preskačem metre
do gnijezda tvoje duše
svedena na manje
od svjetla u zrnu
možda ćeš stići
napipati tačku
gdje osjećaj javlja
da nije iz tebe
a osam je sati
i kazaljke lažu
kao i uvijek
kad sada priđe
debla se sreću
i počinju šumu
sa čitavim svijetom
između zgrada
čarolije su ušle i svezale ruke
ljubičastoj noći u kojoj stoji dijete
panovi su prošli bježeći od roga
dok ga gledam
prepoznajem tebe
u šumi je prošlo vremena pola
otkada nisam bila
ovdje sam majka
vrijeme je smrti i ti gineš sada
dok se iza
s druge strane
držiš za srce
i malo ti se
plače
vozovi huče
dok mahnito pišeš
stihove ove na nađenoj karti
zgužvaćeš je taman
kad smislim u juče
da ću doći tamo
gdje zaista budeš
Daj nam tekst ?
Postavila sam, ali… imao si tekst na linku?
Vidio sam… malo kasnije… ?
Brzo plete Brute?
Inspirativna Vasionka ✨
To je fino čuti??♀️
♥️
?