Repostano, a napisano 09. avgusta 2025.
Repostano zbog razvoja situacije u vezi sa Gazom i Ukrajinom.
Danas je subota, pa se početak zauzimanja Gaze ne bi trebao desiti na današnji dan. Već sutra ili bilo kojeg dana koji slijedi kampanja bi mogla početi.
Na tački smo u istoriji gdje je ugovoren susret predsjednika SAD-a i predsjednika Ruske Federacije na Aljasci. Susret kao takav nije kuriozitet, ali jeste potencijalo Trampovo dopuštenje da se sukobi na tlu Ukrajine okončaju tako što će Rusiji trajno biti dozvoljeno da zadrži kontrolu nad određenim ukrajinskim teritorijama i u konačnici ih prisajedini Rusiji.
Evropljani se, naravno, faktički neće usprotiviti, jer je preostali dio Ukrajine, sa svojim nalazištima kritičnih sirovina važnih za svjetsku industriju, zalog da će budućnost, izvjesno vrijeme, za Zapad nastaviti biti ekonomski i konformistički svijetla.
Ima li šta brže i bolje od toga da mjehur od naštampavanog novca bez pokrića, što je svoj očigledni vrhunac doživjelo u Covid krizi, bude pokriven realnim rudnim i drugim bogatstvima države kojoj je suverenitet otet?
Pa nema, elegantno je, jednostavno, bez puno zamaranja, a garancije su već date kroz pomoć u naoružanju i obukama u svrhu odupiranja ruskoj agresiji, što ustvari predstavlja ukrajinski dug Zapadu u hiljadama milijardi.
Vidi li se ovdje mračni obrazac upravljanja odvijanjem događaja od samog početka?
Izgleda da više nije ni bitno, jer se obrazac sada vidi taman onoliko koliko su se čule ovacije nakon govora ukrajinskog predsjednika po evropsko-američkim parlamentarnim i drugim salama.
Tako, na rubu Evrope, Zapad dobija ogromni rudnik i šta god još zatreba; jedno ogromno eksploataciono polje u mineralima, rudama, ljudima – ovog puta biološkoj masi kulturološki podesnijeg “bijelog čovjeka” – za zadovoljavanje potreba svog grandomanski gladnog kapitalizma, još izvjesno vrijeme.
Ako ovakav deal padne, a ne vidim zašto ne bi pao, jer je i zalog dodatnog jačanja savezništva Evrope i njenog preraslog djeteta-diva SAD-a, sve je u redefinicijama međunarodnog pravnog poretka moguće.
Nestanak Palestine i njenog kulturološkog identiteta se u takvim okvirima podrazumijeva.
Palestinci će, odnosno ono što od tog naroda ostane, jednostavno biti neki tamo Arapi i to je to.
Na kraju, zašto to ne bismo posmatrali na ovakav način (?) – ubijaju i izgladnjuju djecu i ljude pred očima savjesti svijeta, ako ona postoji a činimo je svi mi, nije da nisu dali dovoljno vremena za djelovanje te savjesti.
I, šta se desilo? Ništa.
Ćutanjem i izostankom masovnijeg globalnog bunta ustvari je data saglasnost, i to je to.
U ovakvoj su postavci svi veliki igrači zadovoljni ili, bar, ništa ne gube – iz igre izlaze neokrznuti.
Turska, npr., će se anestezirati teritorijama koje može “čopnuti” od Sirije, taman da ima gdje trajno riješiti kurdsko pitanje, ako baš zatreba.
Kažu da se kompromis pravi tako što se svaka zainteresovana strana odrekne komadića nečega što joj je bitno, pa tako svi pomalo nezadovoljni pruže ruke jedni drugima i ovjekovječe dogovor.
Dogovor velikih, međutim, uopšte ne mora podrazumijevati da se iko od velikih ičega mora odreći, za sve njih kriza može biti dobitak, win-win situacija.
Doduše, zadavljeno je malo više savjesti, jer veliki dogovor počiva na kostima ubijene djece i nevinih ljudi, ali i na iskorjenjivanju dvije velike kulture – palestinske i ukrajinske, ali ko uopšte od pragmatičnih obraća pažnju na te nevidljive stvari. Zašto, uostalom, služe istorijski udžbenici nego da se takvim pričama pune; treba i njih ažurirati i nahraniti.
