Pojmovnik savremene umjetnosti:
Iznova otkrivena Nietzscheova najava smrti “apsolutnog subjekta” (stajališta apsolutne istine) označila je istodobno pojavu “razbijenog subjekta” (stajališta radikalnog relativizma: nema jedne jedine istine, istine “po sebi”, nego samo više istina, odnosno “interpretacija”). Mnogostruki se subjekt, otvoren prema drugosti, oslobodio prinude objektivnosti, koja na kraju krajeva i samu sebe poima tek u odnosu na teorijsku konstrukciju koju je stvorio subjekt modernog prosvjetiteljstva. Time je signalizirao proces višestrukog preokreta i napuštanja jedinstvenosti racionalizma te njegovog scijentizma i označio prijelaz prema mnoštvu konkretnih paradigmi (pa i paradigmi racionalnosti), odnosno pluralizmu jezika, modela i postupaka.
No, raspadanje jedinstva i cjeline znanja u kasnom modernizmu postavlja pitanje o odlikama i statusu današnjeg znanja, o novim tehnologijama koje dolaze i utječu na njegovu internu specifičnost i vanjske zahtjeve. Dok je moderno znanje imalo formu jedinstva na temelju vodeće ideje koja ga legitimira, suvremenu situaciju, naprotiv, odlikuje popuštanje stege jedinstva, ne samo “gubitak središta” nego i “razlaganje cjeline”, kada je “totalitet kao takav postao neupotrebljiv, pa je tako došlo do oslobađanja dijelova”, fragmentacije kao preduvjeta pojave postmodernog pluralizma.
No, to ne znači da se čežnja za izgubljenom cjelinom i središtem znanja lako prekidala, jer ona još uvijek tinja u okoštalom idealu pozitivnog, “objektivnog” znanja nasuprot onom “interpretativnom”. Od predstavnika generacije bečkog kruga (Robert Musil, Karl Kraus, Adolf Loos, Hcnnann Broch, Max Dvorak, Hans Sedlmayr, Ludvig Wittgenstein itd..) na prekretnici 19. i početkom 20. stoljeća koji su držali do nostalgične perspektive jedinstva, jedino Wittgenstein nije završio u pozitivizmu koji je razvila “bečka škola” (i Bečka škola povijesti umjetnosti), jer je svojim istraživanjem “jezičnih igara naznačio perspektivu (i poststrukturalističku) kraja 20. stoljeća s kojom ima posla suvremeni svijet, a posebno njegove pojmovne i interpretativne strategije.
Joj da mi je skupiti kakvih para, otići na Comic Con! Životna mi je želja, tako teško ostvariva… no, polako…
Da, vidjeh. Novembar, Beč.
Pa bilo je americi ne znam koji state, mekdonalds je davao besplatne cheezburgere i happy meal ko god uzme vakcinu, mislim da je isto bilo na poklon dobijes earbuds.Mekdonaldsu u sluzbi vodjenja brige o vasem zdravlju ? Sto se tice postmodernizma, doslo je vrijeme dekonstrukcija i potpunog razbijanja subjekta i metanarativa gdje se nista ne nudi kao solucija i vise postaje neproduktivno to dekonstruisanje.
Vasington je dzoju dijelio…
Romanoff, džoja za još djelotvornije anesteziranje..
Hahaha, ova ti je dobra: “McDonald's u službi vođenja brige o vašem zdravlju”. Mislim, nije smiješno, tragično je, ali i sarkazam i ironiju možemo podvesti pod postmodernističke konstrukcije kada ni smijeh više nije smijeh, niti je humor – humor.
Ma, i sam subjekat postaje neproduktivan i neupotrebljiv u takvoj postavci. Ukoliko je središte i izvorište zanijekano (Niče), stoga nepotrebno i neupotrebljivo, onda su i stvaralačka djela i ekstenzije tog središta i izvorišta zanijekane, nepotrebne i neupotrebljive.
U ovakvoj postavci, znači, nije ni moguće da postoji solucija.
“Pojmovi zamagljuju pogled na poimano!”
*
Svako ti dobro u svakom trenutku sada od srca želimo!, hn. ?
Upravo hadžija!
Hvala vam, zdravi i veseli mi bili ??