Muž mi je juče poslao jednu vijest, a potom i drugu.
Izvjesno vrijeme sam bila ubijeđena da je Palestina iskušenje našeg svijeta.
Sada mislim da će to iskušenje, na neviđeno i neselektivno, duhovno preživjeti samo Palestinci.
Oni koji su u Palestini i koji pate.
Svi oni pali.
Iskušenje našeg svijeta, ovog danas, je Izrael, nije to Palestina.
Kćerka mi prije par dana pokazuje video uradak na TikToku, kaže sakupio milione pregleda. Vidim, neka djevojka se šminka, a iza nje, na “zelenom ključu” ili kako bi se to danas reklo video wallu, smjenjuju se slike uništenja.
Ništa ja ne kontam, pitam: “I, što je to toliko gledano T.? Šta je poenta”?
Reče mi da je ovo djevojka koja živi u Izraelu, i nije sama, puno ih je, i da im je to sada trend da postavljaju smjenjujuće slike uništenja Gaze dok se one šminkaju.
Negdje u mome timelineu počelo je sa rečenicom bivšeg izraelskog ministra odbrane Yoava Gallanta o Palestincima kao ljudima životinjama. Idejno se ništa nije promijenilo, ideologija postaje silnija, obijesna.
Evo kako to izgleda danas:
Iskreno, koja je razlika između izraelske djevojke koja se šminka i mene?
Koja je razlika između nas dvije?
Je li toliko kapitalna razlika to što se ona naslađuje ljudskom patnjom, a ja ne?
Djelatno, nikakav se učinak moga nenaslađivanja ne osjeti. Isto bi bilo i da se naslađujem.
Ja zaista mislim da ćemo mi svi biti pitani za ovo, i nije me strah.
Već znam da sam fejlala, nema se tu više šta reći.
Opravdanja su glupa, nema ih!
Prije su se ljudi mogli vaditi na nisam znao i zaista se nije znalo. Sada se sve zna; samo malena djeca i ljudi sa kognitivnim poteškoćama ne znaju. Svuda u svijetu.
Sada, osim Palestine, imamo drugi problem.
Izrael.
Šta sa stanjem populacije koja se realno šminka pred snimkom realno ranjene, izgladnjele djece?
Šta sa tim ljudima, šta sa kognitivnom i etičkom i empatičnom postavkom da je to ok.?
Šta sa gotovo cijelim Zapadom (izuzevši Španiju, Irsku, Sloveniju, valjda Škotsku – ne znam), čije vodstvo zakopava tajnu da im Izrael, takav kakav jeste (ali, eto, bilo bi bolje da je malo umiveniji i sofisticiraniji), treba na Bliskom istoku, i to tu tajnu zakopava tako što će nasuprot slobode govora i protesta vlastitog stanovništva postaviti represiju baš na ovoj temi.
Šta je to toliko važno, pobogu, sa tim Izraelom?
Šta je to?
Antihrist, ezoterija, masonerija, tajna znanja, kurci-palci, šta je to?
Druga jučerašnja vijest koju mi je muž poslao, a koju baš za ovu temu vežem, kaže:
Je li nacionalni interes i to da se, brate, baviš svojim šminkanjem?!
To je tvoj domet – bavi se šminkanjem, uživaj u životu, život je tako lijep!
Mi smo tu da svijet rješavamo smeća, a kada smeće, na koje ste svoj suverenitet prenijeli… kada ono vlada, to je samo pitanje detalja u terminološkoj interpretaciji.
Ponekad, kao sada, čini mi se da ništa nije važno.
Razočarana sam u sebe.
Razočarana sam u sve nas.
Mi doprinosimo tom novom dobu koje dolazi.
Koje kuca ili probija vrata, nebitno je.
Izgleda da nam baš svima mora doći do kućnog praga da bi se pokrenuli.
Samo što to sada više nije kućni prag.
To je ovo govno sa kojeg pišem post, možda jastuk, možda sama moja glava.
