Geologija: Pravilo prema kojem su u neporemećenom slijedu slojeva najstariji oni najniži, a najmlađi oni najviši.
Arhitektura: Pravilo ili stil da se u arkadama, kolonadama ili na fasadama amfiteatara i sl. stubovi podižu vertikalno jedan iznad drugog, na više spratova (klasicizam Stare Grčke i Rima).
Elektrotehnika: Razmatramo spoj otpornika u kojem djeluje više izvora. Prema načelu superpozicije, posljedica djelovanja svih izvora (npr. struja u nekoj grani) može se dobiti tako da se gleda zasebno djelovanje svakog od izvora u spoju, a potom se superponiraju (poslože jedan na drugi) doprinosi svih izvora.
Kvantna mehanika: Da bismo razumjeli koncept bivanja na dva mjesta u isto vrijeme, prvo moramo razumjeti ključni princip kvantne fizike poznat kao superpozicija. Prema kvantnoj mehanici, subatomske čestice, kao što su elektroni ili fotoni, mogu istovremeno biti u više kvantnih stanja.
Jedan od najpoznatijih primjera superpozicije je eksperiment sa dvostrukim prorezom. U ovom eksperimentu, čestice, poput elektrona, šalju se ka ekranu sa dva proreza. Ako čestice posmatramo kao male kuglice, očekivali bismo da prolaze kroz jedan prorez ili drugi. Međutim, eksperiment pokazuje da se elektroni ponašaju kao talasi i prolaze kroz oba proreza istovremeno – dok ne pokušamo da ih posmatramo, kada se ponašanje mjenja i elektron prolazi kroz samo jedan prorez. Ovaj fenomen pokazuje da čestice mogu biti u superpoziciji stanja – u ovom slučaju, na dva mjesta istovremeno, dok ih ne posmatramo.
Ključno pitanje u kvantnoj fizici postavlja se kada posmatramo ili mjerimo česticu u superpoziciji. U trenutku kada pokušamo da saznamo gde se čestica nalazi, ona „odabira“ jedno mesto. Ovo ponašanje dovodi do zaključka da sama radnja mjerenja utiče na stanje čestice.
Ovaj fenomen je zbunjivao mnoge naučnike, uključujući Ajnštajna, koji je postavio pitanje Da li stvarnost postoji kada je ne posmatramo?
Prvi put vidim da nešto na samoj naslovnoj može da se pomjera…
Imaš opciju dizanja GIF-a preko “Visual Editora”.
Kad klikneš na plusić na bloku, ideš na opciju “Featured Image”.
Jel to dobra rakija tamo? Tako smo mi onomad na Jahorini navečer se napili, pa S. dosipa i dosipa, a moj rođak R. ušao u cijelu filozofiju konkavnog i konveksnog meniskusa u hidrostatici na primjeru čašice rakije… trajalo je to obrazlaganje cijelo večer… na to me ovo “pomjeranje” na naslovnoj podsjeti… bijah glupa za hidrostatiku, a i za ovo sam relativno
Vjerovatno jeste ko rakije voli, ali rakiju ne pijem(o).
Pada ovo meni na pamet i bez alkohola😛
Aaaa znam da sam pisala
https://nestoprivatno.blogger.ba/2024/01/08/zakoni-fizike-povrsinski-napon-hidrostatika/
Kod rakije može biti više od pune čaše, a da se ne prelije, zahvaljujući fizici i ovom meniskusu
Rekoh da lajkam nakon čitanja i skontah da sam post već lajkala🤗
Mora da mi se dopao domaćin; fina filozofija, a još ljepše kada je fakat svojim primjerom živi.
Izgleda da mi se puno dopao i prvi put.
Neke su stvari nepromjenjve😊
Jednom sam se zapričala sa jednom radnom kolegicom davno, i u vezi ovog biranja pozicije čestice shvatile da je to osnovni uzrok kad ti se kolač ‘ne uredi’. Meni je i dosad to najbolje objašnjenje pozicije čestice i posmatranja, bukvalno, ti što više nad njim drhtiš i gledaš, on ispadne hori. Tako da postoji, ali ne gdje i kako smo je zamislili 😄
*gori
Hahahahaha🤣, aaa, može biti svašta!
Ili to ili dobro staro vezanje šuhe😛
Pa postoji i ne postoji kao paradoks, sunce i mjesec, zvijezde ce postojat bez nas, ali nece imati ko definisat posmatrat i kalkulisat rastojanja, uvodit nove koncepte,teorije i ideje ako neko ne obzerviva bit ce samo hladna egizstencija. Dobro taj ekspiremtn samo funkcijonise sa subatomskim cesticama, ne bi moglo sa teniskim lopticama.
Da nas nema, sveVisnjovaca bi samo egzistirala, kako god to se nazivalo po modernim nazivima od neke supreme inteligencije, bogova itd.
joj sta sam iscrtala elektricni krugova, sad me posjeti
Ma, gledam ovo Ajnštajnovo i kontam zar nije logičnije razmotriti da smo se mi oslonili na “čitanje” samo dijela slojeva stvarnosti (a onda i nepovratno [?] zaključali tu), izmislili mjerne jedinice tu, cijele teorije koncipirali, do savršenstva to dovodimo… a ovamo preostale slojeve fulamo kao da ih nema, iako vidimo i očitavamo da ih ima, jer su nam tu te mjerne jedinice i logika iz koje su izvedene totalni fail.
Ne radi majstore(!), pa mi je najzanimljivije tu da je najlakše ukinuti stvarnost ako nema onoga ko je doživljava.
Primamljiv je kaput ta misao, miluje ego, i ja joj se često predam. Ali, hej, to pali samo ako je ljudski rod jedina svijest u svemiru, a nije.
