Ovdje dobro dođe jedan citat.
(hmm, iskreno, čitam jednu knjigu, već duže samo jednu, pa hvatam bilješke usput. sada, nisam sigurna da li je to citat ili nešto što sam zapisala u toj inspiraciji, ali neka bude da je citat, jer ne mogu odijeliti):
Učiniti svijesti nešto sveto, nešto voljno iznad nje, nešto što će je držati u etičkom okviru njene imaginacije; saglasnu da odabere pravac koji je označila korisnim i prosperitetnim, jer će to on, zacijelo, na kraju i postati zbog vjere i posvećenosti.
Prostor dobija formu, okvir, tek kada svijest zađe u nj; do tada zaista ne postoji i to su stari nazivali haosom.
“U haosu je red”, citat…
Caligo😊
Jako zanimljivo razmišljanje. Dalo bi se udubit u ovo. Vidiš, ja san bija razmišlja o momentu začeća, kako i kad duša kreira ili oblikuje materiju. Po onome što znamo, život nastaje iz života, i spermij i jajna stanica su živi, ali taj čin kreiranja života, a i duše mi je misterija. Iz onog što znam iz nekih iskustava, svijest/duša nije u prostoru, nego je ona prostor.
“svijest/duša nije u prostoru, nego je ona prostor.” [2]
😊