Da, već neko vrijeme se radi na umrežavanju, objedinjavanju svih autonomnih oblaka (eng. cloud) za pohranu podataka, uključujući i lične, u jedan megaoblak, što bi trebala biti osnova za vještačku inteligenciju koja će zaista izvršiti proboj.
Ako je nekome do brze zarade (njegovih potomaka), savjetujem da pribavi certifikat o patentu na svoje podatke pohranjene u ličnom oblaku. Patent će proći, jer zaista nigdje drugo ne postoji takav spoj informacija kao u ličnom oblaku.
Autentika, poput otiska prsta.
Procjenjujem, međutim, da bi takvo patentiranje bilo moguće samo u nekoliko prvih slučajeva. Korporacije koje razvijaju vještačku inteligenciju pronašle bi, veoma brzo, pravni način da preko nacionalnih i nadnacionalnih zakonodavstava osujete i zabrane ovakvu praksu.
Koji je plastičan, pomalo banalan, način da se objasni produkt umrežavanja podataka iz više ličnih oblaka u jedan?
Npr., partnerka i partner žele dijete, možda je mlada majka već u trudnoći. Platili bi uslugu da unaprijed vide kako će njihovo dijete izgledati, kako će govoriti, razmišljati, kako će se kretati. Voljeli bi unaprijed više znati i o razvojnim fazama svoga djeteta – kakav će ukupni utisak ostavljati dok je beba, pa petogodišnjak, možda u 21. godini starosti. Pouzdanije bi bilo kada bi se, osim oblaka majke i oca, umrežili i oblaci majčinih i očevih roditelja.
Nije Krešimir Mišak jedini koji govori o porastu fenomena sinhroniciteta u posljednjim godinama. On je samo među poznatijima za naše govorno područje. Zapravo, mislim da mnogi ljudi, a o tome i slušam od njih, vlastite ideje za koje ne mogu pronaći jasan prijašnji izvor koji su konsultovali, bar ne artikulisano ili sintetisano na taj specifičan način, za nekoliko godina te identične ideje čuju u javnom prostoru.
Ideja je možda zapisana u nekom nezavršenom tekstu ili snimljena i kao govorna poruka poslana prijatelju.
Dakle, vrijeme dijeljenja znanja je iza nas. Mi smo u vremenu umrežavanja znanja.
Sve se odvija brže.
Narasla ekonomija treba mnogo više resursa i obrta samog novca za daljni rast od skromne ekonomije koja bilježi rast.
Današnja količina potrebne energije za opsluživanje svih naših potreba, uključujući i pronalazaštvo (koje je, ponovo, u službi rasta naših potreba) neuporediva je sa količinom potrebne energije u XIX. vijeku.
Ekspert više nije samo jedan čovjek, specijalista u toj oblasti, koji će postaviti inventivnu tezu i skršiti gomile novca na nešto što se, na kraju, može izjaloviti ili, bar, izjaloviti na način da možemo dobiti to isto na jeftiniji i brži način.
U dobu smo kada je istinski ekspert umreženo znanje – sistem koji iz tog grotla dostupnih informacija od svih nas gradi granu budućnosti u nekoj oblasti koja je najizvjesnija da će se desiti. I koja će se desiti brzo.
Da li će se, u svemu tome, širiti i koncept našeg -ja-? To je zanimljivo pitanje.
Očekujem širenje obuhvata našeg -ja- onoga trenutka kada budemo imali mogućnost umrežavanja u sistem za komuniciranje i društvenu aktivnost sa avatarima koji će biti dovoljno dobra zamjena za stvarnost.
Tada će se mijenjati i naš odnos prema čulima, fizičkoj indisponiranosri, bolesti, važnosti zdravlja; odnos prema vremenu i trajanju.
Samo je dovoljno dobra zamjena za stvarnost tačka razdjelnica od koje ćemo nadrasti tijelo.
U tom scenariju, koji vidim kao već potpuno izvjestan, oni koji budu pozivali na čovječnost i datost čovječnosti biće spušteni na nivo onih koji ne znaju za suptilnost iznad krvi, mesa i kosti.
A to jeste jak argument protiv kojeg se teško suprotstavljati mišlju, jer je ravan na kojoj misao operira upravo ta suptilnost iznad mesa.
Iznad bio organizma.
Sci fi postaje realnost, ko one sci fi distopije. Iskreno danas ti je sve ko fast fashion od informacija do produkata,tehnologije, trendova, samo nek se vrti para.
