Joseph Aloisius Ratzinger aka Benedictus PP. XVI & Kuba

 

 

 

Ooooooo, strahujte, jer je "V"eličanstveni, jer je "U"zvišeni, jer je "I"zaslanik Boga lično na Zemlji (koje li blasfemije, Bože dragi) mlađahni nacista Joseph Aloisius Ratzinger, a u izdanju starca Benedictus PP. XVI samo nekoliko dana prije posjete Kubi rekao: "Očigledno je da marksistička ideologija, onako kako je bila zamišljena, više ne odgovara stvarnosti.". Uz to je Kubance potakao da "… nađu nove modele, strpljivo i na konstruktivan način." što u ustavno-pravnoj, političkoj i diplomatskoj stvarnosti zapravo odgovara (pažljivijem) pozivu na rušenje ustavnog poretka države i to bez prethodnog znanja, niti bazično postavljenog pitanja, da li to kubanski narod uopšte želi (vidi http://www.google.com/hostednews/ap/article/ALeqM5hVC4n8jY1EIFWjemzCDQPjyV6HgQ?docId=017904cea3af4d3f91dc8bf7aad4eb18 ).

 

Portal Advance.hr napravio je dobar presjek, dobru analizu zapravo samo površno prepoznatu kao rasvjetljavanje Ratzingerove posjete Kubi, a ustvari odlično poentiranje čiji je to Benedictus PP. XVI glasnogovornik. Glasnogovornik je korporacionalizma (više čitaj na http://vasionka.blogger.ba/arhiva/2010/12/03/2637927 i na http://vasionka.blogger.ba/arhiva/2011/08/09/2834657 ), najzloćudnije bolesti današnjeg čovječanstva, zloćudne bolesti koja nagriza tkivo i, još važnije, koja pokušava nagristi i potpuno zdrobiti ono što svi u sebi nosimo kao dušu i duh. Glasnogovornik je taj svima poznati papa (otac, je l’?) klasičnog robovlasništva za najveći broj ljudi na ovoj planeti Zemlji što se skriva iza pojma kapitalizam, kao što se totalitarizam ( vidi http://en.wikipedia.org/wiki/Totalitarianism ) skrivao i skriva iza pojma marksizam i/ili socijalizam.

 

U potpunosti, dakle, prenosim taj tekst s portala Advance.hr:

 

 

Dok kapitalizam gomila milijune beskućnika, nezaposlenih i gladnih Papa tvrdi kako je "marksizam na Kubi zakazao"

 

 

[IMG]http://i168.photobucket.com/albums/u196/Sion_Legacy/pope-benedict-new-world-order.jpg[/IMG]

Joseph Aloisius Ratzinger aka Benedictus PP. XVI

 

 

Papa Benedkit XVI stigao je na Kubu kako bi propagirao vjeru, ali – sudeći prema izjavama – i politiku. Neposredno prije njegovog dolaska na Kubu tamošnjim vlastima i narodu je poručio "marksizam je zakazao". Ako to Papa zaista misli, onda očito ne zna čitati ekonomske i druge statističke podatke.

Stanovnici Kube imaju daleko najveći životni vijek u regiji, zdravstvo i školstvo besplatno je za svih, da nitko nije gladan ili da mu ne fali krov nad glavom i dalje se brine država. Nakon raspada SSSR-a Kuba se okrenula permakulturi i lokalnoj poljoprivredi, zbog toga danas ima možda i najzdraviju hranu na svijetu – reorganizacija cijelog društva ne bi bila moguća bez pravovremene i točne intervencije države. Kuba je među prvim zemljama u svijetu po broju liječnika po glavi stanovnika.

Svaki stanovnik Kube ima krov nad glavom, ukupna renta ga stoji tek 10% godišnje plaće. Glad na Kubi je nepoznanica. Prosječni Kubanac ne živi u luksuzu, ali definitivno ima sve za život dostojan čovjeka – struju, plin, Tv, radio i sve ostale potrepštine sastavni su dio gotovo svakog doma. Koliko stanovnika danas u SAD-u mogu samo sanjati o tim osnovama?
Na Kubi možete završiti kao beskućnik jedino ako beskućništvo doživljavate kao filozofski stav.

