Dok ovo pišem odigrava se još jedna drama, pa da pokušamo okrenuti đir.
Zar je taj (moj) astrološki Saturn, o kojem ovdje piše jedan od glavnih likova Platforme – Astrologus, već uhvatio jarca za rogove?!
“… nešto što bi drugome učinio bez obzira na sve, jer te ništa nije koštalo i nikakvu veliku žrtvu u tvom životu nije iziskivalo”.
Pročitah, prije nekoliko dana, ovaj Rikicin citat na njenom blogu i, bez obzira na temu tog posta koja je imala usmjereniji, uži kontekst, zaključih kako je riječ o sjajnoj misli iskoristivoj kao sasvim pouzdan alat u sagledavanju kakvoće pojavnosti moga ja, ali i pojavnosti drugih ljudi.
Učiniti nešto drugome bez ikakve cijene, ikakve žrtve? Dakle, sitnica.
Ispunjavanje malene želje.
Zato (zlo)upotrijebih skori dolazak svog rođendana da vidim(o) kako se ponašamo u situaciji kada neko poželi neku sitnicu od nas, neku kratkotrajnu pažnju koja ne podrazumijeva nikakvu žrtvu?
Vjerovatno je ovaj socijalni eksperiment ponešto začinio i objekat eksperimenta, dakle ja, kontrovezan u smislu intuitivne, prirodne poletnosti da se ta sitna želja ispuni.
Vjerovatno tu postoji još nešto – emocionalno opterećeniji subjekti objektom eksperimenta ambivalentno će reagovati, pa je tu bilo i brisanih postova.
Tako je Brut prokomentarisao da nema ništa nasilu. Senjora mu je skrenula pažnju da za to nasilu ima još vremena do dana D (datuma rođendana).
NKTB se svedenim tekstom, u par rečenica, ali uz sjajnu sintezu deduktivnog i induktivnog, osvrnuo na traženo, ispunivši želju, dok je Rikica to uradila raskošno, ne štedeći na dirljivosti teksta za onoga kome je namijenjen.
Selinin tekst nisam smjela pročitati dvaput. Osim svjedočenja da sestrinstvo zaista postoji, želim ti, zvjezdice, ono što se mojoj sestri dogodilo krajem ove godine. Jer, tačno znam koji su te tekst i razmjena komentara dotakli i pouzdana sam u Onoga (čija smo vojska) da će se to čudo desiti u obe kuće.
Bog je veliki!
Sada je pitanje da li iz ove situacije možemo išta naučiti?
Da nas vratim na temu – ispunjavanje malene želje za drugog čovjeka.
Jedan od odgovora je who cares.
Drugi bi mogao biti da nisam na blogu da svoje vrijeme trošim na tebe, nego na sebe. Za ovaj potencijalni odgovor inspiracija je nedavna situacija koja se odvila na Selininom blogu – Selina je u svome postu iznijela temu koja je intimno djelimično bolna za nju, a Jarčica je o istoj komentarisala na način kako bi to ona. I da, tu je nešto što sam naučila od Seline, kao što sam naučila i iz Rikicinog posta kojeg pomenuh: Primijeti me, pogledaj me ako si već tu. Uđi u ono o čemu pričam. Pokušaj mi pisati iz neke supertačke moga ja izmještenog u tebe, a ne iz svoga centričnog prostora.
Da Selina, u pravu si. Nikada nisam smišljala ciljeve, niti pravila godišnje rekapitulacije, ali ovaj cilj vrijedi naučiti. Vrijedi se zaista potruditi.
Rikica je na bezbjednom, gospođa Priča još uvijek dobija PRAVE, kartonske, one što ih pipaš, novogodišnje čestitke. Ok., ok., tu su i gospođe Senjora i Gracija, koje ih dobijaju također.
Bilo bi fino da uspostavimo malenu tradiciju. Da poklonimo koju riječ blogerima sa kojima se družimo godinama za njihove rođendane ili ponekada, kada osjetimo da su tužni, da im treba podrška.
