izviranje neodređenosti koja čeka
stavljena pod oči zvukova i svjetla.
gužvu.
nabori pod rukom, poput nabora vode
vode u odsjaj oštrice
pred zavjeru
u naklon lijepog bića sa kojim se opraštam.
budi mi dobro sa sjajem iznad čela.
čezni i ostavljaj snagu u zavežljajima
iz kojih se rađa.
zadrži hod, prigrli oholost i natjeraj
ju da pati.
a ne ti.
po drugi put sam majka djeteta
što me rodilo u ženu.
otac i kći, majka i sin, brat i sestra
duša i njene dvije gustine svjetla.
Srećan Badnjak i Božić. ❤️
Hvalaaaa, hvala ti 🍁
“…po drugi put sam majka djeteta ..” Jesil ovo trudna ?
Haha, nisam😃
Jesi se ovo porodila? Da je sin momcina ziv i zdrav. Sretno badnje vece i xmas🍻
Kako ti to sve brzo završi😃
Preneseno značemje Jarčice.
Hvala bebac, cing-cing🥂🍁
Volim ove tvoje pjesme gdje se skriva nesto golemo. Tu je, na dohvat ruke, iza brda, zapis na kamenu, ne vidim, ali sve mi moje govori kako je veliko ovo o čemu pišeš. Kao bujica koja samo sto nije, ili snijeg koji osvane.
Mozda se riječima i ne da opisati, možda se samo nekim unutarnjim čulima da naslutiti.
Jeste veliko, lično veliko.
Snijeg koji je osvanuo, to su baš te riječi.
Prekrasan komentar, hvala ti.