Prica o covjecnosti,dobrocinstvu je iza nas, danas ti sve status u drustvu, pogotvo na zapadu, drugim rijecima ako si niko i nista i nemas status i nisi percepiran neko sa statusom, tvoje misljenje o ovome ili one su nebitna, politicke eticke religijske prirode, jer ljude boli k.
Postavka da postoje nebitni za ovaj kontekst nije validan zaključak.
U umrežavanju je kvantitet veoma bitan.
Ako budu/ako su stvar postavili tako da nema unaprijed zadatih ishoda za generalnu mrežu, kvantitet je možda i najbitniji sa stanovišta odnosa prema etici.
Ukoliko je, međutim, postavka takva da je unaprijed dizajniran ishod/”sudbina” generalne mreže, to bi, prema mome sudu, bilo/jeste opasnije od toga da se mreža, u etičkom smislu, oslanja na stavove većine.
Dobar post. Ja ipak mislim da će ljudi u konačnici doć opet na nivo misli i krvi i mesa, koliko god možda u jednom periodu mogli odmaknit od toga. Priroda je jača od svega, a naša priroda su naše krv i meso, kao i naše misli. A za avatare i virtuelnu stvarnost, ona može bit i koristan alat u društvu.
Oba ishoda o kojima govoriš su, u ovom tremutku, predmet futurologije.
Kada postane razvidno, a predviđam da će se to desiti, da je težnja da čovjek nadraste tijelo, to neće proći bez sukoba. Težak je to scenario: homo sapiensi protiv homo nečega (homo, bar u prvoj fazi).
Iako sam, vrijednosno, snažno uz grupu homo sapiensa, to ne zmači da mi upravo resursi sa kojima raspolaže homo sapiens nisu u stanju reći da je velika vjerovatnoća da će do ovakvog, bratoubilačkog, sukoba doći.
Čovječanstvo će biti nešto drugo nakon toga, ko god da odnese “pobjedu”, a taj će sukob, za istoriju čovječanstva, ali i istoriju tih homo nešto, imati posljedice biblijskog potopa.
Ova duboka analiza nudi intrigantan uvid u složene implikacije tehnološkog napretka i poziva na ozbiljnu refleksiju o budućnosti naše digitalne kulture.
Megaoblak kojeg pominješ kao koncept koji objedinjuje sve autonomne oblake za pohranu podataka, predstavlja fascinantan korak prema centralizaciji i optimizaciji informacija i on nije samo tehnološka inovacija, već i društveni izazov koji zahtijeva holistički pristup kako bi se iskoristile njegove prednosti, a istovremeno izbjegle potencijalne opasnosti.
Evolucija svijesti također igra važnu ulogu u svemu ovom Kroz sve veću povezanost s tehnologijom, ljudska svijest može proširiti svoje granice i doživjeti nove načine percipiranja stvarnosti. To može dovesti do dubljeg razumijevanja sebe i svijeta oko nas, ali isto tako postavlja pitanja o granicama identiteta i individualnosti.
Otkrila sa jednu novu tehniku, ne znam kada je tačno počela sazrijevati.
Kada vidim da me neka tema zaokuplja na način da mi izaziva snažan osjećaj zagovaranja ZA ili zagovaranja PROTIV u vrijednosnom smislu, toliko snažan da zamagljuje moć smirenog rasuđivanja, pokušam da, poput vježbe u debati, “odbranim” teze suprotnog tabora, odnosno odaberem spram njih afirmativan pristup.
Mislim da takav pristup ima potencijal da dovede do činjeničnog stanja.
Sve sta uspije ili ne uspije je uvijek korak naprijed u spoznaji pa ce valjda tako biti i sa umjetnom inteligencijom i transhumanizmom. Meni licno nijedna od tih ideja nije privlacna jer covjek samo mijenja identitet sa kojim se sazivljava dok jos uvijek u dobkom snu spava.
Najtačniji siže u komentarima. Potpisujem svaku riječ.
Jedina bitna intervencija odnosi se na pojam -čovjeka-, šta taj pojam u kontekstu u koji je komentarom stavljen znači? Mislim da je tačna zamjena za pojam čovjeka u tvome komentaru -svijest-.
Skynet i nije tako distopijska priča.
Izgleda.
Joj kad se AI u lokalnoj opštini počne derati na mene: “fali ti jedan papir!”
Pa kad ti fali😃
Zamišljam kako pokušava skontati ove naše nadležnosti, nivoe vlasti i gdje je CIPS a gdje rodni list, odustaće sam od sebe i ugasiti se. Count zero, goodbye. Od high level clouda, u neke raštrkane oblačiće.
Svi ovi vicevi s Mujom i pitanjem “šta ima, šta nema?” i neće biti toliko distopijske priče