Smatrali mi ovo preambicioznim ili ne, male korake u tom pravcu već sam iznudila, haha.
Da ovo ne bi bilo ni previše, ni premalo, kako je to kao pravo malo filozofsko opšte mjesto sjajno sumirao NKTB, zaključiću ovako:
Strah me je godina koje će uslijediti, strah me je promjena koje će transhumanizam uvesti dok nas, na koncu, ne ukine. Strah je loš, rekli bismo. Ne, loše je neljudsko.
Zato, kada budemo imali iluziju prostora u kojem ćemo plutati mimo ovoga unutar nas, zapamtimo – zamamno je lutati unutar sebe u proširenim resursima naše kreativnosti koje će nam omogućiti, ali će nas to izgubiti jedne od drugih. Raskinućemo se poput sinapsi u organskom mozgu koji je neko zamišljeno dijete naduvalo kao balon.
Buduća komunikacija mislima nije sigurna u stvarnosti u koju virtualno zalazi. Moramo zapamtiti znanje o zvuku riječi, slovima da toj misli damo tvar; moramo zapamiti novogodišnju čestitku koju Rikica dodiruje.
Sve je stvoreno, baš ovako, sa razlogom.
Volimo se.
I ispunimo tu želju, učinimo lijepu stvar, posebno ako ništa ne košta.
Zato se moje želje ispunjavaju 🥳
Rođen si pod srećnom zvijezdom Vodolijice🤗
i jeste da sad zvučim kao Silence Jarčica (na Selininom postu)
ali se iskreno izvinjavam na fulanju rođendana, obično pamtim rođendane…
🤣
(kada si u uskoro 46-oj, rođendani su samo za (zlo)upotrebu Brutko.)
Brute, zapiši u kalendar😁i usput nam saznaj kad je Jarčici.
Vasiona ovo ti je dobar eksperiment.Sviđa mi se.
Slažem se sa tobom, moramo svim snagama prenositi ono dobro na nove generacije.Od sitnica se počinje.Dolazi novo doba, ima još puno posla, ali bit će sve dobro sve dok ima svjetlosnih radnika🧚🏼♂️✨
Jarčica nešto muti da smo nas dvije ublizu Senjora, a nisam baš sigurna😃
Ti o ovoj temi intuitivno, prirodno znaš mnogo, mnogo više, što nam stalno i istrajno pokazuješ svojim primjerom♥️
🙂❤️
Nema me par dana na blogu i vidim svašta propustih!
Sretan rođendan! Želim ti zdravlja, ljubavi, smijeha, pjesme, veselja… Želim ti svega što ti srce poželi!
Nedavno si napisala kako se trudiš svoja putovanja uskladiti sa školskim praznicima i sjetih se kako je to meni bilo lijepo. Vjerujem da je i tebi i želim ti uživaš u svakom tom i takvom trenutku. A ja ću uživat u tvojim putopisima, kao ti nekad u mojim.
Ne napisah ti nikakav post, tekst, ali sjetih se našeg zadnjeg susreta, kad si našla vremena da mi pomogneš u ispijanju kave. Sjetih i dočeka Nove s tobom, sjetih se i vaših poklona… sjetih se i traženja parkinga ispred tvoje zgrade i večere i noćenja…
I pomislih sjetno, kad ću to idući put moći uraditi…
Ali, u stvari nema ali. Uživaj u ovim trenucima jer brzo prolaze. Dok se okreneš i kažeš keks, sve što je bilo, sve što znaš, bit će potpuno drugačije.
De, de, de, rasplakaćeš me!
Naš ti je dom uvijek otvoren, čekamo te Gracija🤗
Dođem ti putopis iz Rima, odabrala sam u utiscima poseban etar na posebnom mjestu koji trebam opisati. Zahtjevno!
Hvala ti♥️
Ma čvrsta si ti, ne rasplačeš se ti samo tako 😀
Što se Rima tiče, jedva čekam da se ponašamo rimski 😀
Rasplačem se od:
1. temperature,
2. kada ne zaplaćem duže od pola godine.