Jeb'o ti redefiniciju diskursa u kojoj smo i mi, koji nosimo svijest, meso.
Bili smo meso i ranije – nikakva vijest!
Ali, ovo je meso koje se šminka, zahvalno jedno meso.
Meso koje kaže boli me kurac, uzeću svoju porciju graha, ionako je sve zakurac.
Majke mi, više mi dođe nagon da takva usta štociram nego ovog Yoava Gallanta ili ovog jučerašnjeg izraelskog ministra nečega.
EDIT: Ovaj je polaroid nastao 1996. godine, to je 29 godina samo u mome životu.
Bila je neka akcija, preko Italijana, Palestina – Bosna.
Čini mi se, čovječe, da je svaki rat počeo i završio, a u Palestini i dalje krv i patnja.
Skoro 30 godina samo što ja znam i što sam uključena.
Šta je to toliko ogromno i strašno, pobogu, da se ne može zaustaviti?
Je li to naš ljubljeni konformizam?
Ok, zvuči krajnje sebično što ću ja za koji minut sjesti za sto i jesti dok se dešava Palestina.
Ali, šta ja kao pojedinac u ovom trenutku učiniti mogu učiniti da se zaustavi to zlo. Šta?
Na stranu što susjećam sa svim patnjama, ali ja stvarno ne znam šta ja kao pojedinac, čovjek koji nije ni u kakvoj strukturi koja ima bilo kakvu moć mogu učiniti?
Rikice, svi mi tako mislimo, što ja kao pojedinac mogu? Ne mogu ništa, ali je neophodno potrebno osvijestiti ljude jer je bitna kritična masa da se dođe do promjene.
Tragično je da narod koji sebe smatra izabranim čini ovo zadnjih 77 godina i cijeli svijet šuti i gleda…
Kad razmišljam o tome, koliko god da cijenim žrtvu koju su podnijeli u periodu 1933-1945, smatram da NISU zaslužili državu. Ne na onaj način na koji su je dobili – za zelenim stolom a na uštrb miliona koji su živjeli na tom području.
Sve države na svijetu nastale su borbom pojedinaca i grupa, znači nastale su u krvi, i kroz stoljeća zadržale svoje granice (da ne ulazim u pojedinosti), jedino je Izrael nastao za zelenim stolom.
Pitam se, gdje su oni ljudi, Židovi, koji su se trebali izboriti za tu neku svoju državu?! Cionizam je dakle svih ovih stoljeća bila samo ideja na papiru, hvalevrijedna, ali i dalje samo na papiru.
A danas? Taj cionizam se nimalo ne razlikuje od nacizma i fašizma. Čak štaviše je gori.
Ali šta to istovremeno govori o svima nama koji živimo u ovom, i ne samo ovom trenutku, već zadnih 77 godina? Svi oni koji imaju moć, šutke gledaju, dajući tako dozvolu za sve što se dešava.
Ako sam svojim razmišljanjem antisemit, neka sam, i nije mi žao što se stječe takav dojam.
Rikice, Gracija ti je odgovorila.
Ne da sam razočarana sobom, nego se sebi u ovoj stvari gadim.
Ne bih da se konfrontiram, ali etika zaista nije toliko rastezljiva. Mora mala Greta da nam pokazuje kako se to radi, a svi smo joj milion mana nalazili.
Ješćeš, naravno, ješću i ja, evo sada sam grickala kikiriki?
I?
Mijenja li to šta?
Šta, sakriću se iza molitve za Gazu, iza Boga, iza malenog ljudskog bića, ah jadni pojedinac!
Vala, toliko ljudskosti treba da preostane da se više ne smijemo kriti. Nema skrivanja Rikice.
Sjebali smo i sjebavamo i dalje i to je tako. Činjenica.
Vala neću da se lažem da nije. Bar toliko.