Kratkoročno, podesno je da se prati da li će i koliko dinamika izraelskog konačnog ubijanja Palestine biti usaglašena sa Tramp-Putin dijeljenjem Ukrajine?
Zašto da ne? Ovo je ionako postalo oblik praćenja dešavanja na estradi.
Globalna savjest izgleda i nije za bolje.
Već sam bila kazala, München 1938 ima novu, poboljšanu, verziju…
Ni Putin ni Trump se nimalo ne razlikuju od Hitlera, a ni Netanyahu ne zaostaje puno
Sva trojica sociopati, egocentrični manijaci kojima je, očito, jedini cilj nadmašiti Hitlera, i po mom skromnom mišljenju uspijevaju u tome…
Taj smo scenario već gledali Gracija. Hitler je ovjekovječen kako je ovjekovječen – sramota ljudske civilizacije, a da li je Staljin podvrgnut identičnom tretmanu? Nije.
Zna se, ali nije.
Nije meni toliko za to. Sociopata će uvijek biti; raznih vrsta izmještenosti iz bazične ljudskosti. Osionost, bijes, očaj, gordost, kukavičluk, frustracije, inhibicije – stvarno mi se sada ne traže uzroci. No, šta je sa društvima koja vode? Izraelskim, ruskim, američkim; šta je prevashodno sa građanima tih društava koji, kako su ih doveli, mogu i da ih zbace?
Zar je prosječnom porodičnom Izraelcu interes da živi u državi koja nikada neće biti zaista sigurna? Zar Rus svojoj djeci mora ostaviti isti Kremlj, mračne službe, njihovu sistemsku korupciju i delikt slobode mišljenja i opozicionog udruživanja?
Zar prosječni porodični Amerikanac treba nastaviti učestvovati u društvenom i socijalnom raslojavanju, tako jakom da je uobičajeno zatvarati oči nad beskućničkom i narkomanskom epidemijom; teškom nesigurnošću i propašću u jednom kvartu, a nezamislivim, obijesnim sjajem u drugom kvartu?
Nažalost, krivci nisu samo neke sociopate koje nisu spriječene, a moglo se. Odgovornost je na cijelim kolektivitetima. Ta temeljna društvena zapuštenost, to jurcanje je jurcanje u globalni ambis.
Jer, jednog dana, više neće biti novih resursa da se stvar zamaže. Jednog dana, ako ovo ovako nastavi, svijet će postati otvoreni kanibalizam.
Joj, meni je ovo od početka nejasno. Nekoliko puta sam bila u tom Tel Avivu, znači, to su kancelarije, Start up do Start upa, call centri, rane investicije u tehnologiju, renta car koji posluje odatle u svijetu, a sve vodi neka mlađa raja, u 20tim, 30tim, ranim 40tim… u kancelarijama svi u papučama i kupaćim, malo posjede, pa na plažu, surfanje… i sve su to neke pare da baš uživaš u mladosti, kupis stan, auto, čamac, jahticu, vikendicu na nekoj svjetskoj destinaciji, iskoristiš tako mladost… i šta sad im to sve propada, jerbo može nekakva Ursula reci da podržava Izrael kad više niko od raje neće da posluje s tobom, niko od malih biznisa neće tvoju investiciju, džaba što država gdje ti je vikendica kaže da te podržava, kad te lokalci mrze… zarad nekakvog Netanjahua? Ono, wtf… nije ni da ti je 70 godina, pa da kažeš nemam više snage… a nije ni da kažeš svejedno, kad ti propadoše pare, eto sve i da ti nije do komšija…
Super si ovo sumirala Romy, iskustveno – vidjela si, ja takvu perspektivu nemam.
Drago mi je što si ostavila komentar zbog nas ostalih.
I, kada to sve pročitamo… Pa, stvarno zašto? Eto, ako ništa drugo, zaustaviti sunovrat zbog vlastitog interesa, ako već ne postoje te metafizičke kategorije (nazovimo ih tako) kao što su empatija, altruizam ili neka opšta etika.