Hvala na pažnji🤣
Kakva drama Vasi, palamuđenje. Nego ti zaključa komentare pa dok su otvoreni, Sretan ti, za koji dan, rođendan! 🥳🥳
A propos drame: Neka smo mi združenim snagama jugoslovenskog proleterijata skrenuli tok te rijeke s Divljeg zapada😃
Hvalca, hvalca🤗
Ja sam ustvari pokusao na neki malo “Đekna” nacin da te se sjetim i da makar malo ti ispunim neku željicu, pokusavši to reci na neki šaljiv Đekna nacin. Bilo je napisano u neka doba kad sam umoran i tesko kontam pa nisam bas zadovoljan kako sam ti se obratio, ali sam odlucio da to ne odgadjam za ujutro kad sam odmorniji jer ako odmah ne uradim sutra vec ce me nesto omesti i ja cu zaboraviti. Generalno ovi blogeri su losi prijatelji, meni ovdje mozda ni jedna osoba nije takva da mogu reci da bi sa nekim od ovih osoba bio frend, mozda par osoba s kojim bi kahvu pio povremeno. Ono svako ti je ovdje samo svoje sebicno dupe gleda i nisu u stanju ni najobicniju lijepu stvar da urade za nekog drugog. I sta od takvih šupaka da trazis nego da budes sa njima u relaciji kao sa onim komsijom koji zivi 10 spratova iznad i sa njim imas samo dobar dan za dobar dan.
Svijet jurca u šupak generalno NKTB. Nisu uvijek drugi, ponekad smo i mi. Malo ovaj, malo onaj – nakupi se.
Ovaj post je prevashodno za mnogo mlađe generacije on nas. Njih, njihovu djecu i djecu njihove djece će to transhumanističko govmo ukinuti ako se ne budu držali zajedno, u osnovama.
Na who cares treba početi upozoravati pod hitno, kao na antihrista.
Mi nismo, tj ja nisam, ja sam dobar, ostali blogeri su šupci 😀
🤣🤣🤣
Dje bi da te povedem za rodjendan?😁😁
Pa nije ti sad jebote,oko mog ti je. Ima vremena da ti opjevamo Hepi Brzdej sta na aidi pa makar bio odron,sund i kic za usi🤡🤘🏼
Može li da se konačno javiš kada budeš u ovim krajevima mačkice strašljiva?😁
Hahaha, hajde, biće to kultivisan kič, Aidica će to iskontrolisati za mene😃
zene sto je navalila💀
s mnom bi bila cijeli dan na nogama,poludila bi,nije lako s medjedom.💩
Mačkice, ti si mi definitivno strašljiva! Samo je jedan način da dokažeš suprotno, pa to vidi🥳
Lijepo je kada naše riječi dotaknu nečiju dušu i postanu inspiracija za dalje stvaranje.
Ne bih željela da pređem u patetiku, ali sitnica koju je za mene uradila sinova bivša profesorica je jedna od tih jako velikih stvari o kojima je ovdje riječ. Zvučat ću možda smiješno i djetinjasto, ali jutros sam uz prvu jutarnju ponovo uzela u ruke novogodišnju čestitku. Dok sam čitala njen sadržaj s običnim, ljudskim toplim željama, ponovo me preplavio osjećaj radosti i misao da, dok još postoje ljudi poput profesorice (a hvala Bogu ima ih, iako nisu glasni kao ovi drugi pa se slabije čuje za njih), ima nade za ovaj svijet.
Sviđa mi se tvoja ideja da ovdje na Bloggeru ponekad pokažemo da se iza monitora kriju pravi, pravcati ljudi koji su tu za one druge u trenucima kada im je potrebno, ali i da podijelimo radost, jer na kraju krajeva sreća je jedina stvar koja se množi kad se dijeli.