Jes,nije mudro slovo.
Uzmimo osobu sa niskim iq nasim jezikom receno debila, taj debil ce iz topa rec da njega nema da rikne dalje bi zivot isao jer je to na instiktivno nivou istina, osoba koja je prosla kroz kompleksnost na idejnom nivou o takvoj temi sa malo logike ce doci do iatog zakljucka ko debil . Ostalo je baljezganje suplja filozofija i od ajnstajna, zabavna je teoretska fizika ali ostaje samo teorija.
Daj nesto da se zabavljamo,ne mogu ovog mozganja ko chagpt😂😂💀
Šta je stvarnost? Stvarnost je ono što se trenutno realno dešava. Trenutno ulazim u kuću i sklapam kišobran jer vani pada kiša. Zatvaram vrata i više ne vidim kišu, ali ona bez obzira na to pada i dalje. Ona se dešava bez obzira da li je ja posmatram ili ne.
Jesam li na dobrom putu😊
Jednostavno si ti to pojasnila😊
Osim što je naša logika binarna – jeste/nije, izgleda da se propušta da se mjestu (poziciji posmatranja) da važnost kakvu ta pozicija mora imati.
Evo, u genealogiji – od čega je stijena? Je li ona od najstarijeg sloja (srca) ili je od najmađeg sloja (najlakše opažajno uočljiv sastav)?
U tvome primjeru – ako za parametar uzimamo mjesto van kuće, kiša pada i u sobi. Ako za parametar uzimamo okoliš sobe, možemo zaključiti da kiša uopšte ne postoji.
Položaj posmatranja je izgleda, također, dio opštih uslova mjerenja. Ako fokus posmatranja usmjerimo na nešto, dio (elektroni, kiša) od cjeline ukupnog situacionog dešavanja, a u isto vrijeme taj dio izolujemo od konteksta cjeline (i naše “oči” učestvuju u ukupnom dešavanju), dobićemo krnju sliku stvarnosti.
Odabir fokusa posmatranja je također neko mjesto, neka pozicija, koji smo skloni posmatrati kao nešto izvan dešavanja koje se odvija, a ono to nije.
I to mjesto je involvirano u ono što se mjeri, dio je okoline, pa i ono treba biti “izmjereno”.
Zapravo je ovo storija o totalitetu:
“fil. fundamentalni termin Hegelove filozofije i bitna oznaka apsolutne ideje, izražava potpunost univerzuma gdje je svaki član obuhvaćen u sustavnu cjelinu bitka; apsolutnost” (ovdje).
Ma ja sam se Vasionka koncentrisala na posljednju rečenicu u postu, koja me zainteresovala, pa je i moj komentar u skladu s njom, dakle, govori o stvarnosti, koja postoji ili ne, ovisno o tome da li je posmatramo.
Možda sad mala dopuna, da se primjer koji sam sinoć navela odnosi na objektivnu stvarnost, dok je subjektivna nešto dugo 🙂
Sve sam ja tebe skužila i bez pojašnjenja😊
Nego mi je i tvoj komentar poslužio kao nova inspiracija da odlutam.
Misli često nisu linearne, a tome i ne trebaju težiti.
🌷
Rijec bi trebala biti o ljudskom razumijevanju stvarnosti a ne kao apsolutnom bivanju stvarnosti.
Pojava ili javljanje stvarnosti je notirano sa danim nam culima -osjetilima i zemaljskim razumom ,u masi neshvatljive gradjevine, koji tumaci cula u konkretnom slucaju culo vida i fizioloske pojave koje nadgleda Inteligencija nadredjena svemu u kosmosu pa tako i ljudskom oglasvanju putem pripadajuce inteligencije…svekolike ljudske inteligencije.
Postojimo li u nasoj masti?
Itekako…a tesko je dokaziva ili je toliko heterogena pojmovno da covjek posumnja u sam izvor iluzije.
—Nekad I sad…ta tkanica koju nosi Vila ili Bosna kojom se dusa umila—————————
Zivjela)))…je Ceznja u jednoj zemlju cudaka gdje se pozdrav sivila umotao zloduhom da ubija… radosti ljudske sa kojima se Vila sazivila (h.d)
“Boze ,daj mi snage da prihvatim
ono sto ne mogu promijeniti…
daj mi hrabrosti da mijenjam
ono sto mogu promijeniti…
a najvise mi daj pameti da
razlikujem prvo od drugog…(ako je Aurelijea nije bez razloga ulogovano jer je u vezi sa temom)
Sad mi je to palo na pamet dok odgovaram na tvoj komentar Okno.
Koje pojmove najčešće koristimo ili podrazumijevamo dok govorimo/mislimo o Bogu?
Davatelj Života, Svemilost, Sudija, Nepokretni Pokretač (Aristotel)…
Ili sam u krivu (neobaviještena) ili nismo dovoljno značaja dali Božijoj ulozi Posmatrača, ali ne Onoga koji išta iz tog posmatranja nužno preduzima, nego prosto Posmatrača.
Čovjek koji je svjestan da je konstatno pod prismotrom, čovjek koji te pretpostavljene činjenice nije uvijek svjestan ili čovjek koji je te pretpostavljene činjenice apsolutno nesvjestan drugačije se ponašaju, drugačije utiču na stvarnost (skup stvarnosti izvan i unutar njega).
Potpuno sam istovjetnog misljenja koje mogu napisati u nekom drugom obliku a da nisam tvoja suprotnost.
Ovo sto sam napisao u gornjoj recenici ne razumijevajte kao “patos”-patetika…molicu lijepo.
Ovo je razumojevanje koje se oglasava na stvarnost shodno linijama u naslovu posta.