ozirisi plove i u ovaj suton
sjedinjujući svijesti,
sad su svako
vrtložući sjećanja.
između bijelog i crnog stuba,
pored ruže
i drveta što cva;
za onu polovinu što pepeo je
važi namjena da bilo je.
ja sam i u Arkadiji
simbol
ja sam i bezoblično
tačka
ja sam jezik koji niko od vas ne zna
i govori.
južno od 60° grade
Ahrimana
siti, nežeđi, prazni i gordi;
mi ih čekamo iznad oblaka,
s one strane gdje je sada
uvijek.