P.S. Super ti je ovaj post, svašta je objedinio, a opet je kompaktna cjelina, tačkice moja. 😊
Gospođo Pričo, ne zaboravi me za svoju zbirku u 2025., aBd😊
Držim fige da je mnoge, mnoge ruke drže i plove tvojim suptilnim viđenjem svijeta, otvorenih jedara i golih a zaštićenih prsa, baš kao što si se i ti jutros vratila toplim riječima bivše profesorice tvoga sina♥️
Aaa, pročitala si moje predvidjanje 😊
E to ne znam. I nisam baš bila ozbiljna kad sam to rekla, mada me mnogi nagovaraju, pa ako nekad bude, bit ćeš pomenuta, no sikiriki. 🥰
Ma, neću ja da me se pomene🤣, nego da ti izdaš zbirku!
Znaš, nije to toliko ni zbog tebe i tvoje strasti (nazvaću to tako), nego zbog čitatelja. Sve je više ljudi koji su napuhani znalci, a slova svoga ne znaju napisati da nije suho, nekako impregnirano kognitivno u svrhu istog i ubogo doooooosadno.
Prosto, stanje stvari treba popraviti, malim doprinosima tu i tamo.
Uvjerena sam da ćeš pronaći načina ako se odvažiš i ostaneš istrajna.
Ozbiljna sam.
E pa nisam te skontala, hoćemo mi pretjerivati sa poetskim izričajem o čemu je bilo riječi na Laurinom blogu. Vidi šta bude 🤣
Hvala ti što vjeruješ u mene. Ozbiljno.
U mome katarskom ofisu libanske firme ove sedmice je predosadno. Svi koji su mogli, a naročito nakon primirja, otišli su kući da vide svoje najmilije i u svojim domovima da dočekaju blagdane. Tako da je nama koji nismo odletjeli nigdje prilično dosadno. Čak mi na jednom od tabova stoji blogger stalno otvoren. Nekako par sati poslije tvog posta sam isti i vidjela i razmišljala sam kako da ti napišem tekst a da ne bude tipično HBD. Ostala si mi na pameti cijeli veče. Naredno jutro kontala sam napisati tekst i pošto je cilj da ne pišem neko vrijeme na blogeru, planirala sam isti poslati mejlom jer na editovanju komentara vidimo mejlove jedni drugima. Al onda kontam – email adresa registrovana za blog je samo za blog, nikad taj inbox nisam otvorila, možda i ti tako, pa će moja posveta tvome rođendanu ostati zatrpana notifikacijama. I tako u toku dana, kopiram na brzinu u jednom trenutku iz worda gdje sam izvorno pisala, na blog i objavim prije nego sam ugasila računar. Poslije sam razmišljala – hoćeš li shvatiti poentu? Da mojim razumijevanjem tebe slavim to što jesi? Jer je konkretno “sretno rođenje” samo na kraju. Pustila sam i nadala se da će da dođe do tebe onako kako treba. Spam komentare ispod mog posta ignoriši. Fokus na Vasionu.
Eksperiment uspio. Tamo gdje je trebao. Na vrijeme prije tvog posta. Ovo ostalo poslije ja ne računam. 😁
❤️
Hahaha🤣🤣🤣
Morala si se ti bar malkice nagovoriti u zadnjem pasusu.
Nisam ga smjela pročitati dvaput. Poput nekog ogromnog omaža. Ono je snaga tvoje percepcije, sušta moć. Ja se samo krećem u crticama, ostalo si ti Selina.
I svemir.
Pa kad prođe da smo svi šupci, moje nagovaranje je šetnja kroz park. + Što ja ne mislim da smo svi šupci no dobro… Zaista je sve iz kuće. 😊🙊
O tebi je, zatvorim oči i razgovaramo.
Pa, slušaj, ima raznih šetnji kroz park. Bude i prikaza u parku, hahaha😛
Naravno da je raja ovdje najvećim dijelom super, samo zna biti nekih perioda (po Astrologusu astroloških, po Koradu Korleviću ključanica haosa) u kojima energija izvjesno vrijeme nabija u jezgri, pa onda otpušta naveliko😃 Mnoge zna bar geler zakačiti u tim kolektivnim eksplozijama. Supernove Bloggera.ba
Sretan rodjendan 🙂
Hvalca Ironic🥰