Izgon naslijeđa Crkve bosanske

14 0 komentara

1. Većina je srednjevjekovnih pisanih tragova i dokumenata – osim lapidarnih koje je realno teško otuđiti zbog prenosivosti – izvan matične države rasuto po Dubrovniku, Rusiji,… zašto? Pozdravili smo se s njima otvorenih ruku. Ko pozdravlja tako? Onaj koji “u jednoj ruci nema ništa, a druga mu prazna.”

   • Vidiš, nikad se nisam sjetila da pročeprkam kakvo je stanje pisanih tragova od Pavlićana u Armeniji, Bugarskoj, možda i teritorijama današnjih modernih država oko Armenije. Sad si mi ti dala ideju.
     Da sam prikupila nešto informacija o tome, možda bih mogla povući paralelu koja mi se mota po glavi, a prema kojoj ovo nije samo pitanje otimanja i zatomljavanja identiteta vjerskog učenja Crkve bosanske, jezika, kasnijeg naslijeđa srednjovjekovne bosanske države, nego i odmos Rima, a s druge strane tadašnjeg Romejskog carstva (Vizantija), nemanjićke države, a kasnije i carske Rusije i Rusije prema ranohrišćanskoj herezi, kako je nazvaše. Bilo bi tu puno prostora istražiti što bi se istražiti moglo i o eventualnim paralelama između Pavlićana, Bogumila, Krstjana, pa i Katara sa Esenina.

     Ne znam, ali znam da je sve to sistem već vijekovima. Sistem koji zatire i iskrivljuje drevnost jednog posebnog identiteta, jedne posebne škole i učenja, koji se u Bosni dosta rano za evropske i istočnoevropske, te evropsko-azijske prilike, uspio autohtono zaokružiti u državu, vlastelu, narod, pismo i jezik, crkvu, materijalno naslijeđe. Zanimljivo je što tragovi tog sistema upućuju na mnogo dalje centre od najbližih susjeda sa Istoka i Zapada, poput nekog udruženog zavjereništva.

     • 1. . Divoševo evanđelje (čuva se u Bijelom Polju);
       2. Fragmenti Kijevskih bosanskih listića (odlomak Parimejnika) nalazi se u Biblioteci Akademije nauka Ukrajinske RSR u Kijevu;
       3. Fragmenti Batalovog evanđelja – Lenjingrad
       4. Hvalov zbornik – Bolonja (mada sam ga ja imala priliku vidjeti u našem muzeju, “samo iz ruke” jer je označen onim crvenim kružićem);
       5. Mletački zbornik – čuva se, beli, u Veneciji, ali su kod nas i u Zagrebu mikrofilmovi ovog zbornika;
       6. Radosavljev zbornik, ili barem ono što je od njega ostalo (Apokalipsa, Očenaš i počerak Ivanovog evanđenja / patarenski obrednik, kolofon na osnovu kojeg se može vidjeti pripadnost rukopisima crkve bosanske + ima sličan glagoljski tekst kao Čajničko evanđelje, vidjela sam faksimil te stranice) – nalazi se u Rimu u Vatikanskoj biblioteci;
       7. Izgorjeli Daničićevo i Treće beogradsko, izgubljeno Srećekovićevo koje je zanimljivo po marginalnim glosama karakterističnim za “pavlićansku heretičku sektu” 😄…;
       8. Vrutoško evanđelje – bilo u privatnom posjedu, prenijeli ga u SANU, sad ga više nejma ni tam’;
       9. Četiri evanđelja iz zbirke Giljferdinga (Pripkovićevo četveroevanđelje, dva Apostola – jedan kompletan i jedan fragmentaran, i fragment Matejevog evanđelja) plus fragmenat Batalovog su u Sankt Peterburgu… i ovih pet evanđelja je zanimljivo zbog “heretičnih” elemenata koje spominješ i “dualističkog” učenja… meni žao što nemam vremena za ovo, sad mi mozak u alhamijadu i drami XX stoljeća, a ne želim da umrem dok ne pročeprkam detaljnije učenje Crkve bosanske… 🙁

       • Uf, bravo(!), hvala😊
         Razumjele smo se skroz, pa ću jednom putem ovih tvojih tragova..

         • ⰒⰑⰁⰣⰅⰃⰑⰞⰅ ⰏⰋ ⰅⰏⰑⰣⰋ Ⰻ ⰔⰓⰜⰅ ⰍⰑⰄ ⰔⰋⰎⰅⰐⰜⰅ, Ⰰ ⰘⰕⰘⰅⰎⰀ ⰄⰀ ⰍⰑⰏⰅⰐⰕⰀⰓⰋⰞⰅⰏ ⰕⰂⰑⰣ ⰒⰑⰔⰕ

           • Raro jel ovo glagoljica? Prelijepo ju je vidit! 😍

             • Jeste 😊

           • Rekti nam šta glagolja ovaj prelijepi zapis Raro?

             • “Tajnopis” 😉ko bude radoznao, samo neka transliterira 😄

2. Sigurno Do Dick elegantno pokupio ko onu ukrajisnku ikonu i omastio brk parama.😁

   • Dodik je u ovom kontekstu samo izvršilac kad zatreba. Nije težak za održavanje. Puste ga da zgrabi što se zgrabiti može i gusla što mu kažu.

   • ❤😊

3. E jes ga i nasliko. Sta mu je to duplo sa strane oko pojasa ?
   Helem, valjda ce kakva istraga biti da se to nadje. Ko li je imo obraza to uzet ?

   • Ne znam NKTB, ali možda bismo mogli saznati da pročitamo Čajničko četveroevađelje: bosanski rukopis s početka 15. stoljeća (Sarajevo, 2017.) i Čajničko evanđelje: tekstološko istraživanje (Sarajevo, 2021.).
     Na sajtu Instituta za jezik su najavili da će ove dvije publikacije objaviti online do kraja godine, besplatno. Trudiću se da zapamtim i da provjeravam, s vremena na vrijeme, da li su objavljene.

     Odgovor na drugi set pitanja je OVDJE, riječ je o dosta dobrom videoprilogu FTV-a.