Kuba ima pismenost od 99,8%, smrtnost novorođenčadi manja je nego u nekim razvijenim zemljama. Kuba je jedina zemlja na svijetu koja zadovoljava WWF standarde obnovljivog razvoja – drugim riječima, Kuba je jedini model prema kojem ovaj svijet može dugoročno opstati. (Usudiću se izvršiti malu korekciju teksta i dodati da u države koje u potpunosti slijede standarde obnovljivog razvoja spada i Kraljevina Butan. Više čitaj na http://vasionka.blogger.ba/arhiva/2011/07/23/2818407 )

Što je gospodin Papa zapravo želio reći kada je, na oduševljenje korporativnih medija diljem svijeta, poručio "marksizam ne funkcionira". Da li su ovi veliki uspjesi na Kubi nastali sami od sebe? Nekim neobjašnjivim čudom? Ne, upravo je kubanski socijalizam – koji kao direktan izvor koristi djela Karl Marxa – zaslužan za sve ovo. Kuba, da nije podobnih medija, danas bi se proučavala kao glavna smjernica kojom valja krenuti. Američke sankcije i uvođenje embarga ruše države diljem svijeta, Kuba je pritisnuta njima već preko pola stoljeća i unatoč tome, unatoč svim pokušajima da je se slomi, i dalje prosperira i prkosi pred cijelim ljudskim rodom.

Zašto se gospodin Papa ne osvrne na druge zemlje? Zašto malo ne pogleda kako mu katoličko stado danas živi u Španjolskoj i Italiji? Što je tamo "zakazalo"? Mladi ljudi diljem Italije i Španjolske nemaju posao, bore se za vlastitu egzistenciju, siromaštvo eskalira, ljudi se hrane po kontejnerima – ali ne, nije kapitalizam zakazao, već socijalizam. Zašto? Zato jer vjerski vođe na Kubi ne sjede u zlatnim stolicama?

Kapitalizam je taj koji je zakazao, kapitalizam je taj koji je proizveo sustav koji je u potpunosti suprotan s učenjima Krista.
"Lakše je devi proći kroz ušicu igle no bogatašu stići u kraljevstvo nebesko", zar te poruke koje je uputio Isus svojim učenicima danas Papi ne znače baš ništa? Gdje je na svijetu najveći jaz između bogatih i siromašnih? Na Kubi? Ili je možda među najnaprednijim kapitalizmima kao što je SAD?

Papa se svijetu predstavlja kao učen čovjek – onda Papa zasigurno zna da na Kubi nije vladao "marksizam" oduvijek već su ga revolucijom donijeli Fidel Castro, Che Guevara i ostali revolucionari 1959.
Prije socijalističke revolucije, prema UN-ovoj ekonomskoj komisiji za Latinsku Ameriku, jaz između bogatih i siromašnih (ukupna primanja najbogatijih 10% populacije podijeljena s ukupnim primanjima najsiromašnijih 10%) bio je 1 naprema 64 – nakon uspostave socijalizma taj omjer je pao na 1 naprema 4.
Ali ne, jednakost među ljudima nije dobra – za Papu je to propali sistem koji treba što prije mijenjati na onaj neo-liberalni.

Svojim politikantskim nastupom Papa je pokazao koju stranu podržava. Danas se nastoji prikazati slika u medijima da je narod Kube fanatično dočekao Papu i kako jedva čekaju da njegove ekonomsko-socijalno-političke najave postanu stvarnost. Istina je sasvim drugačija – doček nije bio nimalo spektakularan.
"za razliku od Meksika, publika je bila daleko manje entuzijastična", prenosi
CBS news.

Ovako je to izgledalo u Meksiku, 

 a ovako na Kubi. 

