Kocka se može umetnuti u loptu: pragmatik bi rekao zašto uopšte umetati kocku u loptu?, umjetnik-skulptor bi se trudio napraviti poprečni presjek kocke umetnute u loptu da bi izrazio spojivost tehnologijskog s prirodnim umom, teoretičar bi bio zadivljen težinom tako jednostavnog zadatka trudeći se svojim komplikovanim jezikom objasniti da opšteprihvaćeni ljudski obrasci mišljenja upravo najviše rade protiv čovjeka, dok bi kriptolog u kocki u lopti, kao i u svemu drugome, vidio svrhu teško dokučive poruke.
Igrajući se tako jedno vrijeme i razmatrajući u koju bih grupu umova mogla smjestiti svoj, bez varanja i mogućnosti biranja dvije i više opcija, uviđam da svaki odabir ili, radije, razlog odabira ima svoju grešku.
Na pitanje zašto uopšte umetati kocku u loptu odgovor bi bio zašto uopšte išta činiti?, jer je taj položaj pragmatika zapravo položaj cinika, drskiji oblik položaja kinika pojavno nadraslog nad svime, pa i bilo kakvom svrhom.
Spojivost tehnologijskog s prirodnim umom za kreacioniste, kao što sam ja, nepotrebno je dokazivati. Sve može biti slučaj(no), ali um ne može. Bilo koja podjela znanja, osim sa stanovišta namjere ulaska u sticanje znanja, je ometajuće i restriktivno vještačka. I prirodni i tehnologijski um mogu imati neetične trenutne manifestacije u relativnosti shvaćanja vremena, stoga je i ta podjela ometajuća.
Opšteprihvaćeni ljudski obrasci mišljenja upravo najviše rade protiv čovjeka? Zamislila sam se nad ovom tezom teoretičara. Duboka greška ove teze je što obezvređuje smisao greške. Ne znam kada sam izreku “istorija je učiteljica života” počela prevoditi u greška je učiteljica života, ali biće da to činim odavno ili sam tu misao oduvijek i čitala u tom značenju.
Bez greške nema učenja, bez učenja nema uma, bez uma nema svijesti.
Greška je pažljivo dizajniran koncept više svijesti.
Najizazovnija je, ipak, kriptologova teza, no teško dokučiva poruka se ne mora smještati u kocku, a kocka u loptu da bi teško dokučivu poruku izrazili. Poruka takvoga svojstva je svuda oko nas, u ljudskome položaju.
Gledam rečenicu prije ove i vidim svoga cinika u okršaju sa kriptologom, a onda se, u spoju ta dva načina, upitam: Da li može biti da je znanje nad-svrha, svrha iznad koje nema druge svrhe? I onda otkrijem da nisam baš nikako zagazila u stanje iz kojeg se pojava posmatra, stanje koje određuje percepciju i perspektivu, a uslovljeno je osjećajima.
Zato, kada biste morali birati između ova dva tijela sa zapreminom i značenjima, kada biste morali birati između lopte i kocke; u koje biste tijelo smjestili um, a u koje osjećaje?
Birao bih kocku za um a loptu za osjećaje.
Samo, čitavo vrijeme se govori o tome kako smo kocku smjestili u loptu, a u mojoj percepciji na isti način možemo i loptu smjestiti u kocku.
Biram isto😊
Loptu ćemo s lakoćom smjestiti u kocku, no ta je lakoća već priča o nad-svijesti što prirodno zna (od znati) onako kako mi prirodno osjećamo.
Zanimljivo mi je da biramo isto.. Zašto je um kocka?
Um je ograničen, matematika, formula, logika, i bude zadovoljen.
Kocka ima tačno određene stranice i može da je napravi bilo ko, i sa najmanjim kapacitetima uma.
Kocka je definisana a to je ono što um zadovoljava, tačna definicija i um se predaje, tu je njegov posao završen 😊
Lopta može da skakuće, što je nezamislivo za kocku ☺️ e sad, kako i koliko skakuće lopta? Da svi sad napravimo po jednu loptu, kod svakog bi bila drugačija. Osim matematičkih definicija lopta može i da se kotrlja, i u svakom pogledu da se zaključiti da u lopti ima više života nego u kocki. A mi živimo život, a da bi on bio moguć potrebni su osjećaji a ne samo definicije i precizne stranice.
Interesantna tema, a ideje same naviru 😊
Rekla bih da si se ulovio u udicu, a saopštavanje razloga zbog kojeg si se ulovio otežava moj položaj.
Stoga, tvrdnja – samo ljudi koji gotovo savršeno upravljaju svojim osjećajima (ne nužno i porivima, ali i na ovom su polju jači od prosjeka), dakle sa onim što izlazi van, za um će izabrati kocku.
Čak i oni.., zapravo ne, u p r a v o oni koji će loptu opisati na način na koji si to učinio ti.
Ko bi to tako učinio? Neko ko poznaje svetost osjećaja?
Ne marim za to da li ću biti ulovljen, zato sto se vodim osjećajima 😊
Kada bih se vodio umom, teško da bi me ko mogao uloviti, pa ni ti 😊
Tebi pak vjerujem i dajem prednost osjećajima nad umom pa se možda zbog toga lako ulovim 😊
Za dva od tri smajlija pripremila sam možda😊
Jedan je vezan za vjerovanje, a to je lopta u kojoj nema dileme.
‘Sveta Vasilije i dumanje o svetoj platonovoj geometriji ‘ izdanje 2022, izdavacka kuca Vidoviti Brut i saradnici, Cena: 1 dolar 🤡
Kocka um, lopta e-motions. 🤓
Nije mogla odoljeti😊
jarac znalac i kapitalac 😁💰💸
😘
Gledajući čisto materijalno, ja rekoh isto kao i pragmatik, zašto uopće umetati kocku u loptu.
Gledajući simbolično, rekoh iato kao i večina, um kocka, osjećaji lopta. Ponekad osjećaji obuhvate (zamraće) um posvuda oko sebe, i ne vide ga, tj. kocku skrijemo u loptu.