Besprostorje

Granica između neba i nebà koja drugi ne vide. Sljepilo je intimna kontracepcija.

Vjetrovi vremena skamene neke stihove, dulje ih gore u pepeo.   Prijatelji plaču međusobnim suzama i kad dob ljubavi im prođe.   Ja imam samo jednu jabuku što tvoje sjemenje čeka…   da u drvo izraste.

Riječi su stidljive. Iskrada se iz ćoškova zeleno trnje, svoj dio u mesu jede. Sve ivice skovane, zlatne poljane kutije, vjetar igra duhovima mislim…   žarulju života.

Pišemo dnevnike bez tvrdih korica, sitnice, odah u utočištu. Beskrajan je prostor fuge, a note čitaš od riječi do riječi. Minute skapavaju pod silinom dočekanog, hridine se i val, ustvari, ljube.

Da pravedni Rušilac kule izrekne put kraja vremena mi progonstvo u Ništa zaogrnutu životom od mojih tvoje misli odvojiti znala, ne bih mogla.

Ovi suci ne padaju s nebesa poput žaba, ponekad. (Na moju veliku žalost) Oni su silni, uspravni i ispravni, britki u mišljenju, u stavu, britki u postupku, činjenju. Oni ne šire ušima oko sebe lijepe riječi. Oni režu bez mjerenja,…

Znoj zidova vrišti postanjem, a niko u sobi ne čita usporeni momenat tkanja. Iz drveta, niz okvire prozora, uz šarke i kovitlajući u ključaonici dešava se priča, postajanje jezgra isparavajućih traka, mirisa koji postaje moja koža, zadovoljnog zvuka protezanja, uklapanja,…

Bijele kule dignute do prošlosti, vrhovi bodu u dlan, posred linije života nož! Iscuriti krv da kamen pocrveni, zrak, šta će biti nakon što se zgruša, koji virus, neka nova vrsta?   Crna povorka plovi kroz maglu, u ovom kraljevstvu…

Ural. U podnožju šator četrdesetogodišnjeg samca kojega su roditelji načinili odviše lijepim za današnji izazaklonski svijet. Zato je on rođen u srednjovjekovnoj tajgi, ta pustara uvijek pusta je isto. Ruske bajke kazivale su o nemuštim jezicima u glavama živahnih junaka…

Nad stećkom od voštane kože cijede paljevine magija. Čista sila protiv gnojnih redova nestasalih vojnika dignutih riječima,   žali!   Svi moji mačevi u svim mojim kućama ne bi kadri bili radost ti odbraniti.   Žali!   Ambis započne pređu…

Odjenuta najboljim ishodom iskrenog življenja Ona.   Pokoriće sve kule neprijateljske, osvojiti paučine ljubavne   Brat joj od Crvene zore, sestra od Pobjeda, od Noćnog mora otac korakom ih nosi, riječi kosom rasipa i vraća,   jer je jaka. Najjača.

Uz najveće pošasti vascijelog, močvarnog plićaka zalud Ime zazivaju čekajući pokojnici.   Milosti!, vrište mudre starice lijevo od krvavog uha hinjene živosti.   Uz najveće pošasti osunčanog, oprašenog kokošinjca bijela pčela pljuje, usporeno boluje.   Milosti!, vape sahranjeni mačevi lijevo…

Hrastovo zdanje osmjehnuto našom zorom, a potporne kosti pjevaju vremenom srećnih ptica. Simfonija hrabrih očiju zaboravljenih kestenova mami treću violinu, uprkos gudalu što može biti slomljeno i strunama koje zauvijek mogu vrištati nesmireno. Unutra, plačući smijehom, gladeći drhtavo mirise i…

pospan tramvaj po sumnjivim tračnicama tren k'o stvoren za odu besmislu vuci se vuci kao što ovisna pjesnikinja kaže „Sve je ovo isti…, isti jebeni dan.“ ali, ali zalogaj snage taj stidljivi motiv presvlači dane u uzbudljivo Sunce nas, čak…

kralju moj i voljeni sirotane Istok je tako polagan sporiji od suze što piše dok u zraku kušam tvoju ljubav a ja pamtim njen put za godine koje dolaze   kralju moj i voljeni sirotane uvešću te jednom na ove…