 

Kubanci su narod koji drži do tradicije, ali to ne znači da Papa ima velik utjecaj.
"Ako krstimo našu djecu u Katoličkoj Crkvi, to je većinom radi tradicije, jer tako su radili naši očevi i djedovi. Svećenici će onda reći kako su svi kršteni zapravo Katolici, ali i oni sami znaju da to nije istina", rekao je Lazaro Cuesta za
Havana Times.

Cuesta je predstavnik najbrže rastuće vjerske zajednice, ali ona nije Kršćanstvo nego Santeria – tradicionalno afričko vjerovanje. Afro-kubanski sveci zovu se Orishas i u njih, prema Lazaro Cuestu, vjeruje oko 80%. Katolička crkva se jako protivi tom trendu.
Zašto toliki broj Kubanaca se okreće Santeriji, a ne Kršćanstvu? Cuesta daje u slijedećem pojašnjenju: "Ljepota Santerije je u tome da se bavi ovozemaljskim problemima kao što su zdravlje, ljubav, posao… Mi u Santeriji ne nudimo raj, već pomažemo jedni drugima da nam život bude bolji ovdje, na zemlji".

 

 

Neka dio dokumentarca jednog Amerikanca, Michaela Moorea, zaključi ovaj tekst. Najtoplije preporučujem da ovo pogledate:

 

 

 

 

 

 

 

vasionka
vasionka

...loyal...liar, big time...brutal...again brutal...love all kids, especially those with autistic disorder...love music, that mathematics of all the worlds...again loooooooove music...read, read and read even more...love to write...loooove to write poems&songs...tales...more tales...manicure nails, no, no, never...love to seek, seek big time...explore...love God...again love God, that greatest freak of all the times... odd fellow...love major guy in the underworld...love equinox...indeed love equinox...mmmmmmm, love blood, that knowledge thing...don't know how to love...love myself mostly and ouuuuuuuuuuuuuuu...love freaks...again love freaks...all freaks...hate to share bed with anyone but one...love one grandmother and her son...her son...her dead son...love men...mmmmmmmm, love men with attitude...love men with attitude again...love gracefully women...mmmmmm, muses...adore troubadour...love night...again love night...love light...hate order...hate paper money...love symbols...adore symbols...love frustration...love hard lesson...tatoo...mmmmmmmm, haaaaaard lesson...

Articles: 1278

20 0 komentara

  1. Ako me sjećanje ne vara, bilo je još država, ovdje u našem prekomorskom susjedstvu u kojima je bilo vrlo slično socijalno-ekonomsko (blago)stanje… pa gospodi sa zapada nije pasala slika iz njihovog licemjernog kuta….
    ništa novo….
    od Pape i ne samo njega, nego i Rkt crkve u cjelini, koju smatram etalonom hipokrizije i dvostrukih aršina, drugome se niti ne može nadati…

  2. Onda zaista postane neshvatljivo zasto niko ne naseljava tu Kubu, vec ljudi bjeze sa nje:-) Na Kubi postoje vrlo atraktivne turisticke destinacije, ali na zalost to nije dostupno domicilnom stanovnistvu vec mrskim imperijalnokapitalisticki sposobnim strancima 🙂

  3. Ponekad pomislim da nisu ni svjesni šta imaju, sve dok ne probaju “American Dream”, preplivavši na nekoliko tahti do Floride, a onda žive na “socijali” ili upadnu u kakav latino/mex gang. Ali mogućnost raskošnog života mami sve dok je šansa makar i 1 promil da će tako i živjeti.

