Strahar, neka davno zaboravljena glasovna promjena.
Stražar, strah.
I stvarno, samo protiv jedne stvari vrijedi da stražar bdije.
I dok bdije, odraslo dijete zaboravi značenje, pa i sam stražar postane nusprodukt straha – ne štiti više, iskrivljuje.
Oprez, hronična navika niskog starta najvećeg čovjekovog neprijatelja.
Tiha, smrtna, strahovita bolest.
Zanimljivo 😁
Teško je držati se ovog ako se ima u vidu, a još teže živjeti ako se lakonski kaže da je glupa priča.
Tako da – da.
Da je (bar) zanimljivo, to je u startu zagarantovano Brute😛
“…odraslo dijete zaboravi značenje”
Pa da, mnogo odraslih ljudi zapravo ne reaguje na realnu opasnost, nego na davno usađeni osjećaj da opasnost uvijek dolazi.
Mene je uvijek dojmilo to da neke tvrđave i dalje čuvaju stražari iako su ratovi na tim mjestima odavno završeni.
Mene brinu tvrđave u nama Poligraf, a još me više brine što često broj stražarnica na tim tvrđavama daleko premašuje realne potrebe.
Pa dok čovjek prođe kroz svako “NE” koje od stražara čuje, od nazad, sprijeda i sa strana, više i ne zna gdje je krenuo🥺
Uhh baš dobar tekst
♥️
Zanimljiva je glasovna lromjena, nisam bio upućen 😁
Pa kako ćeš biti upućen kada sam ja to proglasila davno zaboravljenom glasovnom promjenom?😛
Možda negdje i ima ovo, jer je logično (bar meni), a možda i nema😎
Al’ ako Google AI kaže da sam relevantna kao izvor Brute, onda mora da jesam, haha🤣
https://ibb.co/pNztfrb
https://ibb.co/zhz2hR31