Ma OK to gracia, naravno da je ključno pomoći koliko je u vlastitoj moći, u ovom slučaju jedino osvještavanju ljudi oko sebe, jer ljudima sada tamo mogu pomoći samo oni koji imaju moć, a šutke gledaju, ali ja sam ono napisala jer Vasionka kaže da je razočarana u sebe. Ja mogu zbog svega biti tužna, očajna, ljuta, bijesna, i jesam sve to, ali ne i razočarana, jer ja ne okrećem glavu od svega, ja ne ubijam nikog, ja molim Boga da im pomogne.
Mislim, i Vasionka to isto radi kao i ja, i mislim da nema razloga da se osjeća razočarano u sebe.
Joj, upratila sam to na TikToku, užas… nemam pojma ni kako tako rat ide potpuno live, a da niko ništa ne poduzima…
Mah😞
Šta će čovjek i tim jadnim djevojkama, nisu to one, to je odgovor na okruženje.
Sve može, svako naopako.
Globalni sociološki eksperiment, beli.
Covid-19, ekskomunikacija “antivaksera”, a ubrizgavaju ti očigledno sranje.
Rat uživo, vježbalište ravnodušnosti.
Ali pripremali su nas dugo za rvnodušnost sa filmovima i serijama. Sve su krvoločnije i svaka pomjera granicu komocije pomalo, pomalo….
Ne znam zašto, ali mislim da je to posljedica, da, i kao što sam već rekla zlo je kompaktnije od dobrog.
Jasno je da smo pripremani.
Što Gracija gore reče, još ispadosmo antisemiti, a čovjek samo viče OSTAVITE JADNE LJUDE NA MIRU, NE UBIJAJTE IH, NE OTIMAJTE NJIHOVO, PUSTITE IH!!!
I antisemiti, to je monumentalna glupost per se. Semiti Palestinci, Semiti Jevreji (i to samo oni koji su sve vrijeme ostali na teritoriji Palestine, a njih je malo) – o čemu se tu radi?
Ovo više nije ni pripremanje, ovo je izvrtanje svega naopako.
I jeste, slažem se, vidjela sam taj tvoj komentar kod Alaske.
Zašto su vojske zla kompaktnije, združenije, zašto?
Zašto su ljudi koji biraju da im ne pripadaju, zašto su tako razuđeni, pasivni, ne znam…
Ne fali pameti, ne fali vještine.
Izgleda da nam fali krivice, stvarno to mislim. Nismo krivi za ubijanje, nismo krivi za mržnju, za ovu groznu ideologiju. Ali, krivi smo za ravnodušnost i stvarno mislim da se na to stalno trebamo podsjećati.
Eto, zašto u svjetskoj medijskoj i informacionoj kampanji zlo dobija ovaj rat?
Zašto?
Pa, svi imamo evo ovo sa čega sada tipkam.
Ne znam, ali nisam ništa optimista što se tog tamo tiče. Ne mislim da će oni stati dok sve to ne poravnaju, kao da nikad nije ni bilo, kao što su i planirali otpočetka. 💔
Kasno je ovo sve.
Zamišljam neki globalni pasivni otpor ogromnih razmjera.
Samo to bi možda moglo… ali baš ogromno.
No, de ti to iskontroliši.
Ja krvi više ne mogu, ničije. Ne mogu zauzimanja strana i sljepila. Toga se bojim i kod prvog pogrešnog koraka svede se na to da, ustvari, nema razlike.
Evo, zamisli stvarno da u nedjelju svi izađemo na trgove gradova, da posjednemo po hladu, pijemo vodu i ne jedemo. Svuda. Iz nedjelje u nedjelju.
Ali, i onda je teško iskontrolisati sve, ali bi se ipak moglo.
I kampanja, ovako, slovo po slovo, log po log.
Iako, slažem se, ovi neće stati.
Bez doslovne, fizičke konfrontacije tamo, oni stati neće. A, izvesti krizu u civilni život cijelog svijeta, ni to nije rješenje.