  4. Gracias, oooooo daaaaaaa, sjećanje te nikako ne vara.
    Slažem se u svemu sa tobom osim u dijelu da je riječ o cijeloj Rimskoj apostolskoj katoličkoj crkvi. Znaš, Crkva su, ustvari, vjernici, bar je to Isus tako u amanet ostavio. Danas je taj njegov amanet konvertovan u zgradurine, bogatstvo, izrazito uticajan diplomatski uticaj širom svijeta, krojenje života milijardi ljudi posebno u javnoj sferi… Osim što se vjernici, službeno, smatraju tom Crkvom, njom se smatra i svo svećenstvo. Doboko sam uvjerena da svo svećenstvo ne stoji iza tog etalona hipokrizije i dvostrukih aršina, kako ti reče, a posebno sam uvjerena da vjernici iza toga NIKAKO ne stoje. Tako da bi, prema mome mišljenju, najviše odgovarao termin “najuticajniji dijelovi Rimokatoličke crkve”.

    Superdlakavi, i ja, i ja! Samo, meni nije toliko posebno bitno da li će moju posjetu Fidel “dočekati” živ. Šarena mi je i živopisna Kuba, nekako topla, a posebno su mi divni njeni usporeni, a tako istovremeno široko obrazovani, ljudi.

    Katrane, bio ti na Kubi jedno, hmmm, dobar mjesec dana?
    Ja nisam.
    Da se dogovorimo da je zajedno posjetimo, ima još zainteresovanih, pa da se sami uvjerimo. Šta misliš?

    Superdlakavi, POTPISUJEM!!!

    Pozdravljam vas puno sve:-)

  5. Drago mi je da ti se prijedlog sviđa i hajde da ne bude toga “samo”:-)
    Da, tekst je preuranjen, a od jednomjesečne posjete Kubi, ako Bog da i ako se svi složimo, očekujem, prema oprobanoj metodologiji, da iznesene teze obori ili da ih potvrdi. Samo toliko:-)

  6. “i hajde da ne bude toga “samo”:-)”
    I ovo je prijedlog a o njemu vec treba da razmislim:-) Mislim ipak da niko ne ide na Kubu da bi tamo zivio kao prosjecan Kubanac:-) Jednostavnije je pitati same Kubance, recimo one po prihvatilistima za azil 🙂

  7. Dobro reče – po azilantskim prihvatilištima u službi politike – ovo doduše nije iz prve, ali je iz druge ruke… Kad “odrade” staž u prihvatnom centru, mogu legalno šišati travnjake po Miamiju, prevrtati hamburgere na korneru… ali mnogo njih misli da je ilegalno slađe, pa su po raznoraznim gangovima, ako ne uspiju odskočiti od ulice, ili su u “organizacijama” – “vojnici”… pravi American Dream, Pit i to je Amerika…

  8. “Na Kubi postoje vrlo atraktivne turisticke destinacije, ali na zalost to nije dostupno domicilnom stanovnistvu vec mrskim imperijalnokapitalisticki sposobnim strancima :-)”
    I strancima sa plitkim dzepom nije dozvoljeno da posjete takva mjesta, ovo su mi pricali moji prijatelji koji su posjetili Kubu.
    A zar nije zabranjen pristup, u velikim Evropskim gradovima, “privatbim” posjedima, ulicama, restoranima nekakvim i ekskluzivnim mjestima. Recimo da je u Monaku pola grada skoro zabranjeno, zato sam se nakon dva sata boravka razocarao i otisao u obliznje selo, to se tice i jos mnogo drugih mjesta u USA i Evropi.

  9. Katrane, da, jeste prijedlog, slažem se. Pa, razmisli, hehe:-)
    Vidiš, što se mene tiče, nemam nikakav problem s tim da na Kubu odem i živim tih mjesec dana skromno, ulazim što intimnije među tamošnje ljude, njihov način života, razmišljanja, poglede. Sasvim suprotno, baš bih voljela to.
    A što se tiče postavljanja ovakvih pitanja Kubancima koji su u statusu azilanata, to nije u skladu s osnovnim metodološkim postulatima. Naime, uzorak nije slučajan, interesan je, pa tako i ne može biti reprezentanivan za cijelu populaciju. No, to već znaš.

