestalih) iz Sarajeva premjeste u Hag?
Gdje su kosti?!
Paradoksalno, koliko su uz pomoć mašina prikrili, toliko je baš ovo pronalaženje rasutih kostiju na tako širokom području – sve do Trnova (egzekucije “Škorpiona”) i sve do Brčkog (kućna fontana “uglednog doktora”) – otkrilo sistematičnost genocida i dijaboličnost genocidne namjere.
Da zbog genocida i mnoštva masakara u Bosni i Hercegovini rad ICMP-a nije toliko usavršen da je potrebna samo jedna kapljica krvi rodbine i samo jedna koščica da bi žrtvi bilo vraćeno njeno ime i da bi joj preživjela rodbina konačno mogla podići nišane, naučnoistraživački još uvijek nedefinisana faza prikrivanja ostala bi zaista prikrivena.
Sigurna sam, genocid se danas ne nastavlja provoditi samo nematerijalno, čudovišnim jezicima poricanja, nego i materijalno, veoma opipljivo – čudovišnim rukama prikrivanja.
Mi nasljeđujemo dužnost ne samo da govorimo, ne samo da vrištimo, nego i da te čudovišne ruke prikrivanja, a mnogo ih je među nama, privedemo pravdi.
Kad se pogledaju činjenice da su mnogobrojni aktivni sudionici Hitlerove vojske (sretno) završili svoj vojni/politički/znanstveni život u raznim, čitaj američkim i ruskim, vojskama/intel organizacijama/znanstvenim institucijama, a time za sebe ishodili oprost u najširem smislu riječi, onda se ne treba čuditi da se te iste sile i danas trude umiriti vlastitu savjest dopuštajući da se sve navedeno i dalje događa.
Srebrenica, Prijedor, Foča, Višegrad… da ne nabrajam, kratko ću reći cijela BIH, Vukovar u RH, samo su primjeri s naših prostora… Ruanda, Gaza, zapadna obala… listi nema kraja…
Čuh nekoga prije par dana da u nedavno deklasifikovanim dokumentima Klintonove administracije piše da su imali obavještajnu informaciju ili čak same satelitske snimke (nisam sigurna) stadiona u Novoj Kasabi (opština Milići, sve je to blizu Srebrenice) na kojem su, u trenutku snimanja, bili skupljeni živi ljudi, živi Bošnjaci.
Naravno, riječ o julu 1995. godine i Bošnjacima kasnije ubijenim u genocidu.
Konkretno, ljudi su u smrt sa tog stadiona odvođeni od 13 jula. Dakle, 13. jula su bili tu, živi, i navodno se to vidi na tim satelitskim snimcima ili se zna shodno tom intelu.
Nisam gledala te deklasifikovane dokumente kako bih provjerila ovu informaciju, tako da se ograđujem (po što kupila, po to prodala).
Sorry, sada sam izmijenila prethodni komentar.
Umjesto Nova Kasaba, greškom sam napisala Konjević Polje.
Naravno da su imali.
Madeleine Albright ne bi reagirala ni tada kad je reagirala, da nije bila dovedena pred gotov čin.
Svi su oni sve znali, samo su igrali na kartu očuvanja bilo kakve verzije Jugoslavije (to pak je posljedica ogromnog lobija u US – period prije WWII kad je ambasador Kraljevine Jugoslavije bio Konstantin Fotić, pa i kasnije jer je diplomatski kor bio sastavljen većinom od diplomata srpske nacionalnosti. Što je imalo za posljedicu podržavanje i materijalno i financijsko Dražinog pokreta sve do pada Italije i Churchillovog sina koji je svom ocu opisao točnu situaciju i raspodjelu snaga na ovim prostorima u vrijeme WWII).
Sjetit ćeš se i Jamesa Bakera, US ambasadora u Jugoslaviji i tzv Bakerovog plana – podržavanje gospodarske i političke reforme u Jugoslaviji i rješavanje državne krize demokratskim sredstvima s ciljem očuvanja Jugoslavije.
Naravno da su svi sve znali.
Je, je, ono se pojavi u Tužilaštvu da kaže ko zaštićeni svjedok, sutradan mu Glas Srpske i RTRS objave ime i odakle je…
Da, obe znamo o čemu je riječ.