To zapravo uopšte nije teško ako govore istinu da je Izrael demokratija.
Moguće da su, iza kulise, glavni strateški cilj i bile mineralne sirovine u Ukrajini. Sve se vrlo bajno odigrali da velike sile i budu u win-win situaciji. Jedan veliki igrokaz na tijelima nevinih ljudi.
Žalosno je to kada vidiš da su državnici večine država po defoultu stali na stranu Izraela. Veliki bunt je izostao, umjesto da su svi, svi zaustavili poslove na ovom svijetu dok se to ne riješi. Apstraktno izvještavanje, kao da je to tamo daleko, iako svi u sebi osjećamo bol i nemoć zbog svega toga što se događa, ostali smo rezignirani. “Čašica” ljudi koji protestuju nisu donijeli nikakvu promjenu. Kako?
Moj ujak mi je davno kazao: sve što Rusija radi (bez obzira kako se zvala, SSSR ili Rusija, bez obzira tko je glavni u Rusiji (Staljin, Putin)), radi s jednim glavnim ciljem: izlazak na “topla” mora.
Zašto? Jer im je to otvoreni put za trgovinu (prvenstveno), ali i za ostvarenje svih političkih i vojnih ciljeva. Jedno od tih toplih mora je i Jadransko. Bolji poznavaoci geopolitike na ovim prostorima će istog trena uvidjeti posljedice takvih aspiracija – bezuvjetna potpora srpskoj hegemoniji i politici proširenja od Garašanina na ovamo. Jedan u nizu pokušaja je i, ovo je insajderska informacija iz mog vlastitog radnog iskustva, je bio i pokušaj svojevrsnog preuzimanja koridora Jadranskog naftovoda (izgradnja paralelnog naftovoda koji bi izvozio rusku naftu preko Omišlja, kao ultimativna varijanta). Studija koju smo radili je pokazala da je tako nešto neizvedivo (naravno imajući u vidu geopolitičku situaciju i trgovinu teritorijama i političkim utjecajima).
Mineralne sirovine, bilo gdje pa i u Ukrajini, su samo bonus.
Da, vjerojatno jeste tako, a zapadu dobro dođe da se dočepa mineralnih sirovina! Cak sam jednom gledala neki dokumenatarax na ru temi zbog čega je Rusija napala Ukrainu.
Laura, ovo vrijeme jeste po nečemu specifično. Pogledavši istorijski, surovi osvajački pohodi, iskorjenjivanje naroda i njihovih kultura, brutalna pljačka, porobljavanje, to nam nikakva novost nije, nažalost.
No, jeste novost što u ta vremena većina svjetske populacije – oni obični ljudi, nižeg socijalnog statusa (i staleža) – zaista nisu znali šta se “iza sedam gora i iza sedam mora” dešava. Niti su znali, niti je postojala mogućnost da se to sazna. Danas je to potpuno drugačije.
Pogledavši iz te perspektive, taj neki romantizam, ta neka nada mogla se zadržati u odnosu na ta doba i te ljude. A danas? Za šta danas da se uhvatimo, koje nam opravdanje stoji na raspolaganju?
Ako se ovako htjelo, ne znam što se uopšte ulazilo u ideje jednakosti dječijeg i ljudskog života? Kome su oči zamazivane tu?
Eto, aktuelne generacije, svuda po svijetu, izrasle su na toj ideji kao temeljnoj, zajedničkoj za čitav svijet. I?
Ili će se opet, kad sve ovo prođe, sjetiti tih floskula pa mlatiti praznu slamu. Kako je se to dopustili i zašto?
A i u novojoj povijesti se svašta dopustilo pravdajući se histijom rata i da se nije znalo šta se radi.
Upravo tako.
Vjerovatno ćemo slušati iste floskule – nikad više.
Zapravo, tokom obilježavanja tridesetogodišnjice genocida u Srebtenici u sjedištu UN-a u Njujorku slušam nekog UN zvaničnika kako mantra “nikad više!”, a upravo se u Gazi čini genocid.
Oni koji su mu govor pisali ni potrudili se nisu da ovakav paradoks, bar jezički, prikriju.
O tome je bas pisama Alaska
Izgleda da je to bilo nemoguće ne primijetiti😏