ćutim ovu posljednju noć
u kojoj sam ja.
sutra,
podijeliću se na jednu
i drugu.
prvu, koja nema stvarnost
nego po okrajcima plovi,
daleka od svake varke
i zaključana u ljubav.
drugu, s kojom je sve ovdje
baš na svome lijepom mjestu.
došla je jesen
s kojom ja izgovaram ime
čuvano u džepu kod srca
gdje kobci, miševi i suho granje
dolaze na samom kraju
u zemlji.
al’ šta je šapat protiv kamena
i odluke.
probaću sve ljubavi moja
da pokušam živjeti to,
samo se suza odreći neću
što padaju u prazno da posiju nešto.
to jedno s drugim ide
ništa i sve
poput svemira
u ogledalu.
