Beznadežno sam romantična.
Jutros tražim neke stare slike, slike iz djetinjstva i pažljivo rasklapam taj dio u komodi; sve sam tu brižljivo složila, uklopila tako da ulazi što manje prašine.
I vidjeh, vidjeh ovo…
A kako je neobična priča s ovim prekrasnim izdanjem bajki i neopisivo lijepim ilustracijama Ivana Jakovleviča Bilibina.
Imala sam isto ovo izdanje prije rata, isto. I… mogle se se nositi fotografije, pisma, veoma drage čestitke, dokumenti, ali ko bi sa sobom vukao već sigurno dva ili tri velika paketa mojih bajki, tvrdo ukoričenih.
I ostale su.
Kada je moja kći stasala za čitanje ozbiljnije od početničkog – ali eto, njen je um drugačiji, matematički, nikada nije bila toliko zainteresovana a kamoli opčinjena bajkama kao ja – bivši muž je, između ostalih, sa sobom, kao poklon, donio i ovo izdanje. Pripadalo je njegovoj sestri, godinu mlađoj od mene.
I tako, ipak sam ja ponovo dobila svoju Vasilisu Prekrasnu i družila se s njom i likovima ostalih bajki u ovome izdanju već nekoliko puta, noću, kada svi već spavaju.
Najljepše stvari.
Koje su vaše najljepše stvari?
Noću, kada svi već spavaju, družim se s kamenjem 😊
To su moje najljepše stvari 😊
Super pitanje i bas lijep post. Kroz vrijeme covjek ima razlicite najljepse stvari. Sjecam se u djetinjstvu da kad sam tek dobio crvenu maramu i plavu kapicu sa petokrakom da mi je to bilo bas nesto jako lijepo. Negdje prve godine srednje skole najljepsa mi je bila jedna curica sto je isla samnom u skolu Suada 😀 Pred kraj srednje i pocetkom rata najljepse su mi bile knjige. Posto mi je kuca u ratu izgorila i sve sto je bilo u njoj, od rata pocinjem od nule skupljati knjige. I te knjige su mi bile najljepsa stvar koju sam imao. Od tada su mi osim knjiga koje vise ne citam su mi bile najljepsi neki uređaji kojie imam