Visočanstvo tačke
Visočanstvo tačke
(Postavi tezu. Razvij metodu koja će obuhvatiti sve moguće grane u koje se stvarnost mogla, grana i može granati, uključujući i sasušene grane. Dokazaćeš sve.) Nije bilo osobe koja se opreznije kretala od gospođe Sumnje. Tako je ušla i u…
Interno vrijeme. Abramović kaže tako i dopada mi se to. Ako prostor postoji i u vremenu; ako je postojanje ičega, uključujući i potencijal postojanja koji je u baš svakom slučaju prisutan, pitanje svijesti odnosno mogućnosti opažajnosti i/ili samoopažajnosti; ako se…
U sobi je ležalo tijelo iz tijela virila ideja ispred fotelje u ideji postavljena je šahovska tabla na poljima simboli vrlina ginuše rijetkim velikim i masovnim malim smrtima prije nego što je tijelo pročišćeno zaboravom ustalo, razgrnulo zastore, skuhalo kafu,…
Pravili smo cvijeće, a mrtve ptice, s jeseni, slagali u teške enciklopedije. Ja sam bila ja, a on dječak sa crnim šiškama. Na kraju dana, negdje kada bi moja brižna, a slobodnoj volji vjerna starija žena trebala pustiti glas i…
Tjerao sam svoga karabajeru u sve u što sam ušao. U vez pahulje, u njen osmijeh, oboljeli bor. U nebo i strašni Had. Gubio sam kožu i namicao nove k’o tragač il‘ bjegunac; ko bi se toga sjetio. Zaboravljao sam…
Kocka se može umetnuti u loptu: pragmatik bi rekao zašto uopšte umetati kocku u loptu?, umjetnik-skulptor bi se trudio napraviti poprečni presjek kocke umetnute u loptu da bi izrazio spojivost tehnologijskog s prirodnim umom, teoretičar bi bio zadivljen težinom tako…
Ovdje dobro dođe jedan citat. (hmm, iskreno, čitam jednu knjigu, već duže samo jednu, pa hvatam bilješke usput. sada, nisam sigurna da li je to citat ili nešto što sam zapisala u toj inspiraciji, ali neka bude da je citat,…
Blur, iskričav i čist, suprotan od znojavog bluza. Glasovi od kojih sam bježala sada su bili užasnuti od prostora između nas. Trebalo je vremena da savladam da ljudi neće prestati biti neosnovano ambiciozni i samim time glupi. Naposlijetku, to je…
Zagledani u slike nekih slikara vidimo lakoću. Onu vrstu lakoće što se osjeća u trenutku, recimo trenutku živih boja koje cvatu, a ponovo ih ublažava i smješta u pastel neko titranje zraka i svjetlosti, neki uopšteno prisutni plašt od niti…
Jesti svoje vrijeme kao zrelu krušku; još uvijek svježu (netruležnu grijesima) i fermentiranu znanjem. Iznad i ispod, oko i u tome vremenu neosvojen je prostor materijom što čini vrijeme nesnošljivo dugim (da, to je pakao), vječnim (Pakao?), za onog što…