  10. Superdlakavi, nisam detaljno upoznata s informacijama koje navodiš, ali mi se čine logičnim. Ipak, i to što navodiš treba provjeriti. Doduše, može biti da si ih ti provjerio, odnosno imao prilike razgovarati sa tim ljudima i pobliže osmotriti situacije u kojima se nalaze.

    Kosmopolite, razgovarali smo o tome, iz prve ruke si mi prenio svoja i iskustva tvojih prijatelja/poznanika. Nikakvog razloga nemam nevjerovati im i to bez obzira što se skoro savršeno uklapaju u neku moju, ranije pretpostavljenu, generalnu sliku.

    Bravo Superdlakavi, takva mjesta ni mene na Kubi ne interesuju, osim kao saznanje/da provjerim da postoje, s obzirom da je i to dio življenja prosječnog Kubanca koji ga se, doduše, samo indirektno može doticati.
    Tompus, hahahahahaha:-)))))))))))

  11. Moje informacije su od prijatelja (više njih, naših i amera, i ne poznaju se međusobno) koji žive na Floridi i “pod što kupio, pod to prodao”…

    Tompus… Iako sam nepušač, već nekih 16-17 godina, (dobro, ponekad zapalim “uz kafu” par cigareta sedmično), dobru cigaru ne odbijam, mada više volim Dominikanke, one su mnogo mekše, blaže, mild…

  12. Čuj, dobra je onda to “prodaja”, odnosno postoji velika vjerovatnoća da su informacije pouzdane.

    Nekad sam, nekad, nekad dobila na poklon kubansku cigaru nekakvu, naravno ni blizu tompusa što ti ga majstor na licu mjesta napravi. Moj problem je što pućkati ne znam, to pućkanje mi izaziva veće kontraindikacije nego kada uvlačim. Ulazi mi dim onda u nos i zasuzim jako, plačem praktično.
    Pušač sam inače, prije nekih manje od dvije godine prešla sam na hercegovački duvan, isključivo. Cigarete više ni u snu ne bih konzumirala. Više ne kašljem, a i duvan je jači, pa osjećaj zasićenosti mnogo duže traje, tj. manje pušim količinski.

    (Hahaha, kako mi sa pape dođosmo do cigara i cigareta? Mora da je do Kube, hahahaha)

  13. Aaaaa, hercegovacki, u kutiji od kosulje. To sam svojevremeno redovno dobijao na poklon, a mislim da bih i sada znao zamotati jednom rukom. Ali bolje ovako, evo sad ce punih 18 godina, a jos uvijek prahne i dodje na san, zapalim ponekad ali nisam vise ovisnik.
    Kuba, prva asocijacija El Presidente i cigare…

  14. Hehehehe, u vrijeme dok sam bila malena, nekada prije agresije, bio je u kutiji od košulje. Uglavnom cijeli kilogram, pa i više:-))))))
    Sada su se prodavači (na crno uglavnom, hihihihi) modernizovali, sada su plave kutije u pitanju, uglavnom sadrže oko 300 grama duvana. Što je, zapravo, odlično, jer “nema vremena” da se osuši toliko do neupotrebljivosti.

    Motati nikada nisam znala, odnosno nisam mogla naučiti. Iako je moja baka na selu bila veoma uporna da naučim, još dok sam bila malena, kako bih nju poštedila muka, hahahaha. Sada postoji neka spravica, veoma efikasna. U centralni žlijeb te spravice uneseš duvan, već spremljenu praznu cigaretu sa filterom (i to sada postoji da se kupi) staviš na kraj spravice što ima ispust u obliku kružića za umetanje cigarete, prevučeš spravicom jednim potezom ruke i voila :-))))))))), cigareta gotova. Vrlo se brzo sada da napraviti 20 komada cigareta, za nekih 10-15 minuta.

    Jako bih voljela prestati pušiti. Mnoštvo prekršenih obećanja datih samoj sebi najbolje pričaju o slabosti moga karaktera